|
|
||||||
|
Hrvatska obiluje mnoštvom mozaičkih nalazišta od kojih je
većina u Istri
Mozaik se promatra kao integralno kulturno nasljeđe nekog područja ili podneblja. Prvenstveno nam priča priču o načinu života tijekom dugih antičkih stoljeća. Pojavljuje se u svim tehnikama i oblicima, dekorativnim motivima, nerijetko istim figuralnim sadržajima, i na najudaljenijim područjima grčko-rimskog svijeta, i to u vremenski posve udaljenim razdobljima. Provincija Ilirik, odnosno prostor današnje Hrvatske, dijelio je sudbinu Rimskog Carstva od 1. stoljeća prije Krista sve do kasne antike te obiluje mnoštvom sačuvanih, ali i još neotkrivenih mozaika Glas Istre, 25 November 2007Napisao Vedran ŠILIPETAR Snimili Milivoj MIJOŠEK, Eduard STRENJA i Boris VINCEK Pečat vremena i povijesni pregled mogu se iščitati iz mozaika, vjerodostojnih dokumenata raznih kultura i civilizacija, kojima tumačimo prošlost i stilove pojedinih epoha. Istra, kao sjecište mnogobrojnih civilizacija, obiluje mnoštvom mozaika i njihovih nalazišta. Zanimljiv je podatak da se od ukupne količine strapiranih (izvađenih konzervatorskim zahvatom) i in situ mozaika u Hrvatskoj polovina nalazi u Istri, a od toga veći dio najvrjednijih i najimpozantnijih u Poreču. Kompleks Eufrazijane definitivno spada u sam vrh svjetske kulturne baštine, a novim nalazištima podnih, pa i ostalih mozaika ne nazire se kraj. Jedan je od takvih i nedavno otkriven podni mozaik u sakristiji bazilike. - Radovi na novopronađenim mozaicima u bivšoj sakristiji Eufrazijeve bazilike trajali su oko tri mjeseca i rezultirali su otkrićem mozaika iz ranokršćanskog perioda. Restaurirane su freske, a pod mozaika je zaštićen tehnikom opšivanja, odnosno zaštitnom metodom injekcije s vapnom zaštićuju se rubovi mozaika, kaže nam Ivan Matejčić, konzervator i savjetnik u konzervatorskom odjelu Pula, znanstvenik koji godinama predvodi radove na i oko Eufrazijeve bazilike.
Na pitanje kakvo je stanje mozaika u Istri Matejčić odgovara da je ono dobro i izražava vjeru u rad domaćih stručnjaka. - Stanje istarskih mozaika je poput ostale arheološke baštine u zemlji. To ovisi o terenu i postojećem stanju na njemu. Sigurno ima boljih i lošijih primjera, ali čini mi se da ne zaostajemo za ostalim zemljama, kaže Matejčić. Navodi minorne razlike u očuvanju lokalnih mozaika u usporedbi s onima u inozemstvu. »Mozaike nastojimo sačuvati na licu mjesta, a to znači da ih moramo zaštititi. To se radi pomoću određene konstrukcije ili strehe. Strapiranje je tek nužno zlo, a isti proces nije neuobičajen i vani, kaže. Mozaik se promatra kao integralno kulturno nasljeđe nekog područja. Kao ukras podova, zidova i svodova, svjedoči o stilu i načinu života tijekom antičkih stoljeća. Pojavljuje se u svim tehnikama i oblicima, dekorativnim motivima, nerijetko istim figuralnim sadržajima, na najudaljenijim područjima grčko-rimskoga svijeta, i to u vremenski posve udaljenim razdobljima. Provincija Ilirik, odnosno prostor današnje Hrvatske, dijelio je sudbinu Rimskog Carstva od 1. stoljeća prije Krista sve do kasne antike te obiluje mnoštvom očuvanih, ali vjerojatno i još neotkrivenih mozaika. |
||||||
|
Sudbina mozaika – prekriveni zaboravom Interes za naše mozaike počinje se buditi sredinom 19. stoljeća (znatno kasnije nego u susjednim zemljama), a bogata nalazišta u Istri i Dalmaciji privlačila su pažnju brojnih domaćih i stranih stručnjaka. Procvat znanosti o mozaicima kod nas se događa tijekom 50-ih godina dvadesetog stoljeća. Do sada su obrađeni materijali iz vremena principata Augusta, Flavijevaca, Antonina, Severa, pa sve do kasne odnosno kršćanske antike. Hramovi, terme, teatri, amfiteatri, bazilike, trijemovi i taberne oko foruma, slavoluci, kao i sve građevine koje su služile odvijanju društvenog, političkog i trgovačkog života izvorište su brojnih mozaika. U moru vrhunskih ostvarenja stručnjaci nerijetko nailaze na provincijalna ostvarenja, manje vješte izvedbe, ali iznimnog dokumentarističkog značaja.- Kada se na terenu susretnemo s bilo kakvom vrstom mozaika, nastane iznimno ushićenje jer smo na tragu još jedne neistražene priče o pojedinom prostoru i njegovim stanovnicima, kaže nam Kristina Džin, ravnateljica Arheološkog muzeja Istre, kako sama veli, stručnjakinja za mozaike.
Ranokršćanski se mozaik razvija u prvo vrijeme okupljanja kršćanskih zajednica u profanoj arhitekturi (tzv. domus ecclesia). Prisutan je i u crkvenom mobilijaru, ali i u skulpturi brojnih sarkofaga. Ribe, vaze, palme u središtu scene, uvijek zelena vegetacija s poganskih podova sele se u kršćansku umjetnost u istom obliku, ali s novim značenjem. Dakle, mitološke se scene pretvaraju u priče iz Starog i Novog zavjeta. Bizant, odnosno Justinijanovo doba od 6. stoljeća mozaiku je dao poseban pečat i »zlatno ruho«. Iz tog su doba crkva sv. Marije Formoze i porečka Eufrazijeva bazilika (samouvjeren zapis u apsidi i zidni mozaik). U tom periodu jenjava popularnost podnog mozaika, koji se »seli« na zidne lađe i u apside. Definitivno najimpozantniji primjer podnih mozaika u Istri nalazi se na području Predeufrazijeve bazilike. Iako su originali strapirani i pohranjeni u Muzeju Poreštine, podni mozaici Predeufrazijane i dalje su vjerodostojan i ponajbolji primjer ranokršćanske umjetnosti u Istri. - To je najprimitivniji oblik očuvanja mozaika, pogotovo u porečkom slučaju. Naime, nivo vode se stalno povećava iz godine u godinu za jedan milimetar tako da su mozaici izloženi stalnom naletu morske vode. Budućim naraštajima konzervatora ostaje na razmišljanje koju će tehnologiju koristiti za zaštitu tih mozaika, upozorava Ivan Matejčić. |
||||||
|
Ornament manje imućnih građana Iako u javnosti vlada mišljenje da je mozaik ostavština bogatih rimskih obitelji i kuća, istina je suprotna. Mozaici su, naime, bili standardni podni ukras manje imućnih građana, a izrađivali su ih razni umjetnici za bijednu naknadu. Vrjedniji se mozaici, rađeni od skupocjenijeg materijala poput zelenkastog mramora, nalaze u Rimu, dok su istarski pretežno od jeftinog domaćeg bijelog kamena, crnog vapnenca i crvene lomljene cigle. Upravo zbog tog razloga Istra obiluje mozaicima rađenim u te tri osnovne boje.Tu su i tipični ornamenti; linearni meandar, motiv spirala, zupčasti ornament, mreža rombova, motiv šahovnice, trokuti u nizu i zinnenornament, tj. motiv u obliku kruništa. Slijede motivi u obliku riblje kosti ili mreža od šesterokuta, šesterokraka zvijezda s rozetama, sferna rozeta, kao i kontinuirani meandar koji prati friz s motivom pješčane ure. Većina je motiva poznata još iz Pompeja; ukriženi meandar s kosim kvadratima, meandar u formi dvostrukog ključa, osmerokuti u nizu bez dekoracije, kasnije osmerokrake rombne zvijezde, ukriženi krugovi koji tvore četverolisne i šesterolisne rozete. |
||||||
Unatoč obilju antičke, starokršćanske, bizantske, ali i suvremene mozaičke baštine, činjenica je da se sjaj, turistička atraktivnost i prava vrijednost pulskih (za razliku od porečkih) mozaika ipak zapostavlja. - Ako ste to primijetili, onda je to tako, iako mislim da ni u Poreču stanje nije sjajno. O tome moraju skrbiti oni koji se bave turističkom djelatnošću. Osobno mogu reći da se radi na tome da u dogledno vrijeme izgradimo adekvatan i prohodan put koji bi vodio od ulaza u porečki muzej kroz kompleks Eufrazijane gdje će turisti imati kompletan uvid u postojeće stanje porečke kulturne baštine, veli Matejčić. Evidentno je da su turistički putokazi nedovoljni i u lošem stanju, a razne marketinške metode njihova predstavljanja (izuzev raznih publikacija koje mogu i ne moraju doći u ruke zainteresiranih) neodgovarajuće. Na kraju ostaje pitanje hoće li se i mogu li nadležne institucije potruditi uzdignuti mozaik kao arhaični biser, u nedostatku nedovoljno zastupljene suvremene produkcije (Muzej suvremene umjetnosti), na još viši pijedestal kulturnog i nacionalnog identiteta kojim ćemo se očito još dugo, dugo dičiti. |
||||||
|
||||||
|
||||||
|
||||||
|
||||||
|
||||||
Source:
|
||||||
|
Created: Sunday,
November 25, 2007; Last updated:
Monday, March 10, 2008
|
||||||
