Reprinted from: http://www.glasistre.hr/?8e7cb8455afbe25f527d6b7257d20256,TS,638,,3967,4822,53216

Subota, 8. ožujka 2008.

PROJEKT ZAŠTITE 25 ČETVORNIH KILOMETARA VRIJEDNOG KULTURNOG KRAJOLIKA U OKOLICI VODNJANA

Eldorado za arheologe, etnologe i povjesničare umjetnosti

Na potezu rimskih centurija još i dan-danas, nakon dvije tisuće godina, utabane putove komunikacija koristi lokalno stanovništvo. Vodnjanci i Galižanci te putove zovu limidi ili limiti, odnosno granice. A tamo gdje ne prolaze putovi, širi se mreža suhozida, maslinika zaraslih u šumu, na stotine zapuštenih ili obnovljenih kažuna, velik broj srednjovjekovnih crkvica, lokava i arheoloških nalazišta

Kažuni sv. Foške blizu sela Golubova

Napisao Radenko VADANJEL
Snimio Dejan ŠTIFANIĆ

Cijene zemljišta u Istri permanentno rastu iz mjeseca u mjesec. Trgovina nekretninama već je dugo unosan biznis na Poluotoku. Prilikom gradnje novih kuća vrijednost zemljišta uvelike premašuje ukupne troškove gradnje. Grade se apartmanska naselja, krče šume, prenamjenjuju javne površine u urbanističke zone; na nekad pustim ledinama, daleko od cesta i kuća, niču nova naselja u »istarskom stilu« dok polunapuštena istarska sela u unutrašnjosti naseljavaju dokoni europski umirovljenici.

Stanje je, reklo bi se, izmaklo kontroli. Utoliko najnovija inicijativa Konzervatorskog odjela u Puli i Grada Vodnjana o zaštiti 25 četvornih kilometara mahom neurbaniziranog prostora u blizini Vodnjana na kojemu se ubuduće neće smjeti gradnjom devastirati postojeće stanje vrijednog kulturnog krajobraza, zvuči kao naučna fantastika ili neuspjela šala. Pa ipak radi se o ozbiljnom, znanstveno elaboriranom i utemeljenom projektu.

Prva geodetska izmjera Istre

Najočuvanija rimska centurijacija na Jadranu nalazi se u blizini Vodnjana. Cjelokupni ager antičke kolonije Pula, prije dvije tisuće godina, bio je podijeljen i dat zaslužnim rimskim vojnicima koji su obrađivali tu zemlju, a zemlja se dijelila prema centurijama, odnosno kvadratnim plohama površine 710 puta 710 metara. Svugdje drugdje rimske centurijacije urbanizacijom su već odavno »načete«, ali u okolici Vodnjana na potezu od 25 kvadratnih kilometara gabariti dvadesetak rimskih centurija nevjerojatno su dobro očuvani. Na avionskim snimkama tog terena jasno se vide suhozidi koji razdjeljuju prve geodetske izmjere Istre. Krajolik koji je osim rimskih centurija bogat suhozidima, kažunima i srednjovjekovnim crkvicama, omeđen je s istočne strane Istarskim ipsilonom, sa zapadne strane infrastrukturom - dalekovodom i vodovodom, sa sjeverne strane cestom koja ide prema Golubovu i Batvačima te s južne strane cestom koja ide od Vodnjana prema Peroju, odnosno prostorom zvanim Proština.

Okvirne granice budućeg zaštićenog kulturnog krajolika u blizini Vodnjana (crvenom bojom označeni kvadrati su nekadašnje rimske centurije).

Na potezu rimskih centurija još i dan-danas, nakon dvije tisuće godina, utabane putove komunikacija koristi lokalno stanovništvo. Vodnjanci i Galižanci te putove zovu limidi ili limiti, odnosno granice. A tamo gdje ne prolaze putovi, širi se mreža suhozida, maslinika zaraslih u šumu, na stotine zapuštenih ili obnovljenih kažuna, velik broj srednjovjekovnih crkvica, lokava i arheoloških nalazišta. Pravi mali Eldorado za arheologe, etnologe i povjesničare umjetnosti.

Najgušća koncentracija kažuna u Istri

- Ovo je prvi pokušaj da se zaštiti jedan kulturni krajolik u Hrvatskoj. Jedini sličan primjer je Hvarsko polje na otoku Hvaru na kojemu postoji očuvana grčka centurijacija - naglašava Željko Bistrović, djelatnik Konzervatorskog zavoda u Puli i jedan od sudionika projekta. Osim centurija, saznajemo od našeg sugovornika, na prostoru budućeg zaštićenog krajobraza nalaze se tri napuštena antičko-srednjovjekovna naselja - Gusan, Mednjan i Velike Banjole, šest crkava od kojih su restaurirane Sv. Foška iz 11. stoljeća, ostaci crkve sv. Mihovila iz predromaničkog razdoblja, arheološki lokalitet kod Mednjana, crkve sv. Margarete i sv. Franje s freskama iz 14. stoljeća, dok se tek planiraju restaurirati crkve sv. Martina i sv. Tome.

Nedavno restaurirana crkva sv. Foške iz 11. stoljeća

Svjedoci kontinuiteta naseljenosti ovog prostora su i desetak stancija koje su mahom napuštene nakon Drugog svjetskog rata, ali su mnogima sačuvani izvorni gabariti. Suhozidi i kažuni su, opet, poseban etnološki element budućeg zaštićenog kulturnog krajolika. Prema riječima etnologa Roberta Bilića iz Konzervatorskog odjela u Puli, radi se o prostoru s najgušćom koncentracijom kažuna u Istri. Kad se cjelokupnoj slici pridodaju i cijela niska lokvi, može se sagledati pravi značaj i vrijednost ovog prostora koji bi, još uvijek netaknut, pravodobnom zaštitom i adekvatnom turističkom valorizacijom trebao postati nezaobilazno kulturno i turističko izletište par excellence u Istri.

Ulazak na listu UNESCO-a?!

Ovo je jedan od najvrednijih kulturnih krajolika u Hrvatskoj - Željko Bistrović u crkvi sv. Martina kraj Mednjana

Čišćenje zapuštene lokve Fontana na trasi buduće biciklističke staze Salvela - Santolina
Kako bi što objektivnije sagledali cijeli prostor koji prema riječima Bistrovića spada u jedan od najvrednijih kulturnih krajolika u Hrvatskoj i ima uvjete da uđe u UNESCO-ov popis svjetske spomeničke baštine, s djelatnicima Konzervatorskog zavoda i predstavnicima Grada Vodnjana obišli smo ovo područje.

Na samom ulazu u buduću »istarsku oazu« sačuvanu od sveopće apartmanizacije Poluotoka, u blizini ceste Vodnjan – Bale, na području poznatom kao Santolina, zaustavljamo se pored najvećeg kažuna u Istri. Kažun doista izgleda monumentalno, okružen očišćenom i prorijeđenom šumicom istarskog cera, koja se nalazi unutar jednog većeg zaokruženog prostora oivičenog kompaktnim suhozidom.

- Ovdje će se ove godine u svibnju svakog petka i subote održavati besplatne edukacijske radionice na kojima će se polaznici upoznavati s tehnikama gradnje kažuna i suhozida - saznajemo od Nensi Giachin, stručne suradnice za društvene djelatnosti Grada Vodnjana. Prošle godine započetu akciju obnavljanja kažuna uz trasu Ipsilona, koju je financiralo poduzeće Bina Istra, Grad Vodnjan ove godine samostalno nastavlja, obnavljajući kažune na Vodnjanštini i organizirajući edukativne radionica. A da radionice nisu samo formalnog karaktera, najslikovitije pokazuje primjer jednog mladog Vodnjanca koji je nakon prošlogodišnje radionice otvorio privatni obrt, specijalizirajući se isključivo za obnovu suhozida i kažuna.

Biciklistička staza Salvela - Santolina

Naše drugo odredište nakon obilaska najvećeg istarskog kažuna i polusatnog probijanja negostoljubivim labirintom suhozida, zaraslih maslinika i novih putova koji presijecaju stare austrougarske kaldrme, prekrasna je lokva zvučna naziva Fontana u blizini Stancije Salvela. Lokvu je izgradila austrougarska uprava, za potrebe vojske stacionirane na tom području. Danas, izuzev pastira i stada ovaca, nitko više ne posjećuje staru, kamenjem ozidanu lokvu, u kojoj su se do 60-ih godina prošlog stoljeća Vodnjanci kupali, a iz koje su godinama prije Drugog svjetskog rata vukli pitku vodu u brentama do svojih kuća.

- Još dvadeset dana da prodaju janjce i Makedonci odlaze na Učku, tako da ću uskoro ostati sam – širi ruke Vodnjanac Zvonimir Novaković, boreći se s ogromnim kosirom u ruci protiv brijesta, hrasta i jasena, koji su do nedavna prekrivali Fontanu.

- Od kada je ulika došla u modu, tu se sve više obnavlja maslinika. Ovo nije teren za veće oranice, ali za ulike je idealan. Na ovim prostorima ima puno šparoga i smrički. Nakon lokve imamo završiti jedan poljski put i onda idemo dalje – mašući kosirom po preostalom granju zaključuje Novaković.

Čišćenje lokava dio je projekta Grada Vodnjana, koji do kraja svibnja planira otvoriti prvu biciklističku stazu koja će prolaziti budućim zaštićenim krajolikom od Stancije Salvela (pored ulaza u Vodnjan s rovinjske strane), preko lokve Fontana, kroz mrežu suhozida i kažuna, sve do crkve sv. Tome i najvećeg istarskog kažuna na području Santolina.

- Zahvate koje radimo na terenu pod paskom su Konzervatorskog odjela, jer ne želimo nešto uprskati i onemogućiti upis ovog područja na listu UNESCO-ovih zaštićenih spomenika, jer šanse postoje – optimističkim tonom zaključuje Nensi Giachin.

Srednjovjekovne crkvice

Crkvica sv. Martina, čiji se krov odavna urušio, naša je sljedeća postaja. Crkvica se nalazi u blizini velikog arheološkog lokaliteta Mednjan i ostataka crkve sv. Germana, koja se pod krivim imenom sv. Jeronima, prema riječima Bistrovića, već duže vrijeme spominje po novinama. Crkva sv. Martina mala je romanička građevina, jedna od dvije preostale još nerestaurirane crkvice na prostoru budućeg zaštićenog kulturnog krajolika. Premda je pola vijeka bez krovišta, crkvicu i dalje obilaze vjernici iz okolnih mjesta, ostavljajući zavjetne darove pokraj oltara: sličice Majke Božje, novčiće, cvijeće…

- Na sjevernom zidu vidi se uzidana sitna konzola koja je dio predromaničkog oltarnog namještaja s pleternom ornamentikom - edukativnim tonom usmjerava nam Bistrović pažnju na sitan detalj.

Napuštajući Stanciju Mednjan i ostatke nekad velike crkve sv. Germana, krećemo prema Batvačima i monumentalnoj crkvi sv. Foške, te dalje prema čuvenim kažunima svete Foške. Jugozapadno od Sv. Foške u blizini sela Golubova, poput svetih pagoda okruženih starim maslinicima, dočekuju nas tri ogromna kažuna, zbijena jedan pored drugoga. Prema podacima vlasnika parcele, saznajemo od etnologa Bilića, od tri kažuna, jedan nikada nije do kraja dovršen. Kažuni su stari oko stotinu godina, a pretpostavlja se da su njihovi nekadašnji korisnici duže boravili u njima, jer su živjeli daleko od svojih njiva.

- Kažuni, u pravilu, nisu namijenjeni dužem boravku, ali ovako veliki, grupirani kažuni na malom prostoru, upućuju da se u njima živjelo dobar dio godine - ustvrdio je Bilić.

Ovdje će se u svibnju svakog petka i subote održavati besplatne radionice upoznavanja tehnika gradnje kažuna i suhozida - Nensi Giachin ispred najvećeg istarskog kažuna

Nepoznata Vodnjanština

Cjelodnevni izlet nepoznatom Vodnjanštinom završavamo na zelenoj tratini usred šipražja i maslinika, pokraj samozatajne, skrivene suhozidima i raslinjem, prekrasne crkvice sv. Mihovila Banjolskog, čiji je nedavno restauriran pokrov prekriven originalnim škrilama. U gradnji crkve, davne 1456. godine, obilno su korišteni ulomci predromaničkog i romaničkog crkvenog namještaja iz obližnje istoimene crkve, koja je danas očuvana tek u arheološkom sloju. A arheoloških lokaliteta, neobičnih nalazišta, neotkrivenih kažuna i povijesnih artefakata ima još na stotine na ovom naizgled neatraktivnom, napuštenom prostoru, omeđenom naseljima Vodnjan, Peroj, Barbariga, Mednjan i Gajana.

Cijeli je kraj budućeg zaštićenog kulturnog krajolika do kraja 40-ih godina prošlog stoljeća funkcionirao kao veliki agrarni prostor s desetak stancija, sa stotinama suhozida, kažuna, maslinika i parceliranih zemljišta na kojima su tisuće zemljoradnika obrađivali crvenicu. Masovnim odlaskom talijanskog stanovništva nakon Drugog svjetskog rata, otežano je rješavanje vlasničkih odnosa na poljoprivrednom zemljištu, tako da je i to jedan od razloga neznatne gradnje na tom prostoru. Prezentirani projekt Konzervatorskog odjela iz Pule u suradnji s Gradom Vodnjanom jedinstvena je prilika da se ovaj mali komad Istre, zasad zaobiđen masovnom urbanizacijom, zaštiti i konzervira u postojećem stanju, onom u kakvom su ga poznavali i naši preci.

Main Menu