Monkodonja - Istarska Mikena

PULA, 26. studenoga - Usredočenje na istarsko područje, koje obiluje bedemima od prapovijesnih gradova do ne samo srednjeg već i novoga vijeka, označilo je početak drugog dana rada 5. međunarodnoga arheološkog savjetovanja »Obrambeni sustavi kroz stoljeća« u Puli. Prethodila mu je, međutim, popodnevna sesija prethodnoga dana, što je nakon pregleda istraženih utvrđenja u drugim dijelovima mediteranske Europe uvela nazočne u hrvatski prostor obilježen bedemima i utvrđenjima kroz cijelu prapovijest i povijest.

Na gustoću priobalnih utvrđenja utjecali su kroz cijelu povijest razvedena konfiguracija istočne obale Jadrana te klimatski uvjeti, na što je upozorio Mithad Kozličić (Zadar), ističući da su isti ti uvjeti i odredili plovne putove u povoljnijem dijelu hrvatskog akvatorija Jadrana. Te je plovne rute štitio i obrambeni sustav gradina, na koje se kasnije dograđuju fortifikacije sve do razdoblja austro-ugarske dominacije. Najraniji razvoj prapovijesnih obrambenih utvrđenja, na primjeru južne Liburnije pokazuje, kako je utvrdio Zdenko Brusić (Zadar), da su najraniji suhozidni sistemi rađeni od prirodnog kamena lomljenca. Tijekom mlađeg željeznog doba počinje, pod utjecajem grčke i helenističke civilizacije, primjena klesanih blokova. Te još uvijek suhozidne obrambene fortifikacije tek će tijekom 1. stoljeća prije Krista biti ponegdje preslagivane uz upotrebu malternog veziva.

Rana gradska naselja prerastaju u veća liburnijska naselja s monumentalnim bedemima, što pokazuju primjeri Jadere (Zadar), Anone (Nin) i Aserije, istraživanja koje upravo otkrivaju cjelokupnu strukturu toga iznimnog naselja. Kako su međusobno funkcionirala najranija gradinska naselja pokazao je Marin Zaninović (Zagreb) na primjeru otoka Hvara koji je funkcionirao kao zatvoreni obrambeni sustav u prapovijesti i antici. Položaj 13 gradinskih lokaliteta na Hvaru izabran je, naime, tako da se s tih nadzornih točaka međusobno vizualno povezanih može kontrolirati širok prostor mora do vrlo udaljenih horizonata. Takva vizualna povezanost otoka prenosi se i na susjedne otoke Brač, Vis i Korčulu.

Slični primjer nadzora uspostavljen je tijekom željeznoga doba i na primorskom obronku Velebita između Senja i Karlobaga. Ta gradinska naselja podigunuta na prirodnim uzvišenjima uz obalu, koja su diktirala organizaciju naselja opasanih suhozidnim bedemimima, nakon uspostave rimskih vlasti ponekad postaju rimski municipiji. Takvi su primjeri, koje je istaknuo Miroslav Glavičić (Zadar), Senia, Lopsica, Ortopla i Vegium, naselja podno pogodnih velebitskih prijevoja.

Završnicu tog dijela savjetovanja označilo je izvješće Smiljana Glušćevića (Zadar) o vađenju najznačajnijeg ovogodišnjeg hidroarheološkog nalaza Apoksiomena u lošinjskom akvatoriju, samo dvije i pol milje udaljenog od kasnoantičke bizantske utvrde Palacol. Taj je podatak potvrda zaštite plovnih putova utvrđenjima. Pa ipak, pod udarima bure brod koji je prevozio lošinjskog strugača izgleda nije odolio nevremenu. Na ostatke brodoloma, osim nalaza antičke brončane skulpture, upućuju i pronađena velika sidra. Hrvatska bronca, kako se već naziva Apoksiomen, sada je na desalinizaciji, ali se o njegovu trajnom smještaju uveliko razmišlja. Stoga je Jasminka Ćus-Rukonjić (Cres) navela tri predložene lokacije: kulu u Velom Lošinju (dio utvrde koju su Talijani gradili kako bi se branili od Hrvatske), Kaštel u Malom Lošinju (koji je Austrija podigla u obrani od Talijana) i zdanje bivše Mode u Malom Lošinju, koje izgleda za to ima najbolje prostorne mogućnosti.
Na brojnost i raznovrsnost tipologije prapovijesnih gradinskih naselja u Istri, čime je počeo drugi dio arheološkog simpozija, upozorila je Klara Buršić-Matijašić (Pula). Iz mnoštva tih naselja tipa castelliera Kristina Mihovilić (Pula) izdvojila je Monkodonju - brončanodobno utvrđeno gradinsko naselje kod Rovinja. Njegove osobitosti kao i značenje podrobnije je obrazložio Bernarhard Hänsel (Slobodno sveučilište Berlin). Riječ je, naime, o primjeru monumentalno izgrađene, pomno planirane, utvrde protourbanog karaktera, nastale na mjestu kamenoloma iz kojeg je vađen kamen za njezinu gradnju. Radovima u kamenolomu nastao je gornji plato - akropola grada koji je bio podijeljen u gornji i donji grad te imao čak i svoje podgrađe izvan vanjskog prstena monumentalnih zidina. Sve to upućuje na društvenu stratifikaciju u smislu uspostavljene socijalne vertikale stanovništva. Monkodonja, u kojoj se nalazila i ljevaonica bakra, bila je gusto naseljena (dvije do tri tisuće ljudi) a karakterizirale su je udobne kuće kvadratnog oblika. Njezin monumentalni ulaz vidljiv daleko s mora uspoređen je s mikenskim. Slojevitost Monkodonje posljedica je njezine dugotrajne i postupne izgradnje, o fazama koje je izvijestila Biba Teržan (Sveučilište Ljubljana). Monumentalna izgradnja te protourbane utvrde iz ranog je brončanog doba. Tijekom srednjeg brončanog doba zbile su se brojne nadogradnje i izmjene građevina (ali smanjene kvalitete), dok najmlađi nalazi sežu do početka kasnobrončanog doba. O tehnikama gradnji i datiranju protopovijesnih i ranoantičkih bedema u priobalju Ilirika, sličnih karakteristika, podrobnije je govorila Aleksandra Faber (Zagreb).

Obrambeni sustav grada Pule bio je također jedna od tema savjetovanja, koju je Kristina Džin (Pula) uvodno ilustrirala brojnim prikazima u mapama starih majstora - istaknutih europskih autora 15. i 16. stoljeća, koji su utjecali na klasicističku arhitekturu Francuske i Engleske. Na primjeru prvih gradskih vrata (1. st. pr. Krista) što ih je zamijenio kasnije slavoluk Sergejevaca koja su kao i Herkulova vrata koso postavljena prema bedemima, Robert Matijašić (Pula) objasnio je tu pojavu promjenom urbanističke sheme Pule u obliku kasnije paukove mreže. O faznosti dogradnje Herkulovih vrata govorila je Alka Starac (Pula). Struktura gradnje kasnoantičkog kastruma na Brijunima, koji je bio uključen u justinjanovski sustav jadranskih utvrda, te bio predstraža Puli s mora, bila je tema izlaganja Vlaste Begović-Dvoržak (Zagreb).

Završnicu tog dijela savjetovanja, koje se nastavlja, obilježio je prijedlog Guida Rosada (Sveučilište u Padovi) da se učini generalna analiza dvaju gradskih ulaza u histro-rimski grad Nezakcij, za koja on smatra da pripadaju tipu nadsvođenih tunelastih gradskih ulaza na koja se nastavljaju snažni bastionski tornjevi.

Vesna Kusin

Izvor:

• http://www.vjesnik.hr/pdf/1999%5C11%5C27%5C19A19.PDF and http://www.vjesnik.hr/html/1999/11/27/Clanak.asp?r=kul&c=1