Ližnajnsko zvono iz 15. st.u njujorškom Metropolitanu

English

14.04.2008.

Piše: Nataša Urošević/EPEHA
Foto: Nataša Urošević

Zvono ližnjanske župne crkve Sv. Martina skinuto je u Prvom svjetskom ratu i kao muzejska vrijednost zadržano u ljubljanskoj ljevaonici Samassa, a 1989. otkriveno u New Yorku

LIŽNJAN - Brojna nestala zvona s istarskih zvonika kriju uzbudljive priče: i u Prvom i u Drugom svjetskoj ratu veliki broj ih je skinut s crkava po Dalmaciji i Istri i u austrijskim i talijanskim talionicama pretvoren u oružje. Tek poneko je spašeno, a vrlo malo ih je vraćeno u Hrvatsku.

Zanimljivu je sudbinu imalo zvono ližnjanske župne crkve Sv. Martina, koje je skinuto u Prvom svjetskom ratu i kao muzejska vrijednost zadržano u ljubljanskoj ljevaonici Samassa.

Međutim, nakon njegova odnošenja iz Istre, nitko nije ni slutio gdje će zvono velike povijesne i umjetničke vrijednosti završiti: u njujorškom muzeju Metropolitan slučajno ga je 1989. otkrila delegacija istarskih novinara i kulturnjaka. Istraživanjem je utvrđeno da ga je Metroplitanu 1980. godine darovao Nathaniel Spear Jr., gdje je registrirano pod brojem 1980.542.

Na zvonu su jasni podaci da je 1411. izliveno u čuvenoj ljevaonici majstora Marka u Veneciji. Autorica muzejskog kataloga Carmen Gomez-Moreno navodi da je ližnjansko zvono teško 59 kilograma, visoko 58 centimetara i promjera 42 centimetra.

Na vrhu ima krunu s tri para ukriženih petlji kroz koje su bile provučene drvene grede na kojima je zvono visilo. Bilo je učvršćeno i čeličnom žicom provučenom kroz dvije ušice iznad krune. Jedna od tih ušica dosta je istrošena, što je pouzdan znak da je dugo zvonilo.

Iznad ukrasne trake s podacima o mjestu i godini lijevanja, na zvonu je veliki zaštitni znak ljevaonice: križ na tronošcu. Bat koji je visio unutar zvona na posebnom prstenu i kojim se zvonilo nestao je u ratnom vihoru.

Nitko ne zna kako je ližnjansko zvono dospjelo u Ameriku, sigurno je samo da je skinuto sredinom 1915. nakon što je austrougarsko ministarstvo rata 21. svibnja donijelo odluku o rekviziciji metala za potrebe ratne industrije.

U međuvremenu su brojne ližnjanske obitelji, zajedno sa susjedima iz pulskoga kraja, zbog ulaska Italije u rat evakuirane u Austriju, gdje su od gladi i bolesti desetkovane u logoru Gmünd. O sudbini zvona piše i prvi broj ližnjanskog glasnika Marlera, a ližnjanski župnik, vlč. Ivan Grah, kaže da zvono može biti i s crkvice Sv. Mihovila, koja je do rušenja 1957. bila pokraj groblja.

Četiri zvona tužno su zvonila te nedjelje posljednji put

’Jedne nedjelje došao je major Hoffmann s vojnicima da skine zvona. Četiri zvona tužno su zvonila te nedjelje posljednji put. Oko crkve skupili su se svi oni stanovnici koji su bili ostali u Ližnjanu. Svećenik je govorio, a puk je ronio suze. Govorio je: ‘Naša će posvećena zvona biti rastopljena i od njih saliveno oružje, kojim će ubijati našu braću. Ali zemaljska je sila prolazna, a vječna je samo nebeska.'

Izvor:

  • Jutarnji list - http://www.jutarnji.hr/istra_i_primorje/clanak/art-2008,4,14,,115973.jl 

Main Menu


Created: Sunday, May 4, 2008, Last Update: Saturday, December 03, 2022
Copyright © 1998 IstriaNet.org, USA