line_gbg68.gif (2214 bytes)

Rural
Architecture
line_gbg70.gif (2214 bytes)

Renesansa kažuna

Istarski kameni kažun (tal. casita), karakteristične pučke arhitekture, kružnih temelja/zidova, pokriven polukupolastim krovom od stepenastih škrilja, koji potječe iz prapovijesti, a projiciran je u budućnost - imat će svoj kontinuitet nakon što je, u novije doba, njegova obnova doživjela renesansu. Pogotovo nakon što je protekloga proljeća na području Vodnjana pokrenuta »masovna akcija« za obnovu kažuna.

Za hrvatske ljude iz sela srednje i južne Istre kažun je naziv poljske kućice u koju su se za nevremena sklanjali pastiri i seljaci, privremeno smještale plodine iz njihovih polja, a služila je i za provizorno uskladištenje poljodjelskih oruđa, drva za ogrjev i druge robe. Tijekom stoljeća je u ustima slavenskoga življa naziv oblikovan pod utjecajem romanskoga svijeta, odnosno gradskih seljaka (cason = kućina, kućerina u uvećanom obliku). Međutim, onaj kamen ili babulj što kao čep zatvara zaobljeno/zašiljeno krovište kažuna hrvatski seljaci zovu ćuk. Gotovo svi kažuni imaju samo prizemlje, rijetki po jedan prozor i dimnjak. Kod Kanfanara se sedamdesetih godina 20. st. nalazio ruševni kažun s dva kata. Gornji je navodno služio za stražu. Najveći kažun u Istri (visok 7 metara, sa zidovima od 80 cm) nalazi se kod Galižane.

Na području Istarske županije, uglavnom južno od Drage, postoji blizu tisuću kažuna u najrazličitijem stanju, od čvrstih zidova do niskih ruševina. Najviše ih nalazimo u okolici Vodnjana, Fažane, Peroja, Bala, Rovinja, Kanfanara, Svetvinčenta, Žminja i Barbana. Na Kanfanarštini su ponegdje kažuni preskočili Dragu, postali su »prikodražani«, da bi se, tu i tamo, u prošlosti ugnijezdili u okolici Kringe i Sv. Lovreča Pazenatičkog. Na prostoru između Drage i Mirne prevladavaju poljske kućice, zvane kućarice i kažoni (casoni ). One imaju četverokutne temelje i redovito su sagrađene od kamena, ponegdje u kombinaciji sa strmim krovom od ražene slame. Slične su, ali nešto veće, stare poljske kućice na Bujštini, koje se, također, gotovo na čitavom području zovu kažoni (casoni).

Putujući talijanskom obalom Jadrana u regiji Puglia razgledao sam čitava naselja starih kućica, zvanih trulli, koje sliče istarskim kažunima, ali su znatno veće i gotovo sve su u upotrebi te uglavnom namijenjene turizmu. Trullo (od grčkoga tholos = kružna građevina s pseudokupolom) sazidan je škriljama, tzv. chiancarelle, bez žbuke. Najviše je trulla (mjestimice spojenih) koncentrirano u mjestu Alberobello, koje danas broji oko 10.000 stanovnika, zaposlenih uglavnom u poljodjelstvu i turizmu. Godine 1996. je UNESCO trulle Alberobella, skupljene u urbano naselje, proglasio svjetskim kulturnim dobrom, s motivacijom: »Izvanredna tipologija građevine, kontinuirano nastanjena, nadživjela građevinske kulture iz prapovijesti«.

Premda je Istra («via terra«) udaljena od talijanske regije Puglia oko tisuću kilometara, njihovi krajolici imaju mnogo sličnosti, pogotovo na području Vodnjana i Alberobella, ne samo radi kažuna/trulla, već i zbog podjednako crvenkaste i škaljave zemlje, ograđene suhozidima te bujnih tamnozelenih maslinika. U daljnjoj valorizaciji svojih kažuna/casita valjalo bi da istarske vlasti i udruge još uže surađuju s prijateljima iz najistočnijeg dijela Italije, da izmjenjuju iskustva, ne samo u obnovi kažuna i maslinarstva, već i u drugim sektorima života. Očekuje se da će, u sklopu zasebnih udruga i gospodarskih saveza, pa i buduće zajedničke Jadranske regije (obrisi koje se već naziru) ponovno doći do užih doticaja Istre i Puglie, odnosno naroda zapadne i istočne obale Jadrana kao što je bilo u davnoj prapovijesti bez granica.

Mnogo ranije od recentne »masovne akcije« na Vodnjanštini, u sporadičnim obnovama starih i gradnjama novih kažuna, koje su u raznim krajevima Istre počele još prije 30-ak godina, renovirano je više ruševnih i sazidano nekoliko sasvim novih kažuna, više u turističke svrhe nego iz ljubavi prema starinama. Valja konstatirati da je, nažalost, u međuvremenu, neutvrđeni broj kažuna srušen, a njihovo kamenje završilo je u grotlima drobilica. Povrh toga, arhitektura kažuna (kružni lateralni zidovi te krovovi u obliku polukupola i čunja, pokriveni stepenastim kamenim pločama) korištena je u kombinaciji s uobičajenim građevinskim oblicima. Ponegdje su rabljeni i suvremeni građevinski materijali, kao što su mrski betonski bloketi i vezivna cementna žbuka, da bi, uz ostale kažune, nastali i neki ružni graditeljski »hibridi«

Abecednim redom: ARENA, BOŠKARIN i KAŽUN predstavljaju tri najtraženija istarska suvenira. Vespazijanovu Arenu u Puli, naš najveći antički spomenik, razgledava sve veći broj stranih i domaćih turista. No, postoji nažalost samo 45 boškarina, od ukupno 45.000 koliko ih je bilo tridesetih godina protekloga stoljeća. Na području Istarske županije je u zadnje doba registrirano najmanje tisuću poljskih kućica, koje se po svojoj tipologiji pučkoga graditeljstva smatraju kažunima. Međutim, one su u najrazličitijim stanjima, od amorfne babuljave ruševine do recentno kompletiranih kućica, sa svim atributima klasičnoga kažuna. Suveniri su umnoženi u stotine tisuća primjeraka, izrađeni od pedesetak različitih materijala, od kamena, drva i metala do slonove kosti. Bilo kako: kontinuitet kažuna je zajamčen!

Izvor:

  • Glas Istre, June 23, 2007 - http://www.glasistre.hr/?25a7a29a1bb0605278ea0eb34fb22897,TS,2444,,13859,18193,176758,

Main Menu


Created: Saturday, June 23, 2007; Last updated: Sunday, June 24, 2007
Copyright © 1998 IstriaNet.org, USA