 |
|||||
|
|
|||||
SLIKE IZ SUSJEDSTVA - ĆAKULE OD MALO BESID Iz Trsta u Prodane za sat vremena Mene zanima svjetska civilizacija koja je živjela u skladu s prirodom, koja nije imala tisućljećima problema sa zagađenjem. Ja sam vidio taj prijelaz iz dugovječne svjetske civilizacije u potrošačko društvo, u današnju »videocivilizaciju«. Sakupljajući stare predmete, prvenstveno vezane uz vinogradarstvo i vinarstvo, stare zanate, drvodjelstvo, želim sačuvati barem neka svjedočanstva prošlih vremena, s gorčinom zaključuje Prodan iz sela Prodani Napisao i snimio Radenko VADANJEL Livio Prodan rodom iz sela Prodani kraj Motovuna, premda od šesnaeste godine živi u Italiji, ostao je duboko vezan uz svoj prvi zavičaj. Dapače, ljubav prema rodnoj grudi u umirovljeničkim danima prerasla je u strastvenu životnu opsesiju, samoživu i neuhvatljivu poput ljubavne tlapnje. S Piazze Carlo Alberto u Trstu, gdje živi, Prodan često putuje automobilom do malog istarskog mjesta. U Prodanima okupanim provincijskom tišinom i mirom sjedi na baliduru ispred rodne kuće hraneći dušu jedinstvenim pogledom na okolne brežuljke i raštrkana sela: Zamask, Kaldir, Štefaniće, Bertošiće… Od Trsta do Prodani, preko graničnog prijelaza Požane, Liviju treba točno sat vremena vožnje. Obnovljena rodna kuća, žubor potočića, povezane loze, bačve pune vina, ognjište i neobična etno zbirka starih predmeta Prodanova je baza u koju redovno svraća nekoliko puta tjedno.Životopis za roman Prodan je rođen 1940. godine u selu Prodani. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Motovunu, a malu gimnaziju u pazinskoj osnovnoj školi, srednju školu pohađa u Rimu, a studij povijesti, talijanskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Trstu. Obitelj Prodan 1956. godine odselila se iz Istre u Italiju, odnosno Toscanu i Rim, da bi se na kraju skrasila bliže Istri, u Monfalconeu. Međunarodnom kulturnom suradnjom Jugoslavije i Italije Prodan 1980. godine dolazi u Zadar predavati talijanski jezik u jednu srednju školu te ubrzo prelazi na odsjek za talijanistiku pri zadarskom Filozofskom fakultetu, gdje do 2000. godine predaje talijanski jezik i književnost. Nakon 2000. godine odlazi u prijevremenu mirovinu, vraćajući se ženi i sinu koji žive u Trstu, ali istovremeno i rodnoj Istri, Kaldiru i Prodanima.- Više sam ovdje nego u Trstu - smiješi se naš domaćin naglašavajući ozbiljnim tonom - zapravo pokušavam teritorij Kaldira povijesno, arheološki, jezično i etnološki pročešljati. Zabilježiti stare priče, proučiti floru i faunu, poslovice, izreke i mjesni govor, koji pod utjecajem globalizacije izumire. I doista, Prodanova rodna kuća prepuna je arhivske građe, neobičnih uporabnih predmeta, kao što je ručno izrađen prvi istarski džepni »švicarski nožić« iz vremena Austro-Ugarske, dvadesetlitarska bačva izrezbarena u jednom komadu od drva kestena, škare za rezanje loze upotrebljavane prije haranja filoksere, kameni žrvnjevi, bukalete, keramički komadi posuđa iz prahistorijskog doba... - Mene zanima globalni pristup teritoriju - šireći ruke poput mističnog proroka naš sugovornik objašnjava svoju životnu zadaću. - Mene zanima svjetska civilizacija koja je živjela u skladu s prirodom, koja nije imala tisućljećima problema sa zagađenjem. Ja sam vidio taj prijelaz iz dugovječne svjetske civilizacije u potrošačko društvo, u današnju »videocivilizaciju« - s gorčinom zaključuje naš domaćin, pojašnjavajući dalje: »Želim sačuvati barem neka svjedočanstva prošlih vremena. Stoga sakupljam stare predmete prvenstveno vezane uz vinogradarstvo i vinarstvo, stare zanate, drvodjelstvo«, nabraja Prodan sakupljene artefakte, dok s drvenih greda poput drevnih znamenja neke izumrle civilizacije vise neobični predmeti: samar obrađen od jednog komada drva, mašina za flaširanje vina koja više sliči mlincu za papar ili pletene košare za sijeno. |
|||||
Loze stare sedamdeset godina - Među najvažnijim faktorima jednog teritorija su toponimi. U toponimu je sadržana informacija prije nego što su ljudi naučili pisati i čitati - nastavlja edukativnim tonom naš domaćin.Koristeći državne arhive u Pazinu i Trstu Prodan je sakupio mnogo informacija o povijesti mikroprostora rodnog Kaldira. Austrijska mapa iz 1820. godine, uz pripadajuća dva debela sveska raznih dokumenata vezanih uz poljoprivrednu proizvodnju i stanovništvo tog kraja, kao i biskupska izvješća pohranjena u župnom arhivu u Poreču, prava su poslastica za našeg samoukog etnologa i arheologa. - Ovaj kraj naseljen je od prapovijesti - zavaljeni u škanjiće oko ognjišta, kušajući odličan teran i ovčji sir, upijamo riječi našeg domaćina. Tako, na primjer, saznajemo da je najstariji artefakt - brončanu sjekiricu iz 13. stoljeća prije Krista, pronašao 1891. godine seljak Antoni Benvenuti iz Kaldira i prodao muzeju u Trstu. - Ja sam imao prilike vidjeti tu sjekiricu, držati je u ruci i izmjeriti. To je najstariji pronađeni predmet na Motovunštini - zaključuje Prodan. Među važnijim raritetima koje posjeduje naš domaćin zasigurno je i stari vinograd posađen odmah nakon Prvog svjetskog rata, čije loze spadaju među prve cijepljene na američku podlogu koja je otporna na filokseru. Djelatnici Instituta poljoprivrede i turizma iz Poreča, kad su doznali da Prodan ima loze starije od 70 godina, odmah su došli i označili najbolje. Svaki trs ima svoj broj, a sljedeći korak je da u institutu koristeći uzorke iz Prodanovog vinograda cijepe sebi nove nasade. - Osim sumpora i modre galice ne upotrebljavam nikakve druge kemikalije. Ja sam ekološki čovjek - zadovoljno širi ruke Prodan, sipajući u bukaletu odličan teran. A uz dobro vino poetska duša našeg domaćina razbija i posljednje zapreke suzdržanosti te nam Prodan za kraj, naizust, iz glave, poklanja svoju najnoviju pjesmu decidirana naziva »Pjesnik«: Tajanstveno odzvanja |
|||||
|
|||||
|
|
|||||
