line_gbg70.gif (2214 bytes)
istrians.gif (1498 bytes)
Apis melifera
Insecta
line_gbg70.gif (2214 bytes)

Suradnja čovjeka i pčele

Med je bio poznat još u prastara vremena. Otkriven je čak u grobnicama egipatskih faraona, star nekoliko tisuća godina i još uvijek u dobrom stanju. Med je jedina hrana koja se ne kvari pod bilo kakvim prirodnim uvjetima, sve dok ostane u svom originalnom stanju. Nije čudo da ljudi i životinje vole med, on nije samo sladak nego ima i minerala, vitamina i enzima. Pčele  proizvode još i cvjetnu pelud, propolis, matičnu mliječ, proizvode koji također imaju pozitivne efekte na ljudsko zdravlje.

Kako sam se zainteresirao za pčele

Tijekom sedamdesetih godina općenito se razvila svijest o potrebi za prirodnom (nerafiniranom) hranom. Ljudi su uzgajali povrće u svojim vrtovima, kupovali hranu koja je rasla u prirodno gnojenoj zemlji bez upotrebe pesticida i, naravno, med je bio prirodni izbor za slatko, umjesto rafiniranog šećera. Reći ćete - pa tu nema ništa novoga, mi smo u Istri tako radili stoljećima.

 Kad sam živio u Silicon Valley, mi smo imali jednu malu njivicu gdje smo uzgajali jagode i rajčice i pri tome smo primjenjivali francusku intenzivnu metodu agrikulture. Koncem sedamdesetih godina, kad sam  preselio u Sonoma županiju, odlučili smo  kupiti par košnica kako bi zadovoljili osobne potrebe za medom. Moja žena Barbara, rođena u Brooklynu i diplomirala biologiju na New York Univerzitetu, voljela je prirodu, kukce i druge životinje. Pored toga voljela je dobru, prirodnu hranu. Ona je zapravo htjela te košnice više nego ja. Tako smo mi jednog vjetrovitog proljetnog dana,  1979. godine,  otišli 10 kilometara daleko od kuće u Kotate,  da pogledamo košnice. Kako sam napomenuo, dan je bio hladan i vjetrovit, a pčele ne vole posjetitelje kad su nezadovoljne. Vjetar ih sprječava u berbi nektara i peludi, a kad je pored toga i  hladno, u košnici nastane veliko nezadovoljstvo.

Pri takvim uvjetima, pčele su nas napale svom snagom i budući da nismo imali potrebnu opremu, bili smo ubodeni više  puta. Ženu su ubole oko 15 puta, a mene šest.

Pčele vole napasti sve što je crno, a  naročito  kosu i ne stanu dok ne ubodu. Mislio sam “naše će pčelarstvo  završiti prije nego je započelo”, ali Barbara ne odustaje tako lako i odlučila je da ćemo te košnice kupiti po cijeni od $20 za svaku. Te su košnice bile u stvari dvije visoke kutije, koje mi zovemo superi (za kompoziciju košnice pogledajte sliku). Dovezli smo ih u naš vrt u Petalumu, međutim to nije bilo  dugotrajno rješenje, jer susjedi nisu baš voljeli gledati pčele kako lete iznad njihovih glava po cijeli dan u potrazi za nektarom i peludi.

Potraga za boljom lokacijom

Da bi se mogle ostvariti veće količine meda mora se pronaći povoljna lokacija, gdje će pčele nalaziti nektar i pelud u proljeće, ljeto i jesen. Ja sam imao dvije takve lokacije: moj ranč i okolicu Petalume, gdje živim.

Nakon mjesec dana odlučili smo odvesti  pčele na  ranč u mom VW kombiju. Posjedovao sam jedan mali ranč od 120 hektara, s deset krava. U jesen smo dovezli pčele kombijem natrag u Petalumu, ali ovaj put smo pronašli jednu malu eukaliptusovu šumicu na Camozzi-ovoj zemlji u Kotatima. Sada smo bili u poziciji  umnožiti naše košnice i proizvoditi sve više i više meda, pogotovo kad sam dao svoj telefonski broj policiji i vatrogascima, kako bi me pozvali ako netko prijavi roj pčela u svojoj blizini. Počeo sam tako sakupljati rojeve sve naokolo, po Sonoma i Marin županiji, sjeverno od San Francisca.

Roj pčela se obično spusti na neku granu i pčele pošalju svoje skaute da nađu pogodno mjesto gdje bi one počele graditi svoj novi dom. To je obično kakva štala ili drveni šuplji zid kakve kuće. Da bi se uhvatio roj, treba imati košnicu koja se sastoji od jedne kutije, gornjeg poklopca i donje baze. Unutar kutije treba imati potpune okvire sa medom ili peludi (dva- tri takva okvira su dovoljna). Najprije treba taj roj malo podimiti na grani i onda staviti košnicu ispod roja što je bliže moguće, pa zatim čvrsto protresti granu, tako da pčele padnu u košnicu. Većina pčela past će u košnicu i rastresti se po okvirima pokušavajući zaštititi maticu, a ostale naprave oblak oko košnice, pa treba pokriti košnicu i ostaviti je na istom mjestu oko 30 minuta, kako bi sve pčele ušle u košnicu. Zatim treba pokriti ulaz košnicu  žičanom mrežom, da pčele ne izađu kad se transportiraju. Kad ih doneseš u pčelinjak, treba staviti još jednu kutiju povrh prve, tako da imaju dovoljno mjesta za maticu da leže jaja i za pčele da spremaju med i pelud. Kad matica počne polagati jaja to je siguran znak da su odlučile da će to biti njihov novi dom.

Pčelarska oprema

Pčelar mora imati potrebnu opremu (pogledajte sliku), koja se sastoji od bijelog odijela, zaštite lica i glave, rukavica, puhalica za dim,metlica, itd.

Potrebno je isto tako imati dobre, kvalitetne košnice i veći broj kutija (supera) za vrijeme sezone proizvodnje meda, tako da se ti superi dodaju kad pčele trebaju mjesta za deponiranje meda i peludi, pa kad su puni meda zamijene se praznima.

Košnica

A. Pokrov košnice – štiti košnicu od nevremena.

B. Unutarnji poklopac – cini izolaciju i sprječava pčele da zalijepe pokrov voskom.

C. Plitki super (kutija) za med – plitki super s okvirima za taloženje meda. Taj se med može oteti.

D. Matičina zapreka – ta se zapreka metne između supera za med i donjih kutija gdje je matica, mlade pčele i trutovi. Ako matica ima dvije kutije zapreka nije potrebna. Radilice se mogu provući kroz zapreku i akumulirati med u gornjim superima.
E. Tijelo košnice ili leglo za maticu – velika drvena kutija ili dvije, koja se zove super, gdje matica leže jaja i mlade pčele hrane ta jaja.
F. Dno košnice – daska s povišenim rubom gdje košnica stoji. Ne smije biti na goloj zemlji nego ciglama ili cementu.
G. Podloga košnice – Drži košnicu iznad zemlje da spriječi penetraciju vlage i hladnoće od zemlje.
Deluxe Beekeeping Starter KitKarakteristike meda

Razne biljke proizvode različiti nektar a prema tome i različitu vrstu meda. Med se razlikuje po ukusu, viskozitetu i  boji. Med se ne smije grijati na visokim temperaturama da se spriječi kristalizacija. Vrućina ubija enzime u medu a i ukus se mijenja. Sirovi med može se kristalizirati za nekoliko mjeseci ali ako metnete posudu s medom u toplu vodu, med će postati ponovo tekuć i bez degradacije ukusa.

Proizvodnja meda

Jedina svrha za proizvodnju meda, u očima pčela, je akumulacija hrane za opstanak, a pogotovo potreba da se sakupi dovoljno hrane za zimu. Čovjek je iskoristio tu sklonost pčela u svoju korist i krade med od pčela, tako da one moraju raditi bez prestanka dokle god ima imalo nektara i peludi za  sakupljanje.

Pčele počinju sakupljati nektar i pelud čim je to, prema vremenskim uvjetima moguće, ali temperatura mora biti viša od 150 C. Na primjer, ovdje u centralnoj Kaliforniji eukaliptus počne cvjetati u siječnju i ima mnogo nektara i peludi.. Kasnije, u proljeće, ima mnogo vrsta divljeg cvijeća, ali ljeti kad je ovdje sve suho (mi nemamo kiše od svibnja do listopada), dobar izvor nektara je neka vrsta bodljikave trave sa žutim cvijećem (star thistle), koja proizvodi najbolji med. Zapravo oba izvora, tj., eukaliptus i star thistle, daju jako dobar med.

Komunikacija i orijentacija pčela je fascinantna. Prva pčela, koja nađe izvor nektara ili peludi, opiše udaljenost i smjer tog izvora plesom, dok druge pčele kruže oko nje kako bi dobile informaciju. Poslije toga i ostale pčele lete na to mjesto da sakupe hranu.

Kad počne sezona, i nektara ima u velikim količinama, pčele će trebati puno prostora za deponiranje meda. Pčelar mora dodati još praznih supera za med na vrh postojećih kutija. Normalno, jedna košnica preživi zimu s dvije kutije gdje su pčele, njihov med i pelud kao hrana za zimu. Matica počne leći jaja čim pčele nađu pelud i nektar u prirodi. Broj pčela brzo naraste od oko 5 do 10 tisuća koje prezime, do 50 do 80 tisuća za mjesec ili dva. Za to vrijeme matica leže oko 2000 jaja dnevno. Za vrijeme dobrog cvjetanja eukaliptusa, jedna košnica može proizvesti više od 30 kg meda u jednom tjednu. Kad je taj super pun meda i med je pokriven voskom, može se izvaditi iz košnice i zamijeniti praznim, tako da pčele počnu puniti i taj prazan. Da se osigura dovoljno prostora za deponiranje meda, može se dodati i više supera, ako ne planirate provjeravati košnicu kroz duže vrijeme, recimo par tjedana.

Iako hladnokrvni kukci, pčele mogu održavati temperaturu košnice konstantno na oko 270 C ljeti i zimi. Ljeti, kad je jako vruće, pčele upotrebljavaju aerosol vode i vjetra kojeg same naprave lepršanjem krila, a koji ima efekt hlađenja, a po zimi proizvode toplinu na isti način, samo bez upotrebe vode i s većom upotrebom meda kao hrane koja im daje energiju.

Vađenje okvira sa zrelim medom

Kad se namjerava izvaditi  med iz košnice, najprije treba puhati dim u ulaz košnice i onda, kad se digne poklopac, treba puhati dim ispod poklopca tako da se širi po košnici. Dim omami pčele i tako postanu manje agresivne. Tada možete izvući iz kutije okvire s medom i pomesti pčele s okvira. Pun okvir se zamijeni s praznim kad ne planirate uzeti cijelu kutiju. Kad se uzme cijela kutija treba isto tako izvući svaki okvir i pomesti pčele. Onda se na mjesto pune kutije stavi  prazna. Svaka kutija (super) ima 10 okvira. Ako kutija nema sve okvire, pčele će početi graditi vosak u praznom prostoru. Nakon otmice meda treba pokriti košnicu  poklopcem.

Vrcanje meda

Da bi se med izvukao iz saća na okviru, treba upotrijebiti centrifugalnu silu okretanja tih okvira velikom brzinom. Za to je potrebna sprava za vrcanje meda koja se može okretati ručicom ili elektromotorom. Najprije treba otkinuti med električnim nožem, kojim se sastruže voštani poklopac saća. Zatim se okviri stave u  vrcaljku, koja može primitii od 4 do 20 okvira odjednom (ja sam imao električnu vrcaljku kapaciteta 20 okvira). Centrifugalna sila gura med iz saća na zid vrcaljke i onda kroz mali otvor na dnu sprave u lonce ili druge posude. Prazni okviri se onda ponovo upotrijebe, odnosno stave u košnicu. Pčele poprave oštećena saća i počnu ih puniti medom. To omogućava veću proizvodnju meda jer pčele sada ne trebaju graditi nova voštana saća prije nego počnu sakupljati med.

Kad je sezona završena i pčele se počnu pripremati za zimu, matica prestane leći jaja tako da totalni broj pčela padne na oko 10 tisuća. Pčelar mora spremiti nepotrebne supere za zimu. To se napravi upotrebom naftalina kako noćni leptirići ne bi uništili vosak u kutijama. Između kutija treba staviti stare novine tako da naftalin djeluje u kutiji kroz zimu i sačuva vosak za slijedeću sezonu.

Organizacija pčela i podjela rada

Svaka košnica sastoji se od tri vrste pčela: matice, radilica i trutova. Imaju pravo socijalističko društvo, gdje radilice kontroliraju sudbinu košnice. One odlučuju o sudbini matice i trutova. Jedna skladna i uspješna košnica ima dobru maticu koja leže 2000 jaja dnevno i od toga napravi oko 90% radilica. U prirodi ima puno nektara i peludi, tako da radilice rade neprestano cijeli dan, dok trutovi sjede u košnici i igraju video igrice, stalno zahtijevajući da ih radilice poslužuju. Oni su zapravo na odmoru. Iako su oni veći i od matice i od radilica, bespomoćni su u borbi za život jer nemaju žaoka za ubadanje. Kod trutova žaoka se transformirala u muški organ za oplođivanje matica.

Zapravo, trutovi imaju korisnu ulogu samo kroz nekoliko sekundi. To je trenutak kada mlada matica odluči izaći iz košnice s namjerom da se oplodi. Trutovi je tada pokušavaju sustići kako bi je oplodili. Onaj koji to uspije učiniti, izgubi svoj organ i crkne za kratko vrijeme, dok se drugi vrate u košnicu. Ipak, njihove druge korisne uloge u košnici su da, na primjer,  pomažu pri stabilizaciji unutarnje temperature košnice ljeti. U jesen, kad nema više nektara, pčele se počnu spremati za zimu i u to vrijeme izbace sve trutove iz košnice, kako bi smanjile populaciju košnice za zimovanje. Trutovi uginu za kratko vrijeme bez hrane i topline.

Svaka košnica ima stražare koji su postavljeni pri ulazu u košnicu i koji provjeravaju sve pčele koje slete na prag košnice s namjerom da uđu u košnicu. Kada pčela - pripadnica neke druge košnice nastoji ući u košnicu onda nastane svađa između nje i stražara koja preraste u borbu koja traje sve dok pčela uljez ne pobjegne ili dok je stražar ne ubije. Straže su postavljene radi sprječavanja  krađe meda od  strane pčela iz  drugih,  jačih košnica. Pčele-stražari  također  napadaju ljude i životinje ako se isti približe košnici.

Promatranje matice

Matica je život košnice. Bez matice, koja proizvodi pčele u velikom broju, košnica bi uginula za nekoliko mjeseci. Za vrijeme sezone život radilice je dug samo oko 4 tjedna. Kad se rode, najprije čiste košnicu i izvlače napolje mrtve pčele. Zatim hrane ličinke, onda počinju sakupljati pelud i konačno, kao posljednji posao, sakupljaju nektar sve dok se jednog dana ne vrate u košnicu zbog hladnoće, umora, rastrganih krila i sl.

Ako radilice primijete da matica ne radi kako treba, onda počnu planirati zamjenu matice. Uvjeti za tu odluku su sljedeći: matica ne proizvodi dovoljno jaja ili većinom jaja proizvode trutove. Radilice počinju graditi matičine kukuljice i hraniti jaja matičinom mliječi. Prva nova matica, kad izađe iz kukuljice, uništi sve druge matice koje još nisu izašle iz kukuljica. Zatim ta nova matica ide u potragu za starom maticom s namjerom da ju ubije. Nova je matica  pokretljivija, ima prednost u odnosu na staru i obično ubije staru maticu. Matica je jedina koja može ubosti da ne izgubi žaoku. Sada nova matica preuzme košnicu i, kad je sigurna na vlasti, odluči  izletjeti izvan košnice radi oplodnje. Većinom, matice budu oplođene samo jednom u životu i pred kraj  života (2 do 3 godine prije kraja) počnu proizvoditi veliki broj trutova, jer gube oplođena jaja, a neoplođena jaja proizvode trutove, pa ih stoga radilice zamijene sa mlađom maticom.

Pčelar može, isto tako, zamijeniti maticu ako vidi da ne radi dobro i da košnica slabi. On može kupiti maticu putem pošte. Pčelar ubije staru maticu i uvede novu i to jako oprezno. Novu maticu treba staviti u košnicu u kutiji u kojoj je došla poštom. Ulaz u tu kutiju je pokriven šećernom vunom koju pčele polako jedu i oslobode novu maticu i njezine pomoćnice iz kutije. Za taj proces treba par dana i za to vrijeme pčele se naviknu na miris nove matice pa je prihvate kao svoju. Kad bi maticu  stavili bez zaštite direktno u košnicu,  radilice bi je  za  kratko vrijeme uništile.

Priprema za rojenje

Prije nego se pčele odluče na rojenje, one naprave nekoliko matičinih kukuljica kako bi uzgojile novu maticu. Ta nova matica ne ubije staru maticu, nego se pčele razdvoje u dva približno jednaka dijela. Jedan dio odluči napustiti košnicu i pronaći  novo mjesto kao svoju košnicu. Taj fenomen počne kad pčele nemaju dovoljno mjesta za svoju djelatnost, što se obično dogodi za vrijeme sezone meda.

Ponovni početak u proljeće

U proljeće matica počne leći jaja i proizvoditi radilice i trutove za slučaj potrebe oplodnje mlade matice. I tako sve se opet ponovi s ekspanzijom košnice i proizvodnjom meda za vrijeme sezone nektara i peludi,  da bi se  košnica zatim ponovo smanjila uslijed izbacivanja   trutova iz košnice radi lakšeg prezimljavanja.. Pčelar mora paziti da pčele imaju dovoljno meda i peludi za zimu, u protivnom ih mora hraniti šećernom vodom tijekom  cijele zime.

Nakon deset godina rada sa pčelama naučio sam  cijeniti njih i njihovu organizaciju. Ljudska bića mogla bi mnogo naučiti o etici rada i zalaganja od pčela, ali ne vjerujem da su ljudi spremni prihvatiti tako okrutan način života za goli opstanak.

Kad vidim pčelu na zemlji, bespomoćnu, kako ne može nastaviti svoj put do košnice prije zalaska sunca, stavim je na prst i uzmem u kuću, nahranim je medom u nadi da će se oporaviti i sutra nastaviti  put do svoje košnice.

Pino Golja


Main Menu


This page compliments of Pino Golja, with editing by Vanda Nuić and Hrvoje Zorc

Created: Wednesday, February 11, 2004; Last updated: Wednesday, June 27, 2007
Copyright © 1998 IstriaNet.org, USA