Fruits and Nuts
Flora


Smokva, voćka koju vrijedi voljeti

U siječnju protekle godine u Splitu je predstavljena knjiga "Smokva". Autorski trolist čine poznati voćarski stručnjaci Pavao Bakarić, Karlo Brzica i Čedomir Omčikus.

U našoj poljoprivrednoj bibliografiji rijetkost je da se pojavi knjiga ovakve vrste u kojoj se obrađuje isključivo jedna "južna voćna kurtura". Stoga se s pravom može reći da je to djelo epohalne vrijednosti, jer će zacijelo proći još mnogo vremena dok se u javnosti pojavi jedna takva knjiga domaćih autora.

Smokva, ta tisućljetna voćka, koja smirujućom ljepotom svog stabla upotpunjuje, obogaćuje i ukrašava slikovitost cjelokupnog mediteransko, pejzaža, u mnogim je predjelima potpuno zapostavljena. Ponegdje je odnos prema njoj naprosto maćehinski. Dok druge poljoprivredne kulture čovjek obrađuje, njeguje i zaštićuje, smokva je ostavljena samoodržanju. Postaje privlačna tek onda kada se njena bujno razgranata krošnja okiti zrelim plodovima prepunih slasti, posebno primamljive arome.

Smokva je poznata od davnina. Mnogobrojni crteži i reljefi svjedoče o postojanosti smokve u Egiptu i drugim srednjeistočnim zemljama još u dalekom starom vijeku (4.000 godina prije naše ere). Smokva je opisana u mnogim starim legendama, uvijek je bila posebno cijenjena, a smatrala se simbolom plodnosti i razmnažanja.

RASPROSTRANJENOST

Današnja njena rasprostranjenost zadržala se u nekadašnjim geografskim okvirima, uglavnom na obalnom području Sredozemlja. Procjenjuje se da se ukupna godišnja svjetska proizvodnja svježih plodova kreće preko 1 milijuna tona, od toga najviše u Turskoj (oko 370.000 tona, 37%).

Jugoslavija ima oko 1.165.000 rodnih stabala s proizvodnjom od 12.036 tona svježih plodova, dakle učestvuje u cjelokupnoj svjetskoj proizvodnji s oko 1 %.

Najveća je rasprostranjenost i proizvodnja smokve u Hrvatskoj, a dosta značajna je i u Crnoj Gori, gdje je i prinos po stablu najveći.

Od 800.000 stabala u Hrvatskoj na Istru i Hrvatsko primorje s otocima otpada oko 66.000 stabala. Najbogatija je smokvom općina Pula s 12.000 stabala (17%), pa općina Krk s 9.000 stabala (14%). Ukupna zastupljenost smokve veća je u Primorju nego u Istri (odnos 60:40). Navedeni brojčani podaci pokazuju da sjevernojadransko područje ima u jugoslavenskoj proizvodnji smokve skromno učešće, ali ipak postojeći fond stabala ima znatnu vrijednost, koju treba sačuvati i .povećavati.

OPLODNJA

Botanička vrsta smokva ima dvije podvrste - pitoma smokva i divlja smokva.

Pitoma smokva ima samo ženske cvjetove. Divlja smokva i križanac divlje i pitome smokve u svojoj cvasti sadrži ženske "siskaste" i muške cvjetove.

Pitoma smokva ima proljetnu i ljetnu, a divlja proljetnu, ljetnu i jesenskozimsku cvatnju. U proljetnoj cvasti su ženski cvjetovi "nerazvijene plodnice" i iz njih nastaju kao plod cvjetunica ili petrovača (kraj lipnja ili srpanj). Ljetna cvat ima dvovrsne ženske cvjetove - cvijet "razvijene plodnice" i cvijet "nerazvljene plodnice" iz kojih nastaju ljetno-jesenski plodovi (polovina kolovoza i rujan).

Za neke sorte s cvjetovima "razvijene plodnice'" potrebna je kaprifikacjja, oprašivanje pomoću polena prenešenog s muških cvjetova. Ovo prenošenje može obaviti samo smokvina osica, koja u cvatu divlje smokve provodi čitav svoj životni razvojni ciklus. U praksi se pokazalo da je kaprifikacija za neke sorte neophodna (Petrovača), kod drugih samo korisna (Zlatna smokva) ili potpuno nepotrebna (Zamorčica). Stoga, ponekad je vrlo važno da je u blizini pitome smokve zasađena divlja smokva. U Hercegovini je uobičajeno da poljoprivrednici odlaze do udaljenijih stabala divlje smokve gdje ubiru cvatove te ih zatim u obliku vijenca postavljaju radi "ženidbe'" na grane Petrovače.

SORTE

I combined two sections of outlined text and made a single table for them. Each outline was preceded by the following introductory sentence which I would like to combine into one sentence. In addition to or instead of this, column headings?

Prema većini autora, na osnovi sposobnosti plodonošenja te boje pokožice sve se sorte grupiraju na // Na sjevernojadranskom području prisutne su sorte prema navedenoj grupaciji:

dvorotke bijele Petrovača bijela Lokalno: Bombini, Zucherini, glavna, najraširenija sorta u Istri i Slov. prim. vrio dobro rodi. plodovi nastaju nakon proljetne i ljetne cvatnje
Bjelica
 
(talij. Dottato)
Lokalno: Bianchi (Istra), Belica (Slov. prim.), prikladna za transport.
Fico della Madona Raširena u Istri i Sl. prim. osrednje kvalitete.
Škofioti U Slov. prim. zvana Petrovača, Cvjetunica - osobite kvalitete.
crne Petrovaca crna Bolje kvalitete ljet. jes. piod (Krk i Slov. prim.)
Zlatna smokva
(Fico d'oro)
Još uvijek slabo zastupljena, vrto dobre kvalitete, treba je proširiti
jednorotke bijele Zamorčica Najraširenija na cijelom području - Krk, Cres, Istra; plodovi odlične kvalitete, prikladna za sušenje. plodovi nastaju samo nakon ljetne cvatnje
Karginja Razni lokalni nazivi, najviše oko Crikvenice, dobre kvalitete, prikladna za sušenje.
crne Šaragulja crna Vrlo rasprostranjena (Istra, Senj, Krk), dobre kvalitete, prikladna za sušenje.
Bružetka Plod vrlo dobar, treba je proširiti.

Can the following drawings be inserted at another location on this page?

PETROVAČA BIJELA:
  1. list (1/3 prirodne vel.)
  2. cvjetunica (1/2)
  3. ljetno - jesenski plod (1/2) prema Č. Omčikus
ZLATNA SMOKVA:
  1. list (1/3)
  2. cvejtunica (1/2)
  3. ljeto - jesenski plod (1/2), prema Č. Omčikus

RAZMNOZAVANJE, UZGOJ, REZIDBA

U širokoj praksi najviše je uobičajeno razmnožavanje smokve sadnjom reznica. Reznice dužine 30 do 50 cm odabrati sa središnjeg dijela krošnje matičnog stabla dobre i kvalitetne rodnosti. Najpovoljnija je sadnja u veljači ili početkom ožujka. U zadnje vrijeme sve se više primjenjuje sadnja ožiljenih jednogodišnjih sadnica iz voćnih rasadnika.

Za sadnju reznica kao i sadnica treba primijeniti postupak kao kod ostalih voćaka, tj. iskopati jamu dubine 80 cm te odgovarajuće širine potrebne za dobar razvoj korijèna; upotrijebiti stajski gnoj i mineralna gnojiva i pri tom nastojati da tlo bude stalno dovoljno vlažno. Najpovoljnije vrijeme sadnje je proljeće.

Za obnovu stabala novim sortama primjenjuje se cijepljenje. Najrašireniji i najsigurniji je naćin okuliranje na budni pup u lipnju ili na spavajući u kolovozu. Kod stabala koja su stradala od zime ili požara obavlja se cijepljenje u raskol.

U našim krajevima uglavnom se prepušta da stablo smokve u svom rastu samo razvije prirodnu krošnju. Međutim, odmah u prvim godinama uzgoja kod mlade voćke treba oblikovati pravilan razvitak krošnje. Ovisno od sorte, razlikuje se okrugli (kotlasti), široki i piramidalni oblik krosnje.

Provodi se zimska (ponajviše otklanjanje pojedinih konkurentskih grana i izboja) te ljetna (laka) rezjdba za dotjerivanje rodnih grančica.

OBRADA I GNOJIDBA

Pojedinačna stabla smokve razasuta su posvuda na okrajcima njiva, unutar vinogradarskih nasada, u vrtovima i drugim raznìm mjestima. Tako se usporedo s glavnom kulturom (vinova loza, povrće i sl.) i smokva njeguje, obrađuje i gnoji.

Osnovno je da je tlo u kojem se smokvin korijen široko razgranao dobro razrahljeno, prozraćno, s primjerenom vlažnošću. Stoga na onim mjestima gdje se smokva ne obrađuje zajedno s glavnom kulturom potrebno je u jesen izvršiti dublju obradu, a tokom vegetacije obavljati povremeno pliću kultivaciju prvenstveno za odstranjivanje nepoželjnih korova.

Smokva je dosta otporna na sušu, ali na plićim i šljunkovitim terenima trebalo bi pristupiti višekratnim natapanjima u srpnju ili kolovozu.

Kao i kod svih poljoprivrednih kultura, u tlu gdje raste smokva treba biti dovoljno organske tvari, koja omogućuje bolje iskorištavanje potrebnih hraniva iz tla. Dakako, nužno je i prisustvo glavnih mineralnih hraniva - dušika, fosfora i kalija.

Iskustva o ishrani i gnojidbi smokve su danas još dosta oskudna, ali može se preporučiti sljedeća gnojidba:

u jesen iza berbe zaorati NPK 7:20:30 2 kg po stablu;
u proljece kod prve obrade Urea 1 kg po stablu i
1 kg po stablu.
u svibnju KAN

Gnojivo treba rasipati podno stabla širom dopiranja krošnje.

ZAŠTITA

Ovisno o klimatskim prilikama, na smokvi se pojavljuje nekoliko uzročnika bolesti, kao i štetnici, a ovdje ćemo spomenuti samo one koji se najčešće susreću na našem području.

Od bolesti Je najrašireniji mozaik smokve, čiji je uzročnik virus. To je vrlo opasna bolest, jer oboljevaju svi dijelovi stabla - list, grane, plod. Na listovima nastaju svijetložute pjege, postepeno gube svoj pravi oblik, umanjuje se asimilacija i sve to skupa utječe na slabljenje čitavog stabla. Pretpostavlja se da virus prenosi smokvina grinja i to ponajviše prilikom rezidbe i cijepljenja.

U sprečavanju bolesti osnovnu pažnju treba pokloniti zdravim matičnim stablima s kojih se uzimaju plemke kao i zdravim sadnicama proizvedenim u rasadnicima. Najbolje je sav zaraženi materijal odmah spaliti.

Smokvina buha pojavljuje se gotovo redovno, a posljednjih godina ponegdje u sve većem broju. Izrasla buha iz ličinke na donjoj strani lista u svibnju i lipnju nemilosrdno siše lisni sok, stvarajući svojim izmetom "medenu rosu", povoljno hranište za neugodnog nametnika gljivicù čadavicu. Sve te nepogode utječu na slabljenje stabla.

Smokvin medić, štitasta uš, pojavljuje se povremeno, ali može počiniti velike štete. Svojim tijelom pokriva izboje, lišće i plodove te sisanjem sokova iscrprjuje postepeno čitavo stablo. I na njenom izmetu "medena rosa" nastanjuje se gljivica čadavica.

Preporučuje se za zimsko suzbijanje bijelo ulje i Kreozan, dok tokom vegetacije vrio se uspješno pokazala primjena Zolonea.

Smokvin potkornjak, crvotoč, napada grane i grančice. Pravi male poprečne hodnike između kore i drveta. Za sprečavanje daljnjih šteta osnovno je spaliti napadnute drvene dijelove stabla.

BERBA I PRERADA

Plodovi smokve uzgojeni na sjevernojadranskom području uglavnom se iskorištavaju za jelo u svježem stanju.

Sušenje plodova primjenjivano je donedavno na otocima Krku i Rabu gdje se sušena smokva uz kućne potrebe pojavljivala takoder dosta i u prodaji na lokalnom trzištu. Odumiranjem starijih generacija nestaje i poznavanje postupka sušenja smokava.

U Istri spominje se u daljoj prošlosti sušenje smokve samo na najjužriijem dijelu, u okolini Pule, ali i to je bilo u vrlo malim količinama isključivo za kućne potrebe.

Za sušenje dolaze u obzir samo ljetno-jesenski plodovi i najpovoljnije su bijele sorte ranijeg dozrijevanja. Najprikladnija se od svih sorata pokazala Zamorčica.

PROGRAM UNAPREDENJA

Današnji uzgoj smokava na sjevernojadranskom području ne zadovoljava. Osnovna postavka oko unapredenja smokvarstva na ovdašnjim našim prostorima trebalo bi biti - povećanje sadašnjeg broja stabala i ukupne proizvodnje uz poboljšanje iskorištenja dobivenog uroda.

U okviru unapređenja smokvarstva pojavljuju se također kao potreba izvođenje mnogostranih stručnih, pa i znanstvenih istraživačkih radova. Prvenstveno treba ispitati gospodarsku vrijednost postojećeg poznatog sortimenta, a posebnu paznju treba obratiti nizu još neutvrđenih lokalnih sorata. Kao domaće sorte spominju se npr. Čiblica žuta, Momjanska crna, Blaževka i dr. Od osobite je važnosti spoznati značaj kaprifikacije (oprašivanja) za pojedine sorte. Odabrati i utvrditi matična stabla, koja će biti glavno ishodište rasadnog materijala. Proučiti mogućnosti opskrbe tržišta svježom i preradenom smokvom osobito za vrijeme turisticke sezone. Ispitati kvalitetu plodova s obzirom na primjenu susenja i izrade raznih prerađevina. Uz sadašnji ekstenzivni uzgoj pristupiti intenzivnijoj proizvodnji podizanjem nasada prema suvremenim osnovama.

O svim ovim prijedlozima bilo je već dosad izvjesnih pokušaja. Pred skoro tridesetak godina (1962) autor spomenute knjige "Smokva" C. Omčikus za vrijeme svog kratkotrajnog (petogodišnjeg) djelovanja u Istri pri Poljoprivrednoj stanici Pula sačinio je "Program ispitivanja uvjeta za smokvarstvo u Istri". U tom je programu bilo predviđeno ispitivanje postojećeg sortimenta, pa izbor matičnih stabala, a k tomu i podizanje nasada veličine 10 do 15 ha u blizini potrošačkih centara Pule, Rovinja, Poreča.

Na imanju Više poljoprivredne škole u Poreču trebao je biti podignut pokusni sortimentski smokvik na površini od 1 hektara. Sortiment bi bio obuhvaćao nekoliko glavnih sorata iz Istre i Slovenskog primorja, a tu bi se vršila brojna zapažanja, od početnog razvoja mladog stabla, do razvojne dobi plodonošenja. Tu je bilo također predviđeno istraživanje utjecaja kaprifikacije, zatim upotreba hormonskih sredstava za sprečavanje opadanja plodova.

Nažalost, uslijed prestanka djelovanja Poljoprivredne stanice Pula i Više poljoprivredne škole Poreč te odlaskom Omčikusa iz Istre taj vrlo zanimljivi program nije bio uopće započet.

Međutim, danas, nakon dugotrajnog zastofa i "uspavanosti'", zahvaljujući oživljavanju istraživačkih aktivnosti pri Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču niknuli su prvi pokušaji na obnovi sjevernojadranskog smokvarstva. Stručni suradnik Instituta Željko Prgomet, mlad ali već vrstan agronom, osnovao je pokusni nasad desetak domaćih i stranih sorata s nastojanjem da započne u proučavanju smokve s onim što nije učinjeno za protekla tri desetljeća.

Ova bì proučavanja trebala pomoći današnjim generacijama u obnovi smokvarenja, da kod mladih razvije smisao za smokvarenje, smisao za bolji i plemenitiji odnos prema ovoj zapostavljenoj voćnoj kulturi.

Bilo bi vrlo probitačno osnovati i Klub smokvara, putem kojeg bi se uz angažiranje sredstava Fonda za poljoprivredu sva stečena znanja o uzgoju smokve i ekonomičnosti njene proizvodnje uspješno primjenjivala u najširoj praksi.

Valja naglasiti da stručnjaci - agronomi i svi praktičari sjevernojadranske regije - moraju ustrajati da cjelokupni program unapređenja smokvarstva doživi svoje potpuno ostvarenje - jer smokva je voćka koju vrijedi voljeti.

Zarko Ujčić

Izvor:

  • Tekst: Zarko Ujčić, "Smokva, voćka koju vrijedi voljeti", Kalendar 1990 - Franina i Jurina, Edicija Libar od Grozda (Pula, 1990), p. 193-197.
  • Fotografija: Andre Mohorovičić & Daniel Načinović, Istria - Terra Magica, "Laurana" (Zagreb, 1994).

Main Menu


This page compliments of Marisa Ciceran

Created: Sunday, July 21, 2002; Last updated: Thursday, October 11, 2012
Copyright © 1998 IstriaNet.org, USA