Mario Andretti
 Poznati Istrani

English

ario Gabriele Andretti i njegov brat blizanac Aldo, rod_eni su 28.veljače 1940.u Motovunu, prelijepom starom i mističnom gradiću, u samom srcu  Istre.

Po završetku II. svjetskog rata, kad je Pariškim sporazumom istarski poluotok pripojen Jugoslaviji (kao trećoj od četiri priznate države koje su vladale Istrom tijekom 20-tog stoljeća), gotovo svi stanovnici Motovuna napuštaju svoje rodne kuće i postaju izbjeglice u Italiji. Među  njima je i obitelj Andretti s djecom: Mariom, njegovim bratom blizancem Aldom, te starijom sestrom Anna Mariom.

vozać auto trka

rođen u Motovunu
1940.

Od 1948. do 1955.godine, obitelj je boravila u prognaničkom kampu u Toskani, dijeleći  istu sudbinu s još nekoliko stotina tisuća drugih Istrana smještenih po takvim  kampovima diljem Italije koji su čekali  ili dozvolu stalnog boravka ili legalni odlazak u druge zemlje.

U tom periodu blizanci Andretti ulaze u svijet automobilizma. Tada 14-godišnjaci, učestvuju kao gledatelji na poznatoj utrci "Mille Miglia",tisuću milja dugačkoj utrci od Brescie do Rima i natrag, kojom  prilikom bivaju oduševljeni  i inspirirani vještinom velikog Alberta Ascaria.

U lipnju 1955., nakon višegodišnjeg čekanja, obitelj Andretti dobiva vizu za ulazak u Sjedinjene Američke države pa emigriraju i nastanjuju se u Nazarethu, Pennsylvania. Blizanci počinju raditi u ujakovoj garaži, a 1959., sad već 19-togodišnjaci, po blatnjavim stazama dvorišta  započinju prve stvarne utrke, sa modificiranim Hudsonom iz 1948. Mariova prva pobjeda uslijedila je već  na prvoj utrci u kojoj je sudjelovao u Nazarethu, ali tijekom te prve sezone njegov je brat imao udes i doživio prijelom lubanje. Godinu kasnije, Aldo se vratio utrkama i natjecao se još  sljedećih 10 godina, nakon čega se potpuno povukao, 1969.,nakon još  jednog ozbiljnog sudara koji je imao za posljedicu značajnije povrede lica.

Mariova važnija pobjeda dolazi 3. ožujka 1962. godine,  na stazi TX Midget 100 krugova, na utrci u Teanecku, New Jersey. Na Praznik rada 1963. u jednom danu pobjed_uje 3 puta, na dvije različite staze-jednom u Flemingtonu, New Jersey i dvaput u Hartfieldu, Pennsylvania.

Nakon što se 1964. pridružio auto clubu Sjedinjenih država (USAC), počinje se natjecati u USAC utrkama sprint automobila postigavši  treće mjesto po bodovima za sprint klasu. automobila, što je bila kruna na njegovu dramatičnu pobjedu u trci 100-krugova u Salemu, Indiana. Iste godine je odvozio i svoj prvi Champ Car, 19. travnja  u Trentonu, New Jersey, gdje je sa startnim brojem 16  završio trku kao jedanaesti na utrci 100-milja i zaradio svoj debitantski honorar kao profesionalni vozač, u iznosu od 526.90$.

1965. prvi put pobjed_uje na utrci Indy car, Hoosier Grand Prix, a na utrci Indianapolis 500   je  treći i dobiva  počasnu nagradu «Rookie godine». Pobjednik je Prvenstva Indy car, sa rezultatom: među prva 4 u 12 vožnji,  čime postaje najmlad_i vozac˘ (u dobi od 25 godina) koji je osvojio taj naslov. 1966. ima osam pobjeda na Champ Car utrkama, prvu pobjedu u kvalifikacijama za najbolju  startnu poziciju na  Indy 500 i drugu pobjedu na otvorenom prvenstvu države.

1967. godine pobjednik je NASCAR Daytona 500, dostigavši brzinu od 149.926 milja na sat u svom Fordu. Na utrkama Indy 500 1967. i 1968. on je drugi, a titulu prvaka vraća 1969.  kada je i pobjednik Indianapolisa 500, sa snažnim Hawkom, u vlasništvu Andya Granatelli. Također, 1967. ostvaruje i svoju prvu od tri pobjede u karijeri  na utrci "12 sati  Sebringa", a uspješni niz završava na Champ Car prvenstvu gdje je proglašen za "Vozača godine", tada po prvi put.

Newsweek magazin, naslovnica (1967) STP Lotus - Ford 64 (1969)

Okušao se čak i na drag race (takmičenje u ubrzanju) 1968. Sa Fordom Mustang zaradio je još  osam pobjeda na Champ Car, na svom putu prema drugom mjestu na bodovnoj listi.. Vozeći Lotus, Mario je ostvario svoj dugogodišnji san  kad se na svojoj prvoj utrci Formule 1 kvalificirao za najbolju startnu poziciju, 1968. na Velikoj nagradi Amerike u Watkins Glenu, ali je, na žalost, rano morao napustiti trku zbog mehaničkih problema na spojci. Sa Lotusom je nakon toga sudjelovao na brojnim Velikim nagradama tijekom 1969. i 1970. godine. 

Mario Andretti, winner of the Indy 500 in 1969

Njegova slavna pobjeda na Indianapolisu 500 dolazi 1969., gdje je bio vodeći u 116 krugova i postavio 15 od 20 novih rekorda s tog natjecanja. Mario postiže ukupno devet pobjeda i pet poena u sezoni, pa je spreman i za osvajanje treće titule na Champ Caru. Desetljeće  tako završava sa ukupno 30 pobjeda, 29 najboljih startnih pozicija na 111 Champ Car vožnji. 

Sedamdesete su desetljeće svestranih uspjeha. Mario započinje drugom pobjedom na "12 sati Sebringa" 1970., a 1971. se predružuje  Ferrariju i završava  kao prvi na Velikoj nagradi Južne Afrike vozeći model 312B1 po prvi put.. Postiže još  jednu pobjedu nakon nekoliko dana, na neimenovanoj utrci, na novoj stazi u Ontariu. Sljedeće godine ostvaruje 4 pobjede za volanom Ferraria 312PB: sa Jacky Ickxom pobjed_uje na "6 sati  Daytone", pa na "12 sati Sebringa", a sa  BAOC 1000 km "na 6 sati Brands Hatcha i "6 sati Watkins Glena".

Nastavio je svoj juriš  pobjedom na ukupno sedam utrka Formule 5000 i to 1974. i 1975., kad je bio ukupno drugi na bodovnoj listi u obje sezone. 

Andrettijeva posljednja vožnja na dirt track utrci, 7.rujna 1974. 

U timu s Alom Unser i ostalima iz jake Val’s Parnelli Jones ekipe, Mario je završio svoju zvjezdanu karijeru  na dirt track utrkama u Hoosier Hundredu, u Indiani, 7. rujna 1974. Započeo je trku i dospio treći iza pobjednika Jackia Howertona i Unsera na najuzbudljivijoj utrci Hoosier Hundreda u povijesti. Sa tri pobjede u 1974., osvojio je  titulu državnog prvaka u USAC dirt track natjecanju.

card from PANNINI series "Eurofootball 82"Andretti se tada u potpunosti posvećuje stazama na kojima se vozi za Velike nagrade. U periodu od 1975. do 1981., pobjednik  je na 12 utrka i ima 16 najboljih startnih pozicija na stazama za Veliku nagradu. Dobitnik je Velike nagrade Japana,  a zatim 1977., još  uvijek s Lotusom, dobitnik Velike nagrade Zapadne Amerike (u Long Beachu), Velike nagrade španjolske, Francuske i Italije (u Monzi).

1978., sa Lotusom 79-Ford, dobitnik je Velike nagrade Argentine, Belgije, španjolske, Francuske, Nijemačke i Nizozemske,  postaje drugi amerikanac pobjednik svjetskog prvenstba Formule 1, što je najveći domet  njegove internacionalne karijere.

1982. se vraća Ferrariu i sudjeluje  na dvije posljednje utrke za Veliku nagradu u karijeri,  u Italiji, gdje ostvaruje  svoju osamnaestu najbolju startnu poziciju i biva treći. Te godine se vraća i na utrke Indy cara,a   1984. je po četvrti put prvak prvenstva. Nastavio je s utrkama u Formula Indy i 1991.završio kao sedmi, dok je njegov sin Michael  osvojio prvenstvo. Te sezone, po prvi put ikada,  u natjecanju zajedno sudjeluju četiri  člana iste obitelji - Mario, njegov sin Michael, drugi sin Jeff i  nećak  John. 1993. Mario odnosi svoju posljednju pobjedu  Indy car, u Phoenixu 

Andretti je najveći pobjednik svih vremena u kartingu  (36 pobjeda), ima najviše osvojenih najboljih startnih pozicija (30). Njegova se karijera proteže kroz 3 desetljeća i uključuje preko 100  velikih pobjeda na raznim trkalištima- midgets, Indy cars, Formula 1, sprint, sportskih automobila, dirt track stazama, čak na drag natjecanjima (u ubrzanju). U Indy cars je ostvario 51 pobjedu u karijeri, 4 Državna prvenstva i više najboljih startnih pozicija od ikog drugog. Sve do 1989., on je bio jedini vozač pobjednik Svjetkog prvenstva u Formuli 1 i nositelj titule prvaka države u natjecanju Indy Car. Zahvaljujući  dugačkoj listi osvojenih prvenstava, nagrada i počasti, Mario se općenito smatra jednim od najvećih vozača svih vremena.

Summarizing his racing achievements, Mario Andretti is CART's all-time leader in victories (36) and the active leader in pole positions (30). His racing career spanned three decades and includes over 100 major wins in different racing venue - midgets, Indy cars, Formula One, sprint cars, sports cars, dirt track cars and even drag racing. In Indy cars he possesses 51 career victories, 4 National Championships and more pole positions than anyone else. Until 1989, he was the only driver to win a Formula One World Championship and an Indy Car National Title. He remains the only person to ever win the Indy 500, Daytona 500 and the Formula One World Championship, and the only person to be named Driver of the Year in three decades: 1967, 1978 and 1984. For his long list of major championships, awards and honors, Mario is generally regarded as one of the greatest car driver of all time.

The Family Dynasty

[Modify this paragraph to blend with the next] Mario i njegova supruga De Ann, s kojom je u braku od 25. studenog 1961., danas još  žive Nazarethu, Pennsylvania. Imaju troje djece: Michaela (r.5.listopada 1962.), Jeffa (r.14.travnja 1964.) i  Barbie (r.13. srpnja 1969.) i petoro praunučadi: Marca, Marissu, Luccu, Mirandu, i Isabellu.  Imaju nekoliko svojih tvrtki: u Californii,  Andretti vinariju u Napa Valleyu i Andretti  crpku za gorivo u the Bay Areau  i u Pennsylvanii,  Andretti Toyota i Andretti Mitsubishi u Coraopolisu, Hanna auto praonicu u  Lehigh Valleyu i  Dobra s potpisom Andretti (Andretti odjeća, knjige i ostalo).

Mario Andretti met his wife De Ann while in high school in Nazareth, Pennsylvania,which is her native town. She has been attributed to having taught Mario the English language. They were married on November 25, 1961 and today they still live in Nazareth, but now in a mansion overlooking the town. as also does their son, Michael (b. October 5, 1962). They have two other children: Jeff (b. April 14, 1964) and Barbie (b. July 13, 1969), and five grandchildren: Marco, Marissa, Lucca, Miranda, and Isabella.

They have a number of business enterprises in California: Andretti gas stations in the Bay Area, and the Andretti Winery in Napa Valley where, in 2003, Andretti released his first estates wines under the Montona label to commemorate the medieval village where he was born. In Pennsylvania, there is Andretti Toyota and Andretti Mitsubishi in Coraopolis, the Hanna car washes in Lehigh Valley in Lehigh Valley and the Andretti Signature LIie (Andretti apparel, books, and collectibles). Mario is also the founder of the Andretti Racing School, located in Las Vegas, Nevada.

Andretti’s accomplishments paved the way for a veritable family dynasty.  He had opened doors for his son Michael, on the racetrack, among others. In 1991, when Mario finished seventh in the Indy car standings, Michael finished first. Mario also competed that season against his other son, Jeff, and a nephew, John (son of Aldo), making it the first time that four family members raced together in the same series. 

Michael's racing career led to the establishment of the Michael Andretti foundation, a foundation that aids in the education, health, and welfare of America’s children and citizens. He is also CEO of Andretti Green Racing, a four-car team competing in the Indy Racing League IndyCar® Series. As a team owner, he has won two back-to-back IndyCar® championships and an Indy 500 win. In 2006, Michael Andretti stepped out of retirement to race at the Indianapolis 500 with his son, Marco Andretti (b. March 13, 1987).  He drove the #1 Jim Beam/Vonage Honda powered Dallara.

Jeff Andretti, Mario's younger son, has also enjoyed a racing career that includes Toyota Atlantics, Champ Cars, and the NASCAR Craftsman Truck Series. John Andretti, Mario's nephew (son of his twin brother Aldo), has made his own mark in all forms of auto racing including USAC midgets, Indy Cars, NHRA Top Fuel dragsters and NASCAR. And finally, Marco Andretti, Michael's son, on August 27, 2006 won the Indy Grand Prix of Sonoma racing, and the family's racing heart-beat goes on....

Mario with nephew John Andretti at the 2007 Indianapolis 500.
Mario Andretti and his son, car owner Michael Andretti, watch practice for the Indianapolis 500 auto race at Indianapolis Motor Speedway in Indianapolis, Friday, May 9, 2008. Associated Press.

Andretti has kept active after his retirement from full-time racing. He makes numerous speaking engagements before corporate audiences. He is a spokesman for long time sponsors Texaco/Havoline and Firestone. He is also occasionally a spokesman for the Champ Car World Series, although he frequently attends IRL races watching Marco compete. Mario is also the founder of the Andretti Racing School, located in Las Vegas, Nevada, and he test drives cars for Road & Track and Car and Driver magazines. In July 2006 Mario took part in the Bullrun race across America. The first pitstop was at the Pocono Raceway (in Andretti's state of Pennsylvania), with Gate #5 aptly named Andretti Road.

In addition to the race car traditions that have been handed down two generations, the family dynasty includes a number of business enterprises. In California, they have a chain of gasoline stations and a distributorship in the Bay Area. He is also vice chairman of the Andretti Winery in Napa Valley where, in 2003, Andretti released his first estates wines under the Montona label to commemorate the medieval village where he was born. In Pennsylvania, the family has the Andretti Toyota dealership in Moon Township (just outside of Pittsburgh) and Andretti Mitsubishi dealership in Coraopolis, the Hanna car washes in Lehigh Valley. They also sell car-care products, go-kart tracks, a clothing line called the Andretti Signature Line (Andretti apparel, books, and collectibles), video games and replica cars.

In October 11, 2004, Mario was the Grand Marshall at the New York City Columbus Day Parade.

Najveća pvenstva i nagrade:  

  • 1967 Daytona 5001965, 1966, 1969 & 1984 - USAC državni prvak
  • 1965 - Indy 500 "Rookie godine" 
  • 1967 - Daytona 500 prvak [slika desno]
  • 1969 - Indy 500 prvak
  • 1967, 1978 & 1984 - Vozač godine
  • 1992 - Vozač  1/4 stoljeća

F 1 pobjede:  

  • 1971 - Velika nagrada južne Afrike
  • 1976 - Velika nagrada Japana
  • 1977 - Velika nagrada zapadne Amerike
  • 1977 - Velika nagrada španjolske
  • 1977 - Velika nagrada Francuske
  • 1977 - Velika nagrada Italije
  • 1978 - Velika nagrada Argentine
  • 1978 - Velika nagrada Belgije
  • 1978 - Velika nagrada španjolske
  • 1978 - Velika nagrada Francuske
  • 1978 - Velika nagrada Njemačke
  • 1978 - Velika nagrada Danske

1978 -  svjetski prvak

Filmografija:

  • 1983. - Formule Villeneuve - glumi samoga sebe (aka Formula Villeneuve; Canada: English titles)
  • 1997. - Super Speedway - glumi samoga sebe  (aka Super Speedway: The Ride)
  • 2002. - jednosatni dokumentarac o Mariu Andretti
  • 2003. - Life Between, The (aka Speed, Inc. (2000, original script title) - USA, in production; glumi samoga sebe

Marboro 500 utrka - Paul Newman i Mario Andretti, Photo by Steve Granitz/SteveGranitz.com - Image from IMdb.com 

TV gostovanja:

  • Click to see full postcard1970 .- "It Takes a Thief" (1968.) - glumi samoga sebe u epizodi "Steal-Driving Man, The" (episode # 3.16) 1/19/1970
  • 1992. do 1999. - "Home Improvement" (1991.) - glumi samoga sebe u epizodama:
    • 2.7: 11/4/1992 - "Roomie for Improvement"
    • 6.10: 11/26/1996 - "Wood, the Bad and the Hungry, The"
    • 8.27:5/25/1999 -  "Long and Winding Road (Part 3), The"
  • 1996 - "Pretender, The" - glumi samoga sebe u epizodi # 2.10: 1/31/1998, "Indy Show"
  • 1997 - "Electric Playground" in episode # 3.4

Autobiographical works:

  • What’s It Like Out There? (with Bob Collins) Chicago: Henry Regnery Company, 1970.
  • Mario Andretti, World Champion. (with Nigel Roebuck) London: Hamlyn, 1979.
  • More Than Champions. (with Dave Dravecky and Cathy Rigby) Nashville: Dimensions for Living, 1992.
  • Andretti. (with Paul Newman) San Francisco: Collins Publishers San Francisco, 1994.

Further reading:

  • Mario Andretti: A Driving Passion, Gordon Kirby. D. Bull Pub., 2001, ISBN 1893618129.
  • Mario Andretti Photo Album, Peter Nygaard. Iconografix, 1999, ISBN 1583880097.
  • Mario Andretti (Race Car Legends), G. S. Prentzas. Chelsea House Publishers, 1996, ISBN 0791031764.
  • Sports Hero, Mario Andretti, Marshall Burchard. Putnam, 1977. ISBN 0-399-20588-8.
  • Mario Andretti: The Man Who Can Win Any Kind of Race, Lyle K. Engel. Arco Publishing, 1970. ISBN 978-0668021937.
  • Mario Andretti: World Driving Champion, Lyle K. Engel. Arco Publishing, 1979. ISBN 0668047542.
  • Mario Andretti, Mike O'Leary. MotorBooks, 2002. ISBN 0760313997.
  • Andretti, Bill Libby. Grossett & Dunlap, 1970, ISBN 0448054299.

Recent media articles:

Vidi takoder:

Potvrda vjerodostojnosti i drugi linkovi:  

  • Andretti homepage
  • Grand Prix Hall of Fame - Biography
  • Internet Movie Data Base (IMDb)
  • http://en.wikipedia.org/wiki/Mario_Andretti
  • Caricature from 1998 postcard - Marisa Ciceran
  • Photograph (1974) - eBay
  • Family photograph (1947) - Quattro ciacole sotto la losa, Notiziario quadrimestrale della "Famiglia Montonese", April 2006
  • http://www.pabook.libraries.psu.edu/LitMap/bios/Andretti__Mario.html
  • http://www.andrettiracing.com/bio.php
  • Photograph (1969 Indy) - http://sports.espn.go.com/rpm/racing/indycar/columns/story?columnist=blount_terry&id=3390202
  • Photograph (2008) - http://www.heraldnet.com/article/20080510/BLOG25/842394278/0/SPORTS


Main Menu


This page compliments of Marisa Ciceran and Vanda Nuić

Created: Saturday, March 25, 2006. Last Updated: Wednesday, May 21, 2008
Copyright © 1998 IstriaNet.org, USA