|
|
|
Po završetku II. svjetskog rata, kad je Pariškim sporazumom istarski poluotok pripojen Jugoslaviji (kao trećoj od četiri priznate države koje su vladale Istrom tijekom 20-tog stoljeća), gotovo svi stanovnici Motovuna napuštaju svoje rodne kuće i postaju izbjeglice u Italiji. Među njima je i obitelj Andretti s djecom: Mariom, njegovim bratom blizancem Aldom, te starijom sestrom Anna Mariom. |
![]() |
vozać auto trka
rođen u Motovunu |
|
Od 1948. do 1955.godine, obitelj je boravila u prognaničkom kampu u Toskani, dijeleći istu sudbinu s još nekoliko stotina tisuća drugih Istrana smještenih po takvim kampovima diljem Italije koji su čekali ili dozvolu stalnog boravka ili legalni odlazak u druge zemlje. U tom periodu blizanci Andretti ulaze u svijet automobilizma. Tada 14-godišnjaci, učestvuju kao gledatelji na poznatoj utrci "Mille Miglia",tisuću milja dugačkoj utrci od Brescie do Rima i natrag, kojom prilikom bivaju oduševljeni i inspirirani vještinom velikog Alberta Ascaria. U lipnju 1955., nakon višegodišnjeg čekanja, obitelj Andretti dobiva vizu za ulazak u Sjedinjene Američke države pa emigriraju i nastanjuju se u Nazarethu, Pennsylvania. Blizanci počinju raditi u ujakovoj garaži, a 1959., sad već 19-togodišnjaci, po blatnjavim stazama dvorišta započinju prve stvarne utrke, sa modificiranim Hudsonom iz 1948. Mariova prva pobjeda uslijedila je već na prvoj utrci u kojoj je sudjelovao u Nazarethu, ali tijekom te prve sezone njegov je brat imao udes i doživio prijelom lubanje. Godinu kasnije, Aldo se vratio utrkama i natjecao se još sljedećih 10 godina, nakon čega se potpuno povukao, 1969.,nakon još jednog ozbiljnog sudara koji je imao za posljedicu značajnije povrede lica. Mariova važnija pobjeda dolazi 3. ožujka 1962. godine, na stazi TX Midget 100 krugova, na utrci u Teanecku, New Jersey. Na Praznik rada 1963. u jednom danu pobjed_uje 3 puta, na dvije različite staze-jednom u Flemingtonu, New Jersey i dvaput u Hartfieldu, Pennsylvania. Nakon što se 1964. pridružio auto clubu Sjedinjenih država (USAC), počinje se natjecati u USAC utrkama sprint automobila postigavši treće mjesto po bodovima za sprint klasu. automobila, što je bila kruna na njegovu dramatičnu pobjedu u trci 100-krugova u Salemu, Indiana. Iste godine je odvozio i svoj prvi Champ Car, 19. travnja u Trentonu, New Jersey, gdje je sa startnim brojem 16 završio trku kao jedanaesti na utrci 100-milja i zaradio svoj debitantski honorar kao profesionalni vozač, u iznosu od 526.90$. 1965. prvi put pobjed_uje na utrci Indy car, Hoosier Grand Prix, a na utrci Indianapolis 500 je treći i dobiva počasnu nagradu «Rookie godine». Pobjednik je Prvenstva Indy car, sa rezultatom: među prva 4 u 12 vožnji, čime postaje najmlad_i vozac˘ (u dobi od 25 godina) koji je osvojio taj naslov. 1966. ima osam pobjeda na Champ Car utrkama, prvu pobjedu u kvalifikacijama za najbolju startnu poziciju na Indy 500 i drugu pobjedu na otvorenom prvenstvu države. 1967. godine pobjednik je NASCAR Daytona 500, dostigavši brzinu od 149.926 milja na sat u svom Fordu. Na utrkama Indy 500 1967. i 1968. on je drugi, a titulu prvaka vraća 1969. kada je i pobjednik Indianapolisa 500, sa snažnim Hawkom, u vlasništvu Andya Granatelli. Također, 1967. ostvaruje i svoju prvu od tri pobjede u karijeri na utrci "12 sati Sebringa", a uspješni niz završava na Champ Car prvenstvu gdje je proglašen za "Vozača godine", tada po prvi put. |
|||||
Okušao se čak i na drag race (takmičenje u ubrzanju) 1968. Sa Fordom Mustang zaradio je još osam pobjeda na Champ Car, na svom putu prema drugom mjestu na bodovnoj listi.. Vozeći Lotus, Mario je ostvario svoj dugogodišnji san kad se na svojoj prvoj utrci Formule 1 kvalificirao za najbolju startnu poziciju, 1968. na Velikoj nagradi Amerike u Watkins Glenu, ali je, na žalost, rano morao napustiti trku zbog mehaničkih problema na spojci. Sa Lotusom je nakon toga sudjelovao na brojnim Velikim nagradama tijekom 1969. i 1970. godine. |
|||||
Njegova slavna pobjeda na Indianapolisu 500 dolazi 1969., gdje je bio vodeći u 116 krugova i postavio 15 od 20 novih rekorda s tog natjecanja. Mario postiže ukupno devet pobjeda i pet poena u sezoni, pa je spreman i za osvajanje treće titule na Champ Caru. Desetljeće tako završava sa ukupno 30 pobjeda, 29 najboljih startnih pozicija na 111 Champ Car vožnji. Sedamdesete su desetljeće svestranih uspjeha. Mario započinje drugom pobjedom na "12 sati Sebringa" 1970., a 1971. se predružuje Ferrariju i završava kao prvi na Velikoj nagradi Južne Afrike vozeći model 312B1 po prvi put.. Postiže još jednu pobjedu nakon nekoliko dana, na neimenovanoj utrci, na novoj stazi u Ontariu. Sljedeće godine ostvaruje 4 pobjede za volanom Ferraria 312PB: sa Jacky Ickxom pobjed_uje na "6 sati Daytone", pa na "12 sati Sebringa", a sa BAOC 1000 km "na 6 sati Brands Hatcha i "6 sati Watkins Glena". Nastavio je svoj juriš pobjedom na ukupno sedam utrka Formule 5000 i to 1974. i 1975., kad je bio ukupno drugi na bodovnoj listi u obje sezone. |
|||||
U timu s Alom Unser i ostalima iz jake Val’s Parnelli Jones ekipe, Mario je završio svoju zvjezdanu karijeru na dirt track utrkama u Hoosier Hundredu, u Indiani, 7. rujna 1974. Započeo je trku i dospio treći iza pobjednika Jackia Howertona i Unsera na najuzbudljivijoj utrci Hoosier Hundreda u povijesti. Sa tri pobjede u 1974., osvojio je titulu državnog prvaka u USAC dirt track natjecanju.
1978., sa Lotusom 79-Ford, dobitnik je Velike nagrade Argentine, Belgije, španjolske, Francuske, Nijemačke i Nizozemske, postaje drugi amerikanac pobjednik svjetskog prvenstba Formule 1, što je najveći domet njegove internacionalne karijere. 1982. se vraća Ferrariu i sudjeluje na dvije posljednje utrke za Veliku nagradu u karijeri, u Italiji, gdje ostvaruje svoju osamnaestu najbolju startnu poziciju i biva treći. Te godine se vraća i na utrke Indy cara,a 1984. je po četvrti put prvak prvenstva. Nastavio je s utrkama u Formula Indy i 1991.završio kao sedmi, dok je njegov sin Michael osvojio prvenstvo. Te sezone, po prvi put ikada, u natjecanju zajedno sudjeluju četiri člana iste obitelji - Mario, njegov sin Michael, drugi sin Jeff i nećak John. 1993. Mario odnosi svoju posljednju pobjedu Indy car, u Phoenixu Andretti je najveći pobjednik svih vremena u kartingu (36 pobjeda), ima najviše osvojenih najboljih startnih pozicija (30). Njegova se karijera proteže kroz 3 desetljeća i uključuje preko 100 velikih pobjeda na raznim trkalištima- midgets, Indy cars, Formula 1, sprint, sportskih automobila, dirt track stazama, čak na drag natjecanjima (u ubrzanju). U Indy cars je ostvario 51 pobjedu u karijeri, 4 Državna prvenstva i više najboljih startnih pozicija od ikog drugog. Sve do 1989., on je bio jedini vozač pobjednik Svjetkog prvenstva u Formuli 1 i nositelj titule prvaka države u natjecanju Indy Car. Zahvaljujući dugačkoj listi osvojenih prvenstava, nagrada i počasti, Mario se općenito smatra jednim od najvećih vozača svih vremena. Summarizing his racing achievements, Mario Andretti is CART's all-time leader in victories (36) and the active leader in pole positions (30). His racing career spanned three decades and includes over 100 major wins in different racing venue - midgets, Indy cars, Formula One, sprint cars, sports cars, dirt track cars and even drag racing. In Indy cars he possesses 51 career victories, 4 National Championships and more pole positions than anyone else. Until 1989, he was the only driver to win a Formula One World Championship and an Indy Car National Title. He remains the only person to ever win the Indy 500, Daytona 500 and the Formula One World Championship, and the only person to be named Driver of the Year in three decades: 1967, 1978 and 1984. For his long list of major championships, awards and honors, Mario is generally regarded as one of the greatest car driver of all time. The Family Dynasty
Mario Andretti met his wife De Ann while in high school in Nazareth, Pennsylvania,which is her native town. She has been attributed to having taught Mario the English language. They were married on November 25, 1961 and today they still live in Nazareth, but now in a mansion overlooking the town. as also does their son, Michael (b. October 5, 1962). They have two other children: Jeff (b. April 14, 1964) and Barbie (b. July 13, 1969), and five grandchildren: Marco, Marissa, Lucca, Miranda, and Isabella. They have a number of business enterprises in California: Andretti gas stations in the Bay Area, and the Andretti Winery in Napa Valley where, in 2003, Andretti released his first estates wines under the Montona label to commemorate the medieval village where he was born. In Pennsylvania, there is Andretti Toyota and Andretti Mitsubishi in Coraopolis, the Hanna car washes in Lehigh Valley in Lehigh Valley and the Andretti Signature LIie (Andretti apparel, books, and collectibles). Mario is also the founder of the Andretti Racing School, located in Las Vegas, Nevada. Andretti’s accomplishments paved the way for a veritable family dynasty. He had opened doors for his son Michael, on the racetrack, among others. In 1991, when Mario finished seventh in the Indy car standings, Michael finished first. Mario also competed that season against his other son, Jeff, and a nephew, John (son of Aldo), making it the first time that four family members raced together in the same series. Michael's racing career led to the establishment of the Michael Andretti foundation, a foundation that aids in the education, health, and welfare of America’s children and citizens. He is also CEO of Andretti Green Racing, a four-car team competing in the Indy Racing League IndyCar® Series. As a team owner, he has won two back-to-back IndyCar® championships and an Indy 500 win. In 2006, Michael Andretti stepped out of retirement to race at the Indianapolis 500 with his son, Marco Andretti (b. March 13, 1987). He drove the #1 Jim Beam/Vonage Honda powered Dallara. Jeff Andretti, Mario's younger son, has also enjoyed a racing career that includes Toyota Atlantics, Champ Cars, and the NASCAR Craftsman Truck Series. John Andretti, Mario's nephew (son of his twin brother Aldo), has made his own mark in all forms of auto racing including USAC midgets, Indy Cars, NHRA Top Fuel dragsters and NASCAR. And finally, Marco Andretti, Michael's son, on August 27, 2006 won the Indy Grand Prix of Sonoma racing, and the family's racing heart-beat goes on.... |
|||||
Andretti has kept active after his retirement from full-time racing. He makes numerous speaking engagements before corporate audiences. He is a spokesman for long time sponsors Texaco/Havoline and Firestone. He is also occasionally a spokesman for the Champ Car World Series, although he frequently attends IRL races watching Marco compete. Mario is also the founder of the Andretti Racing School, located in Las Vegas, Nevada, and he test drives cars for Road & Track and Car and Driver magazines. In July 2006 Mario took part in the Bullrun race across America. The first pitstop was at the Pocono Raceway (in Andretti's state of Pennsylvania), with Gate #5 aptly named Andretti Road. In addition to the race car traditions that have been handed down two generations, the family dynasty includes a number of business enterprises. In California, they have a chain of gasoline stations and a distributorship in the Bay Area. He is also vice chairman of the Andretti Winery in Napa Valley where, in 2003, Andretti released his first estates wines under the Montona label to commemorate the medieval village where he was born. In Pennsylvania, the family has the Andretti Toyota dealership in Moon Township (just outside of Pittsburgh) and Andretti Mitsubishi dealership in Coraopolis, the Hanna car washes in Lehigh Valley. They also sell car-care products, go-kart tracks, a clothing line called the Andretti Signature Line (Andretti apparel, books, and collectibles), video games and replica cars. In October 11, 2004, Mario was the Grand Marshall at the New York City Columbus Day Parade.
Najveća pvenstva i nagrade:
F 1 pobjede:
Filmografija:
|
|||||
Autobiographical works:
Further reading:
Recent media articles:
Vidi takoder:
|
|||||
|
|
|
This page compliments of Marisa Ciceran and Vanda Nuić Created: Saturday, March 25,
2006. Last Updated:
Wednesday, May 21, 2008
|