Viktor Car Emin

Istaknuti Istrani


iktor Car Emin,  književnik;  rođen 1. studenog 1870. u Kraju kod Lovrana, umro 17. IV 1963. u Opatiji.

Učiteljsku školu završio u Kopru. Učiteljevao po Istri, bio nastavnik na gimnaziji u Voloskom i Sušaku, tajnik Družbe sv. Ćirila i Metoda, urednik listova i časopisa (Narodni list, Mladi Istranin, Mladi Hrvat, Mornar). Pisao pripovijetke, romane, kronike, drame, crtice, priče, kozerije, feljtone, reportaže i članke.

književnik 

rođen u Kraju
kod Lovrana
1870.

Viktor Car, koji je svome imenu dodao ženino, pa se prezivao Emin, rodio se u mjestu Kraj, pokraj Lovrana, u pomorskoj obitelji. Već za vrijeme školovanja iskusio je što znači ne biti svoj na svome. Krenuo je u talijansku pučku školu, nastavio pohađajući mađarsku gimnaziju u Rijeci, da bi završio trojezičnu učiteljsku školu u Kopru. Radni je vijek doista proveo kao narodni učitelj, sudjelujući u radu svenarodne ustanove Istre Družbe svetog Ćirila i Metoda, i objavljujući pripovijetke u glasilima istarskih Hrvata.

Viktor Car Emin, u gotovo sedam desetljeća književnog rada nije imao drugih tema i preokupacija do Istre, istarskih Hrvata i aktivne borbe za oslobođenje, najprije od austrijske monarhije, a potom i od Italije.

Kao društveni i politički. radnik angažiran nekoliko desetljeća u borbi za nacionalno podizanje i oslobođenje Istre. Kao pisac također obrađivao istarsku tematiku, prikazujući njene društvene i posebno nacionalne probleme i sudbinu ljudi, naročito pomoraca i seljaka. Objavio je i mnogo crtica; priča i anegdota za djecu.

Romani i pripovijetke:

Na uzburkanom moru; Pusto ognjište; Usahlo vrelo; Iza plime; Starci; Pod sumnjom; Nove borbe; Između dva ognjišta; Presječeni puti; Vitez mora; Neznatni ljudi. 

Veliku vrijednost ima njegovo djelo Danuncijada, u kojemu je izložio svoj moralni, intelektualni i patriotski angažman u vezi s tal.. irnperijalistićkim pretenzijama na Istru i Rijeku.

Kad se Car 90-ih godina prošloga stoljeća javio u književnosti, Kumičić je na vrhuncu slave, a hrvatska moderna upravo se razmahuje. Najvažnije razdoblje u njegovu stvaralaštvu omeđuju godine od 1900. do 1913. u kojima je nastala trilogija o propadanju društvene sredine pod naletom novih socijalnih i gospodarskih odnosa. To su romani - kronike, simboličnih naslova: Pusto ognjište, Usahlo vrelo i Iza plime. I romani koji su uslijedili npr. Pod sumnjom, pokušaj su genealoške obrade odnarođivanja Istre, a povijest je tema i Novih borbi i Presječenih puta.

U svim svojim romanima Viktor Car Emin vraća se u povijest, no to je više rezultat njegove naklonosti nečemu što je nekad bilo, nego stvarni domišljaj povijesne uvjetovanosti. I drama Zimsko sunce, kada je početkom stoljeća igrana na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, obrađujući temu Istre imala je snažnu socijalnopolitičku funkciju. Tek u romansiranoj kronici, Danuncijadi, odnosno kako je on zove, romansiranoj kronisteriji riječke tragikomedije od 1919. do 1921. Car Emin uspijeva se osloboditi nacionalnih mitologema, patetične opčinjenosti poviješću. I taj je roman povijesni i politički, ali iz njega progovara i kreativna zbilja. Stoga je Danuncijada bez sumnje najzanimljivije djelo Viktora Cara Emina, jednog od malobrojnih hrvatskih pisaca koji su svojim umjetničkim nadahnućem, političkim opredjeljenjem i osobnim životom, ostali cijeloga vijeka tako čvrsto vezani uz svoje korijene. 

Drame:

Zimsko sunce; Mrtva straža (prikazana 1923); Vicencica.

Izvor:

  • Opća Enciklopedija Jugoslavenkog Leksikografskog Zavoda.
  • http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/04travanj/0417%20CarEmin.html
  • Image - http://www.istrapedia.hr/hrv/439/car-emin-viktor/istra-a-z/

Main Menu


The page compliments of Marisa Ciceran and Guido Villa

Created: Saturday, September 16, 2000; Last updated: Wednesday, February 03, 2010
Copyright © 1998 IstriaNet.org, USA