Herman Dalmatin
Prominent Istrians

Srednji vijek
Herman Dalmatin
Đarko Dadić

Herman Dalmatin (lat. Hermanus Dalmata, Hermannus Sclavus, Hermannus Secundus) hrvatski je znanstvenik, filozof i prevoditelj. Jedan je od najvažnijih posrednika između zapadnoeuropske i arapske znanstvene tradicije u srednjem vijeku. Istaknuo se ne samo prevoditeljskim radom veči izvornim doprinosom važnim za daljnji razvitak europske znanosti.

Roðen je poèetkom 12. stoljeća u središnjoj Istri. Školovanje je najvjerojatnije započeo u nekoj benediktinskoj samostanskoj školi u Istri, a nastavio u Chartresu i Parizu. (1130-1135). Nakon studija sa svojim školskim kolegama Robertom iz Kettona putuje na arapski Istok, gdje se u Carigradu i Damasku upoznao s arapskom znanošću. Oko godine 1138. Herman se vraća u Europu i djeluje u Španjolskoj i Francuskoj. Prevodi s arapskog na latinski izvorna arapska djela i arapske prijevode starogrèkih znanstvenih djela, ali osim toga piše izvorne radove i kompilacije iz indijskih i arapskih djela. Po svom utjecaju na razvoj znanosti u Europi posebno se ističu Hermanovi prijevodi Abu Ma'sharova Uvoda u astronomiju, Ptolomejeve Planisfere i Hermanova revizija prijevoda Euklidovih Elementa koje je načinio Adelard iz Batha. Najznaèajnije izvorno djelo De essentiis Herman je dovršio u Béziersu 1143. godine. U njemu iznosi vlastiti prirodnofilozofski i prirodnoznanstveni sustav spajajući zapadnoeuropsku tradiciju (platonizam filozofske škole u Chartresu) i arapsku tradiciju (Abu Ma'sharovu interpretaciju Aristotelove prirodne filozofije). Tim djelom Herman utire put novim koncepcijama znanosti i svrstava se u red najistaknutijih znanstvenika 12. stoljeća.

Multimedijski obrađen velikan Herman Dalmatin, nalazi se u sklopu prezentacije "16 velikana hrvatskog prirodoslovlja"

[no picture provided]

POPIS
KATALOŠKIH
JEDINICA

• SLIKA HERMANA DALMATINA I EUKLIDA, 13.st.
• STUDIJSKO-ZNANSTVENI ITINERARIJ HERMANA DALMATINA, karta
• HERMAN DALMATIN, FATIDICA (SEXTUS ASTRONOMIAE LIBER), Toledo, 1138. god.
• HERMAN DALMATIN, INTRODUCTORIUM IN ASTRONOMIAM, 1140. god, (Venecija, 1489.)
• PODJELA ISTRE PREMA HERMANOVIM KOMENTARIMA IZ NJEGOVA PRIJEVODA ABU'MASHAROVA INTRODUCTORIUM IN ASTRONOMIAM, Istra, 1140. god.,
• HERMAN DALMATIN, LIBER IMBRIUM, 1140-1141. god.
• HERMAN DALMATIN, DE INDAGATIONE CORDIS, poslije 1140. god.
• HERMAN DALMATIN, EUCLIDIS GEOMETRIA (ELEMENTA), 1140. god., Nacionalna knjižnica, Pariz
• HERMAN DALMATIN, PLANISPHAERIUM, Toulouse, 1143. god.
• HERMAN DALMATIN, DE COMPOSITIONE ET USU ASTROLABII, prije 1143. god., Bibliotheque universitaire, Louvain
• HERMAN DALMATIN, DE ESSENTIIS, Beziers, 1143. god., Biblioteca nazionale, Napoli, British Museum, London, Bibliotheca Bodleina, Oxford
• ERMAN DALMATIN, VENERA IMA VLASTITU SVJETLOST, Beziers, 1143. god., British Museum, London
• HERMAN DALMATIN, SLIKA POMRČINE MJESECA, Beziers, 1143. god., British Museum, London
• MLADEN MIKULIN, HERMANU DALMATIN, Pazin, 1993. god., Gradsko poglavarstvo, Pazin 

DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA
SLIKA HERMANA DALMATINA I EUKLIDA 

13.st.; reprodukcija crteža iz djela: Mattew of Paris Chronica maiora *; papir

Engleski povijesničar i benediktinac Mattew of Paris donio je u svom djelu Chronica maiora (Velika kronika) sliku Hermana Dalmatina (desno) u društvu s grèkim matematičarom Euklidom (lijevo). Crtež svjedoči da je autoru poznata Hermanova revizija prijevoda Euklidovih Elemenata i Hermanovo djelo o astrolabu. Najznačajnija Hermanova djela prepisivala su se u tijeku 12. i 13. stoljeća. O važnosti i utjecaju Hermana Dalmatina na razvoj znanosti u Zapadnoj Europi govore mnogobrojni odrazi njegovih djela u radovima istaknutih znanstvenika, matematičara, astronoma, astrologa i prevoditelja iz srednjeg vijeka kao što su: Domingo Gonzales-Gundisalvi (De procesione mundi), Rudolph iz Brugesa, Bernard Silvestris (Experimentarius; De universitate mundi), Daniel iz Morleya (Liber de naturis inferiorum et superiorum), Hugo de Santalla (Liber de pluviis). Hermanov prijevod Abu Ma'sharova "Uvoda u astrologiju" poznavali su Roger Bacon, Albert Veliki i Toma Akvinski, a u djelu Speculum astronomicum koje se pripisuje Albertu Velikom spominje se Hermanov prijevod Ptolomejeve Planisfere.

Lit. 

1. F. Šanjek, u: Herman Dalmatin, Rasprava o bitima, Čakavski sabor - Pula, Pula, 1990, str. 76-100. 

2. Đ. Dadić, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991, str. 35-65. 

3. Đ.Dadić, Hermannus Dalmata, Školska knjiga, Zagreb 1996, str. 111 (sl. 9.5) 

M.B.K.

STUDIJSKO-ZNANSTVENI ITINERARIJ HERMANA DALMATINA

karta; papir

Kartu s kronologijom Hermanovih putovanja i boravka u tadašnjim znanstvenim i prevodilačkim središtima Zapadne Europe izradio je Franjo Šanjek i objavio u knjizi Herman Dalmatin: Rasprava o bitima.

Lit. 

1. F. Šanjek, u: Herman Dalmatin, Rasprava o bitima, Čakavski sabor - Pula, Pula, 1990. 

2. Đ. Dadić, Hermannus Dalmata, Školska knjiga, Zagreb 1996, (sl. 7.3) 

M.B.K.

HERMAN DALMATIN
FATIDICA (SEXTUS ASTRONOMIAE LIBER)

Toledo, 1138. god.; prijevod djela

Na početku svog prevoditeljskog i spisateljskog rada Herman se bavio astrološkim problemima predviđanja koji se tièu globalnih pitanja, npr. svemira ili sudbine naroda kao cjeline. Stoga je 1138. preveo na latinski šestu knjigu astronomije arapskog znanstvenika Sahl ibn Bishra (9. st.) Sextus astronomiae liber, koja se bavi upravo tim problemima i obzirom na sadržaj još se naziva Prognostica (Proricanje vremena), a u Hermanovu prijevodu Fatidica (Proročica). Sahl ibn Bishr pisao je pod utjecajem grèke astrološke tradicije, a prvih pet knjiga njegova djela sačuvano je u prijevodu Juana iz Seville. Formalno tekst šeste knjige podijeljen je u sedam rasprava kojima su obuhvaćene tri tematske cjeline. U prvoj cjelini govori se o različitim promjenama u svijetu, u drugoj o promjenama u zraku, a u trećoj o nejednakostima među ljudima koje nastaju zbog neizbježnih različitosti utjecaja. Djelo sadrži rasprave o planetima, predviđanja iz njihovih retrogradnih gibanja i meðusobnih položaja, te predviðanja izvedena iz gibanja kometa.

Lit.

1. F. Šanjek, u: Herman Dalmatin, Rasprava o bitima, Čakavski sabor - Pula, Pula, 1990, str. 7-100. 

2. Đ. Dadić, Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991, str. 35-65. 

3. Đ. Dadić, Hermannus Dalmata, Školska knjiga, Zagreb 1996. 

M.B.K.

HERMAN DALMATIN 
INTRODUCTORIUM IN ASTRONOMIAM

1140. god, (Venecija, 1489.); prijevod djela; papir, stranica iz knjige (iz Lit. 1)

Veliki utjecaj na formiranje Hermanovih pirodnofilozofskih i prirodoznanstvenih gledišta imalo je djelo Introductorium in astronomiam (Uvod u astronomiju) glasovitog astronoma i astrologa iz Bagdada Abu Ma'shara, arapskog znanstvenika iz 9. st. Djelo je prvi preveo na latinski Juan iz Seville 1133, a u njemu se obraðuju problemi koji se susreću u grèkoj filozofiji, arapskoj astronomiji i istočnjaèkoj astrologiji. Govori se o utjecaju planeta na promjene na Zemlji, u biljaka, životinja, na vjetar, plimu i oseku mora. Tumačeći astrologiju u okviru Aristotelove filozofije prirode, Abu Ma'shar joj je dao prirodnofilozofsko utemeljenje. Prevodeći Uvod u astronomiju, Herman je usvojio Abu Ma'sharovu interpretaciju astrološkog utjecaja, a posredno preko djela i u njemu izloženu Aristotelovu fiziku i filozofiju, što je bilo veoma važno za daljnji Hermanov rad.

Lit. 

1. F. Šanjek, u: Herman Dalmatin, Rasprava o bitima, Čakavski sabor - Pula, Pula, 1990, str. 7-100. 

2. Đ. Dadić, Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991, str. 35-65. 

3. Đ. Dadić, Hermannus Dalmata, Školska knjiga, Zagreb 1996, str. 94 (sl. 8.1) 

M.B.K.

PODJELA ISTRE PREMA HERMANOVIM KOMENTARIMA IZ NJEGOVA PRIJEVODA ABU'MASHAROVA INTRODUCTORIUM IN ASTRONOMIAM

Istra, 1140. god.; karta; papir, reprodukcija preuzeta iz *

Na karti je ucrtana podjela Istre prema Hermanovim komentarima koje je umetnuo u svoj prijevod Abu Ma'sharova djela Introductorium in astronomiam. Herman navodi da su: Histrie tres partes: maritima et montana, in medio patria nostra Carinthia. Dakle, prema Hermanu Istra se dijeli na primorsku, brdovitu (zauzima Ćariju i Učku), te središnju Istru koja se nalazi unutar tog okvira, u kojoj je rođen Herman. U svojim komentarima on je navodi kao Korušku (Carinthia), što je zbog čestih promjena granica u tom području mogao biti uobičajeni naziv, ali nikako toèan. Istoèni dio Istre bio je sve do sredine 11. st. pod vlašću hrvatskih vladara, pa mnogi Hermanovi suvremenici zbog blizine njegova zavičaja s Dalmacijom nazivaju ga Dalmata. Ostali dio Istre bio je u to doba pod Franaèkom upravom, a od 976. priključen je Franačkoj vojvodini Koruškoj, vjerojatno stoga Herman svoj zavičaj naziva Carinthia, na temelju čega neki mu autori daju ime Herman de Carinthia. Od sredine 11. stoljeća, dakle u Hermanovo doba, cijela Istra dio je njemačkog carstva. Obzirom na nacionalnu pripadnost Herman nesumnjivo pripada hrvatskoj etnièkoj skupini, u 12. stoljeću najbrojnojoj u središnjoj Istri, što protvrđuje èinjenica da su ga suvremenici nazivali i Herman Sclavus. 

Lit.

1. F. Šanjek, u: Herman Dalmatin, Rasprava o bitima, Čakavski sabor - Pula, Pula, 1990, str. 7-100. 

2. Đ. Dadić, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991, str. 35-65. 

3. Đ. Dadić, Hermannus Dalmata, Školska knjiga 1996, str. 81 (sl. 72) 

M.B.K.

HERMAN DALMATIN 
LIBER IMBRIUM

1140-1141. god.

Hermanovo djelo Liber imbrium (Knjiga o oborinama) pisano je prema izvadcima iz arapskih i latinskih rasprava, pa u tom smislu ne predstavlja znaèajan izvorni doprinos. Govori o predviđanju vremena i utjecaju zvijezda na život na zemlji. Premda Herman ne navodi izvore, smatra se da se u pisanju pravila za predviđanje vremena koristio jednim indijskim tekstom o oborinama prevednim u to doba u Europi (prevoditelj Hugo de Santalla). Osim toga, indijskim je pravilima dodao tekst o tzv. otvaranju vrata (apertio portarum), koji govori o jednom posebnom pojmu iz zapadnoeuropske astrološke tradicije. Bez obzira na činjenicu da su izložena pravila skupljena mehanički i navedena bez komentara, Herman je u ovom djelu napisanom iz izvora dviju tradicija (istočnjačke i zapadnoeuropske) dao nagovještaj kasnije sinteze tih dviju tradicija.

Lit.

1. F. Šanjek, u: Herman Dalmatin, Rasprava o bitima, Èakavski sabor - Pula, Pula, 1990, str. 7-100. 

2. Đ. Dadić, Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991, str. 35-65.

3. Đ. Dadić, Hermannus Dalmata, Školska knjiga, Zagreb 1996.

M.B.K.

HERMAN DALMATIN 
DE INDAGATIONE CORDIS

poslije 1140. god.

Astrološko djelo De indagatione cordis (O istraživanju srca) kompilacija je iz više izvora, u kojem Herman izlaže preraðene sažetke raznih prijevoda arapskih djela astrološkog značaja u kojima se raspravlja u judicejskoj ili divinatorskoj astrologiji. Knjiga obuhvaća tri tematske cjeline. U prvoj se raspravlja o sudbinama, a pisana je prema osmoj knjizi Abu Ma'sharova Uvoda u astrologiju. Druga cjelina sačinjava glavninu djela u kojoj se govori o planetima i znakovima zodijaka, a u trećoj cjelini raspravlja se o još nekim astrološkim problemima. U tekstu su navedena imena znanstvenika čijim se djelima Herman koristio: Abu Ma'shar, Sahl ibn Bishr, Aomar Tiberia, Al-Kindi, Mashallah, Hermes i Dorotheos iz Sidona. Cjelokupni Hermanov tekst u latinskom izvorniku kritièki je objavila Sheila Low-Beer u svojoj doktorskoj disertaciji: Herman of Carinthia: The Liber imbriam, The Fatidica and the De indagatione Cordis, The City University of New York.

Lit.

1. F. Šanjek, u: Herman Dalmatin, Rasprava o bitima, Čakavski sabor - Pula, Pula, 1990, str. 7-100. 

2. Đ. Dadić, Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991, str. 35-65. 

3. Đ. Dadić, Hermannus Dalmata, Školska knjiga 1996. 

M.B.K.

HERMAN DALMATIN 
EUCLIDIS GEOMETRIA (ELEMENTA) 

1140. god.; revizija prvog prijevoda Euklidovih Elemenata; SM. Latin 16 646, f. 2r-108r.; Nacionalna knjižnica, Pariz

Prevođenje izvornih arapskih i starogrèkih znanstvenika i filozofskih djela u 11. i 12. stoljeću snažno se odrazilo na daljnji razvitak prirodnih znanosti u Zapadnoj Europi, u kojoj se dotad matematika obrađivala prema djelima Severina Boetija (480-524). Izvorna se Euklidova djela nisu koristila, a prvi prijevod Euklidova djela Elementi (Elementa) naèinio je s arapskog predloška na latinski jezik Adelard iz Batha 1130. godine. Hermanu koji se zanimao astronomijom i astrologijom bili su potrebni Euklidovi Elementi za provoðenje astronomskih dokaza. Herman je učinio reviziju prvog prijevoda Euklidovih Elementa s arapskog na latinski jezik, tako da je on prepisao i revidirao Adelardov prijevod. Taj Hermanov rukopis zabilježio je i kancelar katedrale u Amiensu Richard de Forunival u svom katalogu Biblionomia (1246.) po naslovom Euclidis geometria, aritmetica et stereometria ex commentario Hermanni Secundi (Euklidova geometrija, aritmetika i stereometrija po komentaru Hermana Drugog). Tekst je pisan prema arapskom prijevodu s grčkog koji je načinio Ishaq Hunain (umro 910), a usavršio Thabit Ibd Qurra (826-901), koji za razliku od nekih drugih prijevoda ne sadrži dokaze numeričkim primjerima, već je čista geometrijska verzija, u metodološkom pogledu bliže izvornom Euklidovu djelu.

Lit.

1. F. Šanjek, u: Herman Dalmatin, Rasprava o bitima, Čakavski sabor - Pula, Pula, 1990, str. 7-100. 

2. Đ. Dadić, Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991, str. 35-65. 

3. Đ. Dadić, Hermannus Dalmata, Školska knjiga, Zagreb 1996, str. 172 (sl. 14.4)

M.B.K.

HERMAN DALMATIN 
PLANISPHAERIUM

Toulouse, 1143. god.; papir, prijevod objavljen u: Heiberg, Ptolomaei opera astronomica minora, Leipzig, 1907. *

Hermanov prijevod na latinski jezik Ptolomejeva djela Planisfera (Planisphaerium) imao je posebno znaèenje jer je omogućio da se putem njega Zapadna Europa upozna s tim djelom. Ono sadrži stereografske projekcije nebeske sfere na ravninu, pa je poslužilo kao teorijska podloga za konstrukciju astrolaba na latinskom zapadu tijekom srednjeg vijeka. Herman je koristio arapski prijevod s grčkog koji je naèinio matematièar i astronom Maslam ibn Ahmad al-Majriti (10. st.), djelovao u Cordobi. Za Hermanov prijevod dugo se vjerovalo da je jedini naèin na koji je saèuvano to Ptolomejevo djelo. Kasnije je pronađen sačuvan jedan drugi primjerak prijevoda na arapskom jeziku (MS 2671, Istambul, Aja Sofija).

Lit.

1. F. Šanjek, u: Herman Dalmatin, Rasprava o bitima, Čakavski sabor - Pula, Pula, 1990, 76-100. 

2. Đ. Dadić, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991, str. 35-65.

3. Đ. Dadić, Hermannus Dalmata, Školska knjiga, Zagreb 1996, str. 106 (sl. 9.1) 

M.B.K.

HERMAN DALMATIN 
DE COMPOSITIONE ET USU ASTROLABII

prije 1143. god.; prijepis; Sign. MS 51; Bibliotheque universitaire, Louvain 

Hermanov prijevod na latinski djela Planisfera, aleksandrijskog astronoma, matematièara i kartografa Klaudija Ptolomeja, preko kojeg se Zapadna Europa upoznala s tim djelom, bilo je temelj znanja o konstrukciji i uporabi astrolaba na latinskom zapadu tijekom srednjeg vijeka. Stoga je vrlo vjerojatno da je Herman autor djela De usu astrolabii (o uporabi astrolaba), rukopisa o upotrebi astrolaba èiji se prijepis De compositione et usu astrolabii (o sastavljanju i uporabi astrolaba) čuva u Sveuèilišnoj knjižnici u Louvainu. Tekst sadrži bilješku nepoznatog prepisivaèa u kojoj se Herman navodi kao autor djela. Osim toga pjesnik Richard de Fournival, utemeljitelj prve javne knjižnice u Europi (13. st.), u svom je katalogu Biblionomia uz još dva Hermanova djela (prijevod Euklidovih Elementa i De opere numeri et operis materia) noveo i rukopis Hermanni Secundi de compositione astrolabii, što svjedoèi o tome da je posjedovao tekst Hermana Dalmatina s takvim sadržajem.

Lit. 

1. F. Šanjek, u: Herman Dalmatin, Rasprava o bitima, Čakavski sabor - Pula, Pula, 1990, str. 7-100. 

2. Đ. Dadić, Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991, str. 35-65. 

3. Đ- Dadić, Hermannus Dalmata, Školska knjiga, Zagreb, 1996, str. 112 (sl. 9.6) 

M.B.K.

HERMAN DALMATIN 
DE ESSENTIIS

Beziers, 1143. god.; naslovnica djela; papir; 

Prijepisi djela "De essentiis": 

1. Biblioteca nazionale, Napoli MS VIII.C.50, f. 58r-80r.

2. London, British Museum, Cotton MS, Titus D.IV, f. 75r-138r.*

3. Bibliotheca Bodleina, Oxford, C.C.C. MS. 243, f. 91r-115v. ** 

Najvažnije Hermanovo djelo je De Essentiis (O bitima) nastalo na temelju dviju tradicija, zapadnoeuropske i arapske. U njemu izlaže svoju prirodnu filozofiju, spajajući platonizam filozofske škole u Chartresu u duhu kojeg se obrazovao, s aristotelizmom koji je upoznao preko Abu Ma'sharova djela Introductiorum in astronomiam. Iz srednjeg vijeka djelo se sačuvalo u četiri prijepisa koja nisu nastala iz izvornika. Postoje meðuprijepisi koji su izgubljeni ili dosad nisu poznati. Prvi je nastao već sredinom 12. stoljeća u Francuskoj, a njegovi framgmenti èuvaju se u privatnoj knjižnici obitelji Dring iz Epsoma (Engleska). Drugi rukopis je s kraja 12. stoljeća također nastao u Francuskoj, a sada se èuva u Nacionalnoj knjižnici u Napulju (MS VIII.C.50, f. 58r-80r.). Preostala dva prijepisa nastala su u Engleskoj, jedan potièe iz 14. stoljeća i čuva se u Britanskom muzeju u Londonu (Titus D.IV, f. 75r-138r.), a drugi je iz 1423. i nalazi se u Oxfordskoj knjižnici Bodleiana (C.C.C. MS. 243, f. 91r-115v.). Djelo je dosad objavljeno tri puta: u izdanju M. Alonsa (Santander, Španjolska, 1946), zatim prvo kritičko izdanje s engleskim prijevodom Ch. Burnetta (Leiden, Nizozemska, 1982) i u prijevodu na hrvatski jezik A.S. Kalenića, zajedno s kritièkim komentarima, latinskim tekstom i uvodnim raspravama drugih autora. (Herman Dalmatin, Rasprava o bitima, Čakavski sabor-Pula, Pula, 1990.).

Lit. 

1. F. Šanjek, u: Herman Dalmatin, Rasprava o bitima, Èakavski sabor - Pula, Pula, 1990, str. 7-100. 

2. Đ. Dadić, Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991, str. 35-65. 

3. Đ. Dadić, Hermannus Dalmata, Školska knjiga, Zagreb, 1996, *str. 124-125 (sl. 10.3) i **str. 132-133 (sl. 11.3) 

M.B.K.

HERMAN DALMATIN
VENERA IMA VLASTITU SVJETLOST 

Beziers, 1143. god.; papir, crtež iz djela De essentiis *; Cotton MS. Titus D. IV. f. 101v.; British Museum, London 

Platonov učenik Heraklid iz Ponta (4. st. prije Krista) uveo je sustav po kojem se Merkur i Venera okreću oko Sunca i s njim zajedno oko Zemlje, kao i svi ostali planeti. Zemlja se pak okreće oko svoje osi u središtu svemira. Taj sustav preko djela Martiausa Cappelle i Macrobiusa (oba 5.st.) koristili su mnogi autori u 12. stoljeću, pa tako i Herman, ali za razliku od većine neoplatonista on je smatrao i u De essentiis dokazivao da Zemlja nema nikakvih gibanja, ukljuèujući i rotacijsko oslanjajući se na Ptolomejev Almagest koji donosi najvjerojatnije prema al-Kindijevim komentarima tog Ptolomejeva djela. Iz Heraklidovog sustava, koji je podržavao i Herman, vođen idejom o koncentričnosti sfera planeta, Kopernik je u 15. stoljeću izveo heliocentrièni sustav. U okviru zastupanog ustrojstva svemira Herman pokušava utvrditi da li osim Sunca svijetli još neki planet. U slučaju Venere smatra da se njeno svjetlo ne opaža sa Zemlje ni kad dođe u donji dio svog puta prema Zemlji jer je tada njeno svjetlo zastrto naoko rasutim zrakama. Herman geometrijski crtežom pokazuje da bi i za svaki drugi položaj bilo nemoguće da Suncem potpuno osvjetljena strana Venere bude okrenuta prema Zemlji, što ga navodi na zakljuèak da svjetlo koje se vidi s njene površine mora biti njezino vlastito, a ne refleksija Sunèevog svjetla.

Lit. 

1. F. Šanjek, u: Herman Dalmatin, Rasprava o bitima, Čakavski sabor - Pula, Pula, 1990, str. 7-100. 

2. Đ. Dadić, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991, str. 35-65. 

3. Đ- Dadić, Hermannus Dalmata, Školska knjiga, Zagreb 1996, str. 183 (sl. 14.5) 

M.B.K.

HERMAN DALMATIN 
SLIKA POMRÈINE MJESECA

Beziers, 1143. god.; papir, crtež iz prijepisa naèinjenog u 14. stoljeću *; Cotton MS, Titus D.IV, f. 101 v.; British Museum, London 

U djelu De essentiis (O bitima) Herman zastupa mišljenje da se različita nebeska tijela ne gibaju jednakom brzinom. Kad bi njihove brzine bile jednake i poznata vremena ophoda oko središta svijeta (u geocentričnom sustavu od središta Zemlje), moguće bi bilo odrediti omjere opsega kružnice planeta, a onda iz tih omjera i omjere promjera ili polukružnice kružnica. Tako bi se pomoću udaljenosti jednog planeta od Zemlje mogla odrediti i udaljenost drugih planeta. Herman smatra da se na drugi naèin može doći do udaljenosti planeta od središta svijeta i da se te udaljenosti ne slažu s onima koje su dobivene uz pretpostavku gibanja svih planeta jednakom brzinom. Udaljenost Mjeseca i Sunca od središta svijeta Herman dobiva koristeći se pojavom pomrčine Mjeseca i Sunca. Omjeri brzina koji slijede iz njegove metode navode ga na zakljuèak da se tijelo koje je više na nebu (Sunce) giba brže od onoga koje je niže (Mjesec).

Lit.

1. F. Šanjek, u: Herman Dalmatin, Rasprava o bitima, Čakavski sabor - Pula, Pula, 1990, str. 7-100. 

2. Đ. Dadić, Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991, str. 35-65. 

3. Đ. Dadić, Hermannus Dalmata, Školska knjiga, Zagreb 1996, str. 180 (sl. 14.3)

M.B.K.

MLADEN MIKULIN
HERMANU DALMATIN 

spomenik; Pazin, 1993. god.; fotografija, bronèano poprsje; Gradsko poglavarstvo, Pazin

Povodom 850. obljetnice djela De essentiis postavila je Hrvatska paneuropska unija spomenik Hermanu Dalmatinu pred Klasičnom gimnazijom u Pazinu 2. listopada 1993. Brončano poprsje rad je akademskog kipara Mladena Mikulina. Na podnožju spomenika stoji natpis: 

HERMANVS DALMATA 
XII SAEC. PARS PRIOR 
CROATA HISTRIANVS
PHILOSOPHVS
MATHEMATICVS
PRIMVS IN ARABICIS
SCVLPSIT
MLADEN MIKULIN 
DONAVIT 
FOEDVS PANEVROPAEVM 
CROATICVM

Lit.

neobjavljeno

M.B.K.