UZ KONCERT
ARSENA DEDIĆA I GABI NOVAK U
SPLITSKOJ TVRĐAVI "GRIPE"
Čovjek kao - on
nedjelja,
7.7.2002.
Arsen je nastupom na Gripama uspješno završio
razdoblje rekonvalescencije dokazujući i ovom prigodom da posve sigurno nije –
kako veli stih s njegova novog albuma - "očajan pjevač dobrog rada nogu", već
neprijeporna trajnožareća figura autorske pjesme
Unatoč zlogukim pjesnikovim vizijama, posve je
sigurno da on neće skončati ni u patološkoj samoizolaciji kao Howard Hughes,
niti će se sunovratiti s visina kao Franjo Kluz. Dijagnoza je naime posve jasna:
Koncert Arsena Dedića & Gabi Novak (uz gostujuće ukazanje Sergia Endriga i
neizbježnu klavirsku pratnju Branka Bulića Bule), jedan je, istina, od prvih
nastupa nakon rekonvalescentne stanke, no svojom je emocionalnom snagom,
poslovičnom Arsenovom duhovitošću, Gabinim kristalnim vokalom i naramkom skladbi
vječne verdure, garniranih pokojim novijim brojem, pokazao da iz obiteljskog
"tihog obrta" Dedićevih i dalje valja očekivati ručni rad iznimne glazbene
kakvoće.
|
Dedić i Sergio Endrigo na splitskom
koncertu: "Iz obiteljskog ’tihog obrta’ Dedićevih i dalje valja
očekivati ručni rad iznimne glazbene kakvoće" Snimio Jadran BABIĆ |
Sjajan Original Soundtrack s albuma Kino Sloboda,
kojeg su, uz pratnju Bule, otpjevali Arsen i Gabi – on u pomalo oporom izdanju,
a ona s jazzy stilizacijama – otvorio je koncert na Gripama i najavio prvi set
koji je odradila Gabi uz klavirsku pratnju, a potom i matrice. Jedina diva
domaće šlageristike po tko zna koji put superiorno je prošetala svoj set
evergreena: Nada, Hvala ti živote, Otok, Živim u snu, Ista, Hrabri ljudi, Kako
mogu vjerovati… Očekivano bljesnuvši u iznimnim temama Pusti me da spavam (u
sfumatoznom after-hours izdanju), izrazito emocionalno obojenom Još uvijek, te
Pamtim samo sretne dane, Gabi je temeljito preparirala publiku za Arsenov
nastup. Premda je, jasno, njena uloga mnogo veća od one pukog "otvaračkog čina",
a združeni obiteljski koncert Dedićevih u pravom smislu riječi double feature
koncert. Jesu li Ono sve što znaš o meni, Ni ti ni ja, Dida moj, Kuća pored
mora, Sve te vodilo meni, Moderato Cantabile … odveć poznati standardi Arsenove
trajnožareće pjesmarice, a da bi još jedno njihovo koncertno izdanje išta
promijenilo? Krivo. Jer, iznimna emocionalnost Arsenove izvedbe (koja je gotovo
opipljiva u Didi mom), njegov nastup na Gripama izravno naslanja na friško
objavljeni album Kinoteka: sjajan projekt naglašene emocionalnosti, iznimnih
poetskih slika i čarobne glazbe. Naime, sve izvedene skladbe (uključujući i
"prigodničarski" Odlazak, skladan na stihove Tina Ujevića, kojemu bi baš toga
dana bio rođendan, te zaključnu Bit ćeš uvijek moja), kao da su pomno odabrane
kao simbolični krajputaši Arsenove umjetničke karijere ili skladbe koje autoru
baš danas znače više no ikada ranije. U tom svjetlu valja zacijelo pročitati i
nastup Sergia Endriga kojega je Arsen – s očitom toplinom i zaštitničkom gestom
– i javno nazvao svojim "starijim mlađim bratom". Naime, Endrigo, čiji su
zdravstveni problemi, pa i skoro potpuna gluhoća opće mjesto, uspio je (praćen
gitaristom te pripomognut Bulom i Arsenom) u nekoliko antologijskih skladbi iz
svojega autorskog i izvođačkog portfelja bljesnuti negdašnjom snagom (Rosa
bianca, Le parole dell' addio, Kud plovi ovaj brod… )…
Da koncert ne otkliže u pretjeranu
sentimentalnost ili (ne daj Bože) patetiku, po običaju se pobrinuo sam Arsen
pročitavši svojih nekoliko erotsko-zajebantskih stihova (ipak manje negoli na
nekim drugim koncertima) i otpjevavši sjajan Posljednji tango u Đevrskama, s
novoga albuma. Dokazujući i tom prigodom da posve sigurno nije "očajan pjevač
dobrog rada nogu", već "samo" neprikosnovena trajnožareća figura autorske
pjesme. Doduše, evo i jedinog minusa koncerta na Gripama - figura koja se jedva
razaznavala u polumraku diletantski "osvijetljene" pozornice.
Piše Zlatko GALL
Izvor:
- Slobodna Dalmacija, © All
rights reserved -
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020707/kultura01.asp
|