SEVERINO MAJKUS NEKOLIKO PUTA GODIŠNJE
UREĐUJE GROBNICU GIUSEPPINE MARTINUZZI
Slikar koji na
osobit način štuje znamenitu Labinjanku
M. Milevoj
English (synopsis)
[Izvor: © Glas Istre,
http://www.glasistre.hr/?ce67218d10e4a012cbe0c9e04b434da8,TS,704,,4386,,58603.]
Majkus, koji za
sebe kaže da je ljevičar od rođenja, smatra
da je Martinuzzi najznamenitija žena,
revolucionarka i humanistkinja ne samo
Istre, već i šireg prostora, pa u svojem
»Oktobarskom suđenju«, djelu koje nastaje i
mijenja se godinama, njen lik stavlja u
društvo s Marxom i njegovim apostolima
marksizma
LABIN - Na ulazu u naše dopisništvo jučer
sam zatekao osebujnog istarskog slikara
Severina Majkusa iz istoimenog sela nedaleko
od Višnjana, kojemu je Labin iz jednog
posebnog razloga neobično drag. Njegovi
relativno česti dolasci u ovaj negdašnji
rudarski grad vezani su uz uređenje grobnice
Giuseppine Martinuzzi, što čini dva-tri puta
godišnje. Učinio je to i ovom prigodom,
okopavši humak i podrezavši raslinje.
Ponekad na njen grob postavi i nekoliko
crvenih karanfila.
Na grob
Martinuzzi, po njemu najdostojanstvenije
mjesto Labina i Istre, dolazi zbog toga što
je njeno počivalište protokom vremena
dovedeno u vrlo jadno stanje, a Grad se o
njemu očito slabo brine. Stoga nas je
zamolio da se putem našeg lista pokrene
akcija za sanaciju tog izuzetnog
spomen-obilježja, da ne bi došlo do
urušavanja. Poklonike Martinuzzi poziva da
se suzdrže od polaganja plastičnog cvijeća
na njen grob, što je za njega nedostojno i
neprilično.
Majkus se
Labinjanima prvi put svojim radom predstavio
prije četiri godine u sklopu promocije poeme
Giuseppine Martinuzzi »Nepravda«
(Ingustizia). Riječ je o slici velikog
formata nazvanoj »Oktobarsko suđenje«, što
je zapravo fantazmagorični odraz »Posljednje
večere«, u kojem je glavni lik Marx, kao
neprikosnoveni Isus novog marksističkog
svjetonazora, a u društvu s Lenjinom i
drugim apostolima tog svijeta je i znamenita
Labinjanka. Zanimljivo je da to djelo
nastaje godinama, nije dovršeno ni danas, a
kako nam je rekao simpatični Severino, koji
je 15 godina živio u Australiji, Martinuzzi
je najveći povijesni lik svog doba ne samo
Istre, već i šireg prostora, o čijoj se
stvaralačkoj ostavštini i danas premalo zna.
U Jugoslaviji se zbog nepoznavanja njena
rada od nje zaziralo zbog njenog navodnog
nacionalizma, a danas se pak zazire zbog
njena marksističkog djelovanja, humanizma i
brige za malog čovjeka, iako je bila poznata
i kao prosvjetna radnica i pjesnikinja. Za
sebe će reći da je ljevičar po genima, ne
radi osobnih probitaka ili drugih interesa,
da je to za njega način života, koji neki
poistovjećuju s religijom, ali je sve to
vrlo daleko od dogmatskog ljevičarenja, već
spada u kategoriju osobnog odabira, koji od
njega traži stalne promjene, preispitivanja
i nadogradnje.
Da nije takav
vjerojatno bi djelo »Oktobarsko suđenje«
bilo poodavno gotovo i, jer više nije u
cvijetu mladosti, ne bi nekoliko puta
godišnje dolazio na za njega kultno mjesto,
posljednje počivalište ove znamenite
Labinjanke i Istranke. Hoće li ovakav
izrazit način štovanja Martinuzzi, za čiju
će rodnu kuću reći da je sramotno neuređena,
potaknuti i Labinjane da više štuju svoje
povijesne ličnosti?
M. MILEVOJ
|