Mijo Mirković
Prominent Istrians

Biography (English)

Komemorativna Marka

Dodatak

Pismo Vitoriju Vitoloviću

Pohvala

ate Balota, pravo ime Mijo Mirković, rođen u Rakalju 28 rujna 1898.

Studirao filozofiju, ekonomiju i društvene znanosti u Berlinu i Frankfurtu na Majni, gdje je doktorirao 1923.

matebal.gif (11785 bytes) ekonomist i književnik

rođen u Rakalj
1898.

Između dva rata biran za docenta na Pravnom fakultetu u Subotici i profesor Visoke ekonomsko-komercijalne škole u Beogradu  a od 1945. do smrti (Zagreb,17.II.1963.) Balota je redovni profesor Visoke ekonomsko-komercijalne škole, poslije Ekonomskog fakulteta, u Zagrebu.

Objavio velik broj knjiga, znanstvenih rasprava i članaka iz područja ekonomike narodne privrede, planiranja, ekonomike, agrara, teorije unutarnje i vanjske trgovine i hrvatske kulturne povijesti, od kojih su mnoge pionirski radovi u pojedinim znanstvenim disciplinama.

Bio član delegacije FNRJ na konferencijama u Lodonu 1945, Parizu 1946, te na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946.  Član JAZU (Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti). Intenzivno se bavio i novinarstvom i književnošću.

Mate Balota zbirka pjesama na čakavštini Dragi Kamen (1938) doživjela više izdanja. Roman Tijesna Zemlja (1946), kronike: Stara Pazinska Gimnazija (1950), Puna je Pula (1954), znanstvene monografije: Flacius (1938), Matija Vlačić Ilirik (1960). Poezija mu je vezana uz istarskog čovjeka i zemlju sa snažnim socijalnim tonom. Proza mu je tradicionalna. a znanstveni radovi odišu pozitivizmom ali i mnogim osobnim interpretacijama.

Djela (među ostalim):

  • 1931 - Trgovina i Unutrašnja Politika

  • 1932 - Spoljna Trgovinska Politika

  • 1936 - Industrijska Politika

  • 1938 - Dragi Kamen

  • 1938 - Flacius

  • 1946 - Tijesna zemlja

  • 1950 - Stara Pazinska Gimnazija

  • 1950 - Ekonomska Struktura Jugoslavije 1918-1941

  • 1952 - Seljaci u Kapitalizmu

  • 1954 - Puna je Pula

  • 1960 - Matija Vlačić Ilirik

  • 1968 - Ekonomska Historija Jugoslavije

13. lipnja 1998. izašla je komemorativna poštanska marka u čast Mate Balota:

285.gif (45519 bytes) POZNATI HRVATSKI PISCI 
100-ta godišnjica rođenja Mate Balote 

1.60 kn, 35.5x29.82 mm, 
naklada/issued 350 010 
Autor: Nikola Šiško

Dodatak

Ovaj dodatni dio sadrži  još neke informacije o Mati Baloti. Posebno je zanimljivo pismo njegovim vlastitim rukopisom, koje je poslao svom prijatelju Vitoriju Vitoloviću. Ovo pismo je stavila na raspolaganje IstriaNet-a Vitolovićeva kćerka, gđa Dragica Lukas iz New Yorka.

Tu smo također dodali  pohvalu posvećenu njegovoj smrti i ljubavi koju su mu tim povodom iskazali obični ljudi. 

Mate Balota, pravo ime Mijo Mirković, "ribar, mornar i fizički radnik", kako je opisan u prvoj biografiji tridesetih godina, rođen je u Raklju 28. rujna 1898. Osnovnu školu, koju je osnovao njegov otac, Ante Mirkovic-Gaspić, pohađao je u rodnom Raklju. Gimnaziju je počeo u Pazinu a završio u Zabrehu  u Češkoj. Školovanje je nastavio u Zagrebu, Beogradu, Frankfurtu, Berlinu i Bratislavi. Na fakultetu za ekonomske i društvene nauke u Frankfurtu stekao je doktorat 1923. godine.

Već sa devet godina Mijo Mirković je radio kao "mali od fuguna" na trabakulu koji je prevozio kamen za Anconu. Kasnijese zaposljavao u kamenolomu, na željezničkoj pruzi, u tiskari... Po završetku školovanja radio je kao novinar, knjigovođa, profesor na fakultetu i dekan.

Mate Balota je prvu pjesmu, "Kuraj", o hrabrosti ribara na moru, napisao kad mu je bilo tek devet godina. U gimanziji je pisao i objavljivao svoja djela u listu "Nada" kojem je bio i osnivač. Za svog života napisao je 51 knjigu. Pisao je naučna djela s područja ekonomije, povijesti (o Matiji Vlačiću Iliriku), te brojna književna djela o životu istarskog malog čovjeka, seljaka, ribara, radnika. Ovim posljednjim djelima Mate Balota je stekao slavu i ogromnu popularnost - takvu da je po njegovoj smrti, 17.II 1963., sprovod  u Raklju ušao u sjećanje kao najveći spontani sprovod kojeg je Istra ikad vidjela. Prisutni kao i slušaoci radio Pule iz tog  vremena sjetit će se da je Balota sahranjen uz zvuke roženica.

Čitajuci Balotine pjesme i romane ne može se ni naslutiti da ih je večinom pisao daleko od Istre. Čitalac, posebno onaj iz istarskog sela ne može a da ne osjeća da se nalazi među ljudima opisanim u tim djelima, u nekom selu u Istri na  početku 20-tog stoljeca. Zbirka "Dragi kamen", prilikom prvog izdanja je, ne bez razloga, nazvana "najistarskijom knjigom". Kako je Balota to uspijevao? Vjerovatno su mu tragedije i mukotrpan život ljudi iz djetinjstvu  ostali u trajnoj, živoj uspomeni, a nostalgija za rodnim krajem pomogla da ne zaboravi ništa od onoga što se nekad u tom kraju događalo. Kad sve to nije bilo dovoljno da se stvori živa i detaljna slika tog vremena, Balota se obraćao za pomoć svom prijatelju iz pazinske gimanzije Viktoru (Vitoriju) Vitoloviću*. Vitolović je nakon gimnazije završio studij agronomije i radio kao profesor u Istri sve do drugog svjetskog rata. Balota je od Vitolovića tražio savjet i informacije iz područja poljoprivrede kako prilikom pisanja naučnih djela tako i za potrebe pojedinih epizoda u proznim djelima.  (Vidi priloge).

Tijesna zemlja je jedan od tri romana, u kojima je Mate Balota htio prikazati život u tipičnom istarskom selu od 1870. do 1941. opisom života jedne obitelji kroz tri generacije, kroz period ribarstva i poljoprivrede, kamenolomstva i konačno rudarstva. 

Zanimljiva je i pomalo žalosna pojedinost da je on kasnije odustao od pisanja druge I teće knjige ocijenivši da "Tijesna zemlja" nije naišla na dobar prijem čitalačke publike (početkom 40-tih godina).

Tijesna zemlja je pisana književnim hrvatskim jezikom dok njeni junaci govore u dijalektu jugoistočne Istre. Od ostalih književnih djela najpoznatija su zbirka pjesama "Dragi kamen" i romani "Puna je Pula" i "Stara Pazinska gimanzija". Kao što romani daju kontinuiranu sliku života u istraskom selu na početku stoljeca tako pjesme dočaravaju događaje iz života tih ljudi, njihove radosti, tragedije, borbu za opstanak... Svaki Istranin malo starijih godina može u tim djelima vidjeti svoju mladost ili mladost svojih roditelja i djedova, kako su je oni opisivali prepričavajući događaje iz svoje mladosti.

Od naučnih djela  Mate Balote poznati su sveučilišni udžbenici: Zanatska politika", Saobraćajna politika, Industrijska politika, Razvoj ekonomske misli u XIX stoljecu, zatim biografije Flacius i Matija Vlačić Ilirik. Interes za Matiju Vlačića pobudio se rano u Mati Baloti, vjerovatno, u početku, iz ljubavi prema majci, koja je bila rodom  s Labinštine, to jest iz istog kraja kao i veliki reformator.

Vitolović je, poput Balote, napisao brojne udžbenike za studij agronomije, koji se I danas čuvaju u arhivama fakulteta širom bivše Jugoslavije. Po smrti je i on kao i Mate Balota želio da bude sahranjen u rodnom mjestu (Sovinjaku kod Buzeta). Kopiju Balotinog pisma sa ovog sita poslala je Vitolovićeva kći Dragica Lukas. Gđa Lukas je u mladosti sa svojim ocem posjetila velikog Istarskog pjesnika u njegovom ljetnikovcu na Krku i još se sjeća njegove gostoljubivosti. Domaćin Balota bi ustao u pet ujutro, otišao u ribolov, a potom, kad bi se gosti digli, za njih pripremio doručak. 

Balota je upotrebliavao Vitorijov odgovor u sljedećoj stranici knjige "Tijesna Zemlja": 

Martina gleda goveda, pak Marka. Goveda trče po dvorištu, pak onda u krugu, u krugu.
-- Teci, Martina, u Hodana, kadi kega najdeš goveda te nan krepati.
Martina trči s nepovezanim rupcem preko ramena. Marko čuje njezino naricanje. Paškva Bendekovica s baladura huče:
-- Krv njin triba puštiti. Puš njin krv, Marko. 
Martina trči kroz donju ulicu i nariče na sav glas:
-- Joh je meni, majko moja mila, ča si me rodila. Joooh! Joooh!

Kupe se žene u Matićevih.
-- Ča je, Martina, kakova je nesrića?
-- Voli nan krepivaju, voli nan krepivaju, jooh je meni, tužna ja!
Od kuće do kuće, od dvorišta do dvorišta ide zla vijest:
-- Gašpićevima krepivaju voli. Obadva!

U Gašpićevima skupio se svijet. Došli Mišćevi, Rok i Jurica, stigao Pavić, došli Hodani. Sve stari ljudi, sve iskusni seljaci. Mladi su u poslu. Iskusni seljaci, a da li oni što mogu? Vratila se Martina, zgrčena, očajna, uplakana.
-- Triba krv puštiti! --viče Bendekovica.
-- Šilon, šilon u trbuh. Probosti njin čriva, da otrovna pazda izajde -- govori Jurina. -- Moguće njin neće biti niš.

Goveda trče u krug. Tko će ih uhvatiti. Marko se bije pestima u čelo.
-- Ča san ja brižan Bogu zgrišija da sve nesriće gredu na me?
Goveda se umaraju, zaustavijaju, lijegaju. Marko trči iz kuće zavijenih rukava. Namazao je desnu ruku uljem do ramena. Tura ruku u debelo crijevo kravi.

Pohvala

U čemu je veličina Mate Balote?

 Što je to bilo u njemu da su na njegov pogreb došli seljaci iz Barbanštine, Poreštine, Zminjštine i Puljštine, rudari iz Labinštine, radnici iz "Uljanika" i  oni iz tvornice cementa u Puli i Koromačnu, ribari iz Rapca, Medulina, Banjola i Rovinja, pomorci iz Rijeke i Pule, ljudi iz Buzeta, Buja, Novigrada i Umaga, pa i oni iz Kopra,đaci i studenti istarskih i riječkih srednjih i visokih škola?

Što je toga dana dovelo ribare i seljake iz Krka u Rakalj? A što slovenske novinare iz Trsta? Zasto su odrasli zreli ljudi, koji nisu nikada pročitali ni jedan Balotin stih , plakali kraj njegova groba. Što je dovelo toga tmurnoga dana osam tisuća ljudi u Rakalj?

Istra joč tako velikoga i spontanoga sprovoda nije vidjela. Ljudi na sprovodu Mate Balote osjećali su da prate na posljednje putovanje najbližega iz svoga roda, da prate dio sebe, da pokapaju jedan dio svoje mladosti i dio svojih misli i osjećaja.

Balota nije samo govorio u ime mnogih, on je i bio jedan od mnogih Istrana. Seljak, ribar, mornar, kamenolomac (kavadur), rudar. Čovjek koji je stekao veliko znanje, koji se upornim radom i intelektualnom sposobnosću popeo do najviših položaja u ekonomskoj nauci, ali čovjek koji je svojom vanjstinom i svojim intimnim osjećajima ostao cijeloga života manuelni radnik.

I samo zato što je imao više znanja i veće intelektualne sposobnosti nego drugi manuelni radnici sela i grada, Balota je i u poeziji i u novinarstvu i u ekonomskoj nauci i bio "glas naroda Istre". Jer onih koji govore "u ime naroda" bilo je uvijek i biti će ih mnogo. Ali vrlo je malo pojedinaca koji su glas naroda.

Balotina posebna ljubav za Labinštinu i Labinjane dolazi od toga što je njegova baba Martina bila Labinjanka iz Skitače. Jos dok je pohađao gimnaziju u Pazinu Balota je saznao o Matiji Vlačiću Labinjanu, saznao je da u Frankfurtu na Majni postoje sačuvani rukopisi Vlačićevi i radi tog je odlučio studirati ekonomske nauke u Frankfurtu. I zaista našao je u arhivama Vlačićeve rukopise i knjige na latinskom jeziku. Polako i uporno ljuštio je Vlačićeve rukopise i na koncu je objavio do u tančine dokumentiranu monografiju o Vlačiću na 700 stranca u dvije knjige, i na taj način je osvijetlio lik Matija Vlačića svoga Labinjana, za koga je sam Balota rekao da je Vlačić bio najveći Istran svih vremena.

News and other articles:

Izvor: 

  • Hrvatski Leksikon, Zagreb, 1997
  • Tjesna Zemlja book book - courtesy of Davor Mirković
  • Other images - Mate Balota, Dragi Kamen, Četvrto Neizmjenjeno Izdanje (Pula, 1972)
  • Text and image - University Library of Pola Sveučilišna.Knjižnica u Puli)
  • Eulogy - courtesy of Ivan Kalcic.

Main Menu


This page is compliments of Franco G. Aitala, Marisa Ciceran, Ivan Kalcic, Davor Misković, Franko Pavicevac, Dragica VItolović-Lukas, Guido Villa & the University Library of Pola

Created: Wednesday, March 22, 2000; Last updated  Wednesday October 07, 2015
Copyright © 1998 IstriaNet.org, USA