Dragi Vitorijo,

Potrebna mi je tvoja pomoć. Napisao sam roman iz Istarskog Seljačkog života (1870-1895) "Tijesna zemlja". U tome romanu dolazi do pomora krave i junca koji su se najeli djeteline. Rijedak slučaj, ali se on doista desio mome djedu negdje 1892. Ja o njemu znam samo po babinom pričanju. Goveđa trče, idu u krug u dvorištu, iz ustiju im navire krvava pjena. Da li doista ide krvava pjena? Kakvi su vanjski simptomi? Kako su seljaci spašavali? Puštali krv gdje? Zabadali šilo u trbuh? 

Da li mi možeš ti opisati vanjske znake takvoga krepivanja? Kako i kad goveđa malaksavaju? 

Da li može vo poginuti od ujeda pušte? Od ćega inače volovi ginu?

Slučaj se desio, izgleda mi dosta rijedak. Da li ti znaš za kakav takav slučaj?

Ovdje živim jos više osamljeno nego u Subotici. Zato i pišem. Javljaju se stare uspomene. Djetinjstvo, mladost, djedovi, zemlja, blaqo. Autonomni Život sela.

Kako si ti,žena, sin? Moji su gadni mangupi. Marko je već veći od mene, puši na bravuru, lijen je ko ne znam šta. Ive i Vladimir su malo bolji.

Srdačno pozdravlja Tebe i tvoje i želi ti sve dobro u ovoj godini.

Tvoj

M.B.

Adresa:
Koste Jovanovića 49
Beograd

P.S. Kako se zove oni Žminjac, veterinar u Križevcima? Star sam, pak zaboravljam sve. Nemoj mu reći da sam mu zabija prezime.