Barban i Brbanština

[124] Sve se preokrenulo. Prije je s udaljavanjem od Labina prema Puli rastao promet, blagostanje, civilizacija. I sad je donekle tako. Od Labina i na drugoj strani Raše, od Bar-bana pa dalje prema Puli, sve je zemlja bolja i bolja, na Kr-ništini, u Marčani, na Vodnjanštini, u Valturi zemlja je sasvim dobra. I tamo gdje je zemlja dobra i ima je dosta, ostaje zemlja još uvijek osnova egzistencije, i iako je njezin značaj ekonomski i društveno sve manji. Samo je nekad privlačila Pula i promet i ljude, sad je tu Labin, Krapan i Vinež.

Tu, od Raše do isušenog Čepića i tamo do Kršana, postoje danas neke mogućnosti razvoja u jednom drugom pravcu nego oko Labina. Na Labinštini razvijat će se radništvo, možda će blizina uglja na obim obalama Raškog zaljeva izazvati stvaranje i drugih industrija. Na svaki način, aglomeracija stanovništva oko Labina utjecat će u pravcu razvoja industrije za prehranu. Labinski pekari već sada sjajno rade. Zgrčene žene prenose na plećima umjesto bremena drva bremena kruha iz Labina u rudarska naselja, osobito na Vinež i na Štalije. Potrošači - radnici s rudnika stvarat će osnovu i za razvoj intenzivnih vrsta poljoprivrede, osobito povrćarstva, mljekarstva i peradarstva. Što će biti na tom isušenom terenu još se ne vidi. Mnogo problema ima se riješiti: kakva gospodarstva da se tu stvore i na koji način. Bilo kako bilo, jedno je sigurno: naši ljudi neće biti tu kolonizirani. Uz rudarske radnike i [124] osobito stručne radnike, koji su svi Talijani, doći će tu sad i seljaci, kolonisti Talijani. U toj našoj divnoj raškoj dolini, gdje još i danas misnice odzvanjaju po dragama, gdje je naš narod bio potpuno kompaktan, krapanski rudnik porušio je tu kompaktnost na jednoj, kolonizacija raške doline porušit će je na drugoj strani. To sve još nije tu. Isušenje doline nije ni sad tako potpuno, močvare mrtvog kanala na ušću Raše nije tako lako isušiti, od bivših pašnjaka nije lako odmah napraviti vrtove, a i sami Talijani misle da je dolina na ušću Raše nezdrava. Ali cijeli razvoj ukazuje da će se u ovome kraju promijeniti nacionalna struktura stanovništva, i to ne samo time što će naši prelaziti Talijanima nego i uslijed toga što se tu već stvaraju i dalje će se stvarati nova naselja talijanska. I pazinski kotar neće više imati onu ogromnu većinu hrvatsku kao nekad, jer su Labinština i raška dolina sastavni dijelovi pazinskog kotara. Tu počinje kucati novi puls ekonomskog i socijalnog života, i taj će život imati jači utjecaj na naš svijet nego naše tradicije i nego njihovi dekreti.

Strma je nova cesta što ide u Barban, ili zapravo ispod Barbana. Divna, široka automobilska cesta, nagnuta koso na zavojima poput željezničke pruge, miriše na novi asfalt. Još nije izglačana, pa odskače krupan pijesak s nje. Za pješaka, seljačka kola i biciklistu skoro neprirodna zbog jakih nagiba. Sve misliš: izgubit ću ravnotežu i otići po nagibu dolje. To je potpuno nova cesta koja ide od Barbana na Prodol i Mrčanu i predstavlja najkraću vezu Ri-jeka-Pula. Tako neki autobusi s Rijeke za Pulu idu starom cestom preko Divšića i Vodnjana, a drugi kraće: ovom novom preko Prodola i Mrčane.

Eto Barbana. Sa široke ceste ide u nj manji krak, uži i strm. Na placi u Barbanu ima jedan bar. Nisam zapamtio kako se zove: »Bar Garibaldi« ili »Savoia«, ili tako nešto. Prema tome »baru« je piljar koji prodaje voće i povrće. Veliki kupi lubenica, lijepe velike breskve, šljive i kruške. Radni je dan, i to je mnogo za nekadašnji mali Barban. Znači, mijenjaju se potrebe i način potrošnje. Na putu pod barom je nekakav veliki autobus i do njega prikolica autobusa. Inače, izvana nikakvih promjena nema u središtu [126] ove nekad najhrvatskije općine u Istri. Samo iznutra nastaju promjene: eto neće tamo iza ugla izaći više pop Ki-rac, koji je tu prikupio najviše od svog materijala za povijest našeg naroda u Istri, ni kanonik Pindulić, ni onaj nadobudni pjesnik Roverije, čije pjesme su brzo umukle u ratnom i poslijeratnom darmaru, neće izaći iz stare kuće iznad lože agilni tajnik Mirko Čubranić, Baščanin, ni iz stana učitelja Drnjevića neće zazvučati hrvatske melodije. I učeni seljak Ante Brgić iz Manjidvorci u suknenom koretu neće se dostojanstveno i značajno uspeti po kamenim stubama u općinsku zgradu. Sad se u Barbanu vidi bar Garibaldi, vide se prikolice autobusa što prevozi radnike u rudnik, vide se lubenice. Tamo naokolo rasuta su hrvatska sela barbanske općine: Šajini, Hrboki, Rakalj, Belavići, Bratelići, Hreljići, Manjidvorci, Pornjan, Puntera. Kakve promjene nastaju u tim selima, u kojima nikad nije bilo Talijana, ni pošte, ni žandara, ni financa? Koliko ima još ovdje onih starih, tvrdih, čvornovatih i neukih, ali dobrih i vjernih naših ljudi?

Oj, vi, aršinaloti i aršinalotski sini, što ste prije dvadeset pet godina tako s visoka gledali na divlje Brbance, koji sa zlatnom »zvizdom« u uhu - i sam načelnik velike br-banske općine, stari Ivan Mirković, seljak iz Puntere, nosio je takvu »zvizdu« u uhu - ili s muškom špingulom, u dugom krožetu, s bičištem od drinka pod pazuhom dolaze u Pulu, gdje ste vi danas? Kao pljeva po vjetru razneseni ste po svijetu, a ovi brkati Brbanci još su tu. Ali i mnogo više: sva jačina naša narodna u Istri može danas da počiva samo na tim ljudima što još nose bičište od drinka i suknene korete, kreću se po malim stazama osamljenih sela, kud automobili ne jure, i ne idu na plaćeni rad u rudnike. Samo ti ljudi mogu da ostanu izolirani i bar unekoliko nezavisni po svojim usamljenim zaseocima. A zemlju - zemlju neće im dirati. Pokazalo se da ovima u gradu nimalo ne rastu zazubice za tom našom tvrdom brbanskom zemljom.

U »baru« barbanskom - zanimljivo je kako narod dosljedno zove gradić Barban, barbanski, a cio kraj Brbanština, brbanski - u tom barbanskom baru izgleda isto [127] tako siromašno i jadno kao što je bilo i u toj krčmi dok se drukčije zvala. Samo ima jedna novost, originalna, bar-banska. Toči se pivo na čaše, svježe, izvrsno pivo, ledeno, ali bez pjene, jer se toči iz bureta na prostu vinsku lako-micu (pipu) kao vino. Eto jedan istarski izum, izum kakvog ni Česi nemaju. Patent barbanskog bara! U baru su dva radnika, Trieštini, duhoviti, nezadovoljni, govore o tome da li je moguće da je u Rusiji poginulo dvjesta hiljada radnika kod građenja velikog kanala, kako su to neke novine javile. I slažu se u tome da to nije moguće. Srču tršćanski radnici pivo tu u barbanskom baru, a dva seljaka, baš s bičištima, mršavi, crveni, brkati, sjede za stolom podalje i kao da nešto šapću, kao da kuju urotu. Uvijek su oni kovali tako urote i šaptali po uglovima, i znali su da su drugo oni, seljaci u suknu, a posve drugo nešto gospoda u šarom, i to im je ostalo. Kažu da su na Brbanštini opet naveliko oživjele krađe. Možda i ovi snuju nešto. Ali te krađe, koje pomalo dobivaju od vlaškog lika apaški, nisu najveće moralno zlo koje se tu može vidjeti.

Inače, Barban je tih, potpuno tih, kao i uvijek. Alarmantni su i sami koraci po praznoj placi. Kroz barbanska vrata idemo dalje.

U Svetoj Mariji od Zdravlja djeca me na cesti pozdravljaju:

- Bon giorno!

- Bog daj - odgovaram.

- A, si čuja ča je reka uni čovik? Je reka: Bog daj.

- A ki je uni čovik?

- Niki brižan, ki nima nideri ninoga.

Tako su mala djeca kod Svete Marije utvrdila moj identitet.

Na seoskom groblju ima nešto svijeta. Saznajem da se utopio Paškvalin Belavić iz Belavići, potomak onog župana Belavića što se, navodno, valjda pijanom kanoniku Stankoviću prikazao u kraljevskom plastu. Ovaj Paškvalin Belavić je bio radnik, pomalo nastran, i kicoš, i pijanac, bio niz godina na radu u Francuskoj, sad je bio sa ženom na sajmu u Stinjanu, putem se sa ženom posvađao, razbio joj kamenom glavu i misleći da ju je ubio, otišao i [128] utopio se u plitkoj i kaljavoj seoskoj lokvi. Mislim da je Paš-kvalin bio prvi seljak na Barbanštini koji je prije rata nosio kravatu, i tako mi njegovo samoubistvo u pijanstvu izgleda opet kao posljedica utjecaja civilizacije na seljaka. Na nebu se dižu oblaci, žurim na novu cestu da sačekam autobus za Pulu.

1937.


Main Menu


This page is compliments of  Marisa Ciceran

Created: Thursday, October 20, 2005; Last updated Sunday February 24, 2008
Copyright © 1998 IstriaNet.org, USA