 rane
Petrić, također
Francesco Patrizi,
Petriš i Petrišević,
Franciscus Patricius, filozof i polihistor; rođen 25. IV1529.
u Cresu, umro 7. II 1597.
u Rimu. Kao desetogodišnji dječak sudjeluje sa stricem Ivanom Jurjem, zapovjednikom
galije, u ratu protiv Turaka u našim i grč. vodama. U početku samouk, poslije
se školuje u Mlecima (na trgovačkoj školi), u Ingolstadtu, pod pokroviteljstvom
rođaka M. Vlačića, zatim studira u Padovi, prvo medicinu pa filozofiju. |
 |
Filozof i polihistor
rođen u Cresu
1529 |
|
English
Luta
po Italiji (Ancona, Rim, Bologna, Ferrara, Venecija). Provodi sedam godina
na otoku Cipru (kao upravitelj imanja). Vrativši se boravi u Veneciji,
Padovi, Genovi, Barceloni, baveći se neuspješno trgovinom, novčanim posudbama
i izdavanjem knjiga. Petnaest godina provodi u Ferrari predajući Platonovu
filozofiju na sveučilištu. Postaje član mnogih tal. akademija. God. 1592.
na poziv pape Klementa VIII
polazi u Rim, da preuzme katedru Platonske filozofije; tu nakon pet godina
napornog rada umire, a pokopan je u crkvi sv. Onofrija, u grobnici Torquata
Tassa, s kojim je polemizirao oko estetskih stavova. - Po obiteljskoj legendi
Petrići su se bili doselili iz Bosne, bježeći pred Turcima. Mlet. vlast
1563. naziva Petrice Hrvatima, a sam je F. Petrić za studija u Padovi bio
dva puta vijećnik studenata iz Dalmacije. Pred samu smrt zatražio je da
ga prime za pravog člana-bratima Zbora sv. Jeronima u Rimu, pri čemu je
morao dokazati da je podrijetlom iz ilirskih krajeva i da poznaje hrvatski
jezik.
 Šezdesetak
Petrićevih djela, što objavljenih što u rukopisu, govore o golemoj raznovrsnosti
i zahvaćaju područje filozofije,
književnosti, povijesti, teorije glazbe, vojništva, matematike, zvjezdoznanstva,
meteorologije, oceanografije i medicine. Pisao je na latinskom i talijanskom
te prevodio s grčkog na latinski (Prokla, Filopona, apokrifne tekstove
Zoroastra i Hermesa Trismegista). Izdavao je djela drugih autora (G. C.
Delminija, L. Contilea i B. Kotruljevića).
Najznačajniji
kao filozof, naš najveći renesansni mislilac, Petrić se razvijao u atmosferi progona
i oporbe, koju jasno otkriva sudbina njegovog
cijelog roda. Venecija je nepokornim Petrićima naprtila grijeh hereze.
Ujak filozofov, optužen kao luteran, osuđen je na doživotnu robiju i napokon
utopljen u moru. Otac njegov Stjepan, gradski sudac, osuđen je na izgon
iz grada i do smrti ostaje u progonstvu
"Identificirajući
skolastičko peripatetičku filozofiju sa
službenom filozofijom protureformatorskih inkvizitora,
on se, s prkosom i revoltom okrenuo Platonovu učenju" (Š. Jurić). Time
bi se mogao objasniti njegov žestoki antiaristotelizam. Njegov okvirni
stav počiva na nauku neoplatonika, egipatske i kaldejske filozofije i Filona
Aleksandrijskog. Njegovo glavno filoz. djelo Nova sveopća filozofija
(Nova de universis philosophia; I izd. 1591) - kojem je pridodao
i svoje prijevode Zoroastra, Hermesa Trismegista i egip. mistike - pojavljuje
se i u drugom proširenom izdanju 1593, te nailazi na veoma oštru kritiku ortodoksnih
teologa
i crkv. krugova i dolazi na Index zabranjenih knjiga. Samog je pisca od
progona zaštitilo prijateljstvo s papom KlementomVIII.
 Dijelom po
izvorištu,dijelom
po predmetu njegova filozofija pokazuje dodirnice s djelom M. Ficina, G.
Picca della Mirandole i Telesija, ali se odlikuje samo svojnim
monizmom,panteizmom,anpsihizmom
i pankalizmom. Kao jedan od najizvornijih i najslobodoumnijih filozofa
svojeg
doba Petrić je korjenit neoplatonik, sljedbenik i Platona i Plotina. Njegova
Nova sveopća filozofija kao cjelovit metafizički sustav dijeli se
na četiri dijela posvećena različitim područjima: panaugia(o
svesvjetlosti ili prasvjetlosti), panarchia (o svepočelu ili prapočelu),
pampsychia (o praduši ili sveduši) i pancosmia (o svesvijetu).
Nastojeći uskladiti neoplatonistički i kršćanski nauk ističe suprotnost
aristotelizma i kršćanstva. U svijetu prirode Petrić. utemeljuje četiri
načela: prostor, svjetlost, toplina i fluid. Polazeći od
prirodo-znanstvenih
teorija i otkrića svojeg doba dokazuje beskrajnost svemira i sklad cjelokupnog
svjetskog ustrojstva. Sama njegova metafizika svjetlosti najdosljedniji
je renesansni svjetlosni sustav, u kojem je priroda najbolje božanstvo.
Svojim temeljnim postavkama Petrić obnavlja staru helensku filozofiju,
potresa zgradu skolastike i zagovara novi odnos čovjeka prema prirodi.
Izabrana
djela (Selected Works)
Bibliografija
Izvor:
-
Opća
Enciklopedija Jugoslavenkog Leksikografskog Zavoda.
-
Fotografije -
http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/02veljaca/0206%20Petric.html
Vidi
takoder:
-
Francesco
Patrizi da Cherso - http://www.ecu.edu/medieval/fphp.htm
|