|
Luta
po Italiji (Ancona, Rim, Bologna, Ferrara, Venecija). Provodi sedam godina
na otoku Cipru (kao upravitelj imanja). Vrativši se boravi u Veneciji,
Padovi, Genovi, Barceloni, baveći se neuspješno trgovinom, novčanim posudbama
i izdavanjem knjiga. Petnaest godina provodi u Ferrari predajući Platonovu
filozofiju na sveučilištu. Postaje član mnogih tal. akademija. God. 1592.
na poziv pape Klementa VIII
polazi u Rim, da preuzme katedru Platonske filozofije; tu nakon pet godina
napornog rada umire, a pokopan je u crkvi sv. Onofrija, u grobnici Torquata
Tassa, s kojim je polemizirao oko estetskih stavova. - Po obiteljskoj legendi
Petrići su se bili doselili iz Bosne, bježeći pred Turcima. Mlet. vlast
1563. naziva Petrice Hrvatima, a sam je F. Petrić za studija u Padovi bio
dva puta vijećnik studenata iz Dalmacije. Pred samu smrt zatražio je da
ga prime za pravog člana-bratima Zbora sv. Jeronima u Rimu, pri čemu je
morao dokazati da je podrijetlom iz ilirskih krajeva i da poznaje hrvatski
jezik.
Šezdesetak
Petrićevih djela, što objavljenih što u rukopisu, govore o golemoj raznovrsnosti
i zahvaćaju područje filozofije,
književnosti, povijesti, teorije glazbe, vojništva, matematike, zvjezdoznanstva,
meteorologije, oceanografije i medicine. Pisao je na latinskom i talijanskom
te prevodio s grčkog na latinski (Prokla, Filopona, apokrifne tekstove
Zoroastra i Hermesa Trismegista). Izdavao je djela drugih autora (G. C.
Delminija, L. Contilea i B. Kotruljevića).
Najznačajniji
kao filozof, naš najveći renesansni mislilac, Petrić se razvijao u atmosferi progona
i oporbe, koju jasno otkriva sudbina njegovog
cijelog roda. Venecija je nepokornim Petrićima naprtila grijeh hereze.
Ujak filozofov, optužen kao luteran, osuđen je na doživotnu robiju i napokon
utopljen u moru. Otac njegov Stjepan, gradski sudac, osuđen je na izgon
iz grada i do smrti ostaje u progonstvu
"Identificirajući
skolastičko peripatetičku filozofiju sa
službenom filozofijom protureformatorskih inkvizitora,
on se, s prkosom i revoltom okrenuo Platonovu učenju" (Š. Jurić). Time
bi se mogao objasniti njegov žestoki antiaristotelizam. Njegov okvirni
stav počiva na nauku neoplatonika, egipatske i kaldejske filozofije i Filona
Aleksandrijskog. Njegovo glavno filoz. djelo Nova sveopća filozofija
(Nova de universis philosophia; I izd. 1591) - kojem je pridodao
i svoje prijevode Zoroastra, Hermesa Trismegista i egip. mistike - pojavljuje
se i u drugom proširenom izdanju 1593, te nailazi na veoma oštru kritiku ortodoksnih
teologa
i crkv. krugova i dolazi na Index zabranjenih knjiga. Samog je pisca od
progona zaštitilo prijateljstvo s papom KlementomVIII.
Dijelom po
izvorištu,dijelom
po predmetu njegova filozofija pokazuje dodirnice s djelom M. Ficina, G.
Picca della Mirandole i Telesija, ali se odlikuje samo svojnim
monizmom,panteizmom,anpsihizmom
i pankalizmom. Kao jedan od najizvornijih i najslobodoumnijih filozofa
svojeg
doba Petrić je korjenit neoplatonik, sljedbenik i Platona i Plotina. Njegova
Nova sveopća filozofija kao cjelovit metafizički sustav dijeli se
na četiri dijela posvećena različitim područjima: panaugia(o
svesvjetlosti ili prasvjetlosti), panarchia (o svepočelu ili prapočelu),
pampsychia (o praduši ili sveduši) i pancosmia (o svesvijetu).
Nastojeći uskladiti neoplatonistički i kršćanski nauk ističe suprotnost
aristotelizma i kršćanstva. U svijetu prirode Petrić. utemeljuje četiri
načela: prostor, svjetlost, toplina i fluid. Polazeći od
prirodo-znanstvenih
teorija i otkrića svojeg doba dokazuje beskrajnost svemira i sklad cjelokupnog
svjetskog ustrojstva. Sama njegova metafizika svjetlosti najdosljedniji
je renesansni svjetlosni sustav, u kojem je priroda najbolje božanstvo.
Svojim temeljnim postavkama Petrić obnavlja staru helensku filozofiju,
potresa zgradu skolastike i zagovara novi odnos čovjeka prema prirodi.
Ostala važnija djela: LATIN
ITALIAN
- L'amorosa filosofia. Firenze, F.Le Monnier, 1963.
- Della historia dieci dialogi (Deset dijaloga
o povijesti (Della historia dieci dialoghi).
Venice. 1560.
- Della nvova geometria di Franc. Patrici libri XV.
Ne' quali con mirabile ordine, e con dimostrazioni à marauiglia più facili, e
più forti delle usate si vede che la matematiche per uia regia, e più piana
che da gli antichi fatto n? si è, si possono trattare ... (O
novoj geometriji).
Ferrara, Vittorio Baldini 1587 [bound in the same
vol. Quattro Libri Geometrici di Silvio Belli Vencntino!. Venice.
1595.]
- Della poetica. ed. critica a cura di D. A. Barbali (O
poetici). Bologna,
Istituto Nazionale di Studi sul Rinascimento, vol. 1-3 1969-1971.
- Della poetica...la deca disputata (O
poetici). Ferrara. 1586
- Della poetica...la deca istoriale (O
poetici). Ferrara. 1586.
- Della retorica dieci dialoghi... nelli quali si favella dell'arte
oratoria con ragioni repugnanti all'opinione, che intorno a quella hebbero
gli antichi scrittori (Deset dijaloga o retorici).
Venetia: Appresso Francesco Senese, 1562.
- Difesa di Francesco Patrizi; dalle cento accuse dategli dal signor
Iacopo Mazzoni. [in Discorso intorno all Risposta dal. sig. F.
Patricio] Ferrara. 1587
-
La Città felice
(Sretna
država)
Venice: Griffio, 1553.
-
1553. In Utopisti e Riformatori sociali del cinquecento. Bologna. N.
Zanichelli. 1941.
Sretan grad = The happy town, transl. Andrija Mutnjakovic. Zagreb
: A. Mutnjakovic, 1993. Text in Croatian and English; text of 1553 original in
Croatian and Italian; facsimile of original text in Italian.
- L'Eridano. In nuovo verso heroico...Con i sostentamenti del detto verso.
Ferrara.
Appresso Francesco de Rossi da Valenza 1557.
- Parere del s. Francesco Patrici, in difesa di Lodovico Ariosto.
All'Illustr. Sig. Giovanni Bardi di Vernio, Ferrara 1583.
- Risposta di Francesco Patrizi; a due opposizioni fattegli dal sign.
Giacopo Mazzoni [in Della difesa della Comedia di Dante] Ferrara.
Vitt. Baldini 1587
CONTRIBUTIONS
- Le rime di messer Luca Contile...con discussioni e argomenti di M.
Francesco Patritio. Venezia. F. Sansovino 1560.
- Al molto magico et magnanimo m. Giacomo Ragazzoni. In Giacomo
Ragazzoni. Della Mercatura. Venice. 1573. In Chronica Magni
Arueoli Cassiodori senatoris atque Patricii prefatio. Sta in
Speisshaimer, Iohan. Ioannis Cuspiani...de Consulibus. Basel 1553.
- La negazione delle sfere d l'astrobiologia di Francesco Patrizi. In
Rossi, Paolo. Immagini delle scienze. Roma. 1977
TRANSLATIONS
- La militia Romana di Polibio, di Tito Linio, e di Dionigi Alicarnaseo (Rimsko
vojništvo).
Ferrara. 1583.
- Paralleli millitari (Vojne usporedbe), Roma. 1594,95
- Zoroaster et eius CCCXX oracula Chaldaica, eius opera e tenebris eruta
et Latine reddita. Ferrara. Ex Typographia Benedicti
Mammarelli. 1591.
- Magia philosophica hoc est F. Patricij Zoroaster et eius 320 oracula
Chaldaica. Asclepii dialogus, et philosophia magna: Hermetis Trismegisti.
Iam lat. reddita. Hamburg. 1593
EDITOR
- Le imprese illustri con espositioni, et discorsi del sor. Ieromimo
Ruscelli. Con la giunta di altre imprese: tutto riordinato et corretto
da Franco. Patritio. In Venetia: Appresso Comin da Trino di Monferrato, 1572
Descriptions:
-
Della nuova geometria libri XV... Ferrara,
Vittorio Baldini, 1587
4to (195 x 145 mm), pp [viii] 227 [5, including blank leaf F3], with
woodcut printer's device on title, woodcut device of an obelisk on colophon,
and several woodcut diagrams in text; small portion of blank margin of title
repaired, at one time resewn and recased in old vellum (possibly its original
binding but impossible to determine). £5000
First edition of this highly original work on the foundations of geometry
and the concept of space, and considered by Sommerville a precursor of
non-Euclidean geometry.
'Patrizi's importance in the history of science rests primarily on
his highly original views concerning the nature of space, which have striking
similarities to those later developed by Henry More and Isaac Newton...
Rejecting the Aristotelian doctrines of horror vacui and determinate "place",
Patrizi argued that the physical existence of a void is possible and that
space is a necessary precondition to all that exists in it. Space, for
Patrizi, was "merely the simple capacity (aptitudo) for receiving bodies,
and nothing else." It was no longer a category, as it was for Aristotle,
but an indeterminate receptacle of infinite extent. His distinction between
"mathematical" and "physical" space points the way toward later philosophical
and scientific theories.
'The primacy of space (spazio) in Patrizi's system is seen in his Della
nuova geometria... In it, Patrizi attempted to found a system of geometry
in which space was a fundamental, undefined concept that entered into the
basic definitions (point, line, angle) of the system. The full impact of
Patrizi's works on later thought has yet to be evaluated.' (DSB).
Riccardi I 254; Sommerville p 3; NUC: CU MoSU NcU; OCLC adds University
of Chicago
Bibliografija
Izvor:
Vidi
takoder:
|