5. svibnja, 2005.

PRESKOČIMO GRANICE!

Tatjana GROMAČA

“Nestanak” granica jedino je rješenje, ali uz pad granice romansko-slavenske (talijansko-slovenske), već se uzdižu nove granice, iz mraka, iz magme fojbi kolektivnih sjećanja, odnosno povijesnih zaborava. A već sutra, na Bregani i na Dragonji, diže se novi Berlinski zid!

- Krajem svibnja održat će se 6. po redu Međunarodni znanstveno–književni skup “Tomizza i mi”. Skup je posvećen uspomeni na život i djelo istarskog pisca Fulvija Tomizze. Možete li, kao voditelj projekta, detaljnije reći o kakvom se skupu radi?

- Nad Tomizzinim "otvorenim grobom" (doslovno, a ne iz Krležinog stiha!), naumili smo prije šest godina uzeti baš njega kao izvor i simbol pograničnih okupljanja, e da bismo poradili na suživotu i bratstvu. Convivenza e fratelanza... Premda se, koliko znam, fratelanza zove još samo riječki talijanski pjevački zbor. Ne pjeva li Leonard Cohen "first we'll take Manhatan, then wee'll take Berlin"? Naš tamo doli lokalni ita-slo-cro "Manhatan" je Istra, a "Berlin" su naši domaći, lokalni pogranični nacionalizmi, rasizmi, šovinizmi, kripto-militarizmi... Plus nacional-etatistički. Kad velim Istra, to je pošira Istra, naravno - baciš kamen u more kod punte Kamenjaka, a valovi se koncentrično šire, valovi dobrih vibracija mogao bih reći, ali i seizmički, tektonski mentalni valovi. Tako da ta moja “Velika Istra” ne završava nigdje, i prostire se do Lepanta...

- Na skupu su do sada gostovali brojni književnici i intelektualci, poput Rastka Močnika, Borisa Budena, Drage Jančara ili Laszla Vegela… Svi su oni, očito, pokazali interes za temu granica, pogotovo za njihov nestanak…

- “Nestanak” granica jedino je rješenje, ali uz pad granice romansko-slavenske (talijansko-slovenske), paralelno se uzdižu nove granice, iz mraka, iz magme fojbi kolektivnih sjećanja, odnosno povijesnih zaborava. Jer, uz pamćenja naroda, tu su i amnezije naroda, to smo vidjeli na potonjim tršćanskim i inim desničarskim brisanjima povijesti minulih mjeseci. Mi na tim susretima, evo već šestu godinu zaredom, činimo što se može; kontakt, komunikacija, dijalog, susreti, razmjena, profiliranje i profilaksa bezgraničja kao načina života. Dakako da zato baš znamo privući ljude odasvud, a ne samo iz našeg ambijenta, ljude koji dijele onu Tomizzinu izreku “m'identifico con la frontiera”, “identificiram se s granicom”, makar ta identifikacija izmiče definiciji, posrijedi je slijed intuicije u potrazi za podnošljivim životom. A sada, eto, i nama ovdje prijeti “Schengenska kuga” kako voli reći Rastko Močnik; za Hrvatsku, ovo je već countdown, a onda se, 2007. – dakle, već sutra, na Bregani i na Dragonji diže novi Berlinski zid – što je nepodnošljivo!

- Iako se ovaj skup izdvaja kvalitetom svojih sudionika i ozbiljnošću teme, dojam je da on nije naišao na veće odjeke u državnim strukturama… Smatrate li logičnim da pogranične teme budu interesom samo pogranične javnosti i medija?

- Koliko tko i gdje i kako nas "prati" u našim matičnim nacijama, to je ponajprije problem istih tih naših matičnih nacija i njihovih medija. Premda nas ozbiljni mediji slijede. Naravno da nismo nekakva medijska atrakcija, ta, nije to bio niti Chomsky, za ove hrvatske skaradne medije! Nismo mi ni tajkuni, ni iscjelitelji, niti znamo pjevati turbo-folk "borimo se već godinu dana, ja sam Zvezda, a ti glumiš Partizana". Tomizzini pogranični susreti su, ipak, relevantna konstanta, a to oni koji trebaju znati i znaju, ne samo u Istri, i u Trstu, Ljubljani, Zagrebu...

- Mislite li da je djelo Fulvija Tomizze s dovoljno pozornosti percipirano u hrvatskoj kulturi?

- Fulvio Tomizza, smatram, podjednako je hrvatski i slovenski, kao i talijanski pisac, jer napisao je mnogo toga o nama, o Istri; mnogi su njegovi likovi Hrvati i Slovenci, i podosta je njegovih knjiga prevedeno na hrvatski, počam od “Boljeg života”, što smo ga preveli Mate Maras i ja prije četvrt stoljeća... Mislim da je prevedeno dvadeset od trideset njegovih knjiga. Možda mu je i naš skup podigao popularnost, premda ne znam koliko je njegova literatura uopće čitana i pročitana...

- Što je još predviđeno programom susreta “Tomizza i mi”?

- Uz bilježenje sedamdesete obljetnice rođenja Fulvija Tomizze, u Trstu, Kopru i Umagu, nastavlja se daljnji "work in progress" u sklopu “Foruma Tomizza”; tema je ove godine, kao i obično, akutna i aktualna; “Frontierizam-europeizam”, ili graničarstvo-europejstvo. Bit će dvadesetak sudionika iz Hrvatske, Slovenije, Italije, BiH, SiCG, Austrije, Nizozemske... Ono što bih posebno naglasio jest raspisivanje međunarodnog književnog natječaja, kao i nastavak manifestacije “Istrart”, na kojoj se čita i pjeva poezija...

Copyright © 1993 - 2005 Feral Tribune. All rights reserved.