|
|
||||||
 atija Vlačić Ilirik, latinizirano Matthias
Flacius Illyricus, protestantski teolog, crkveni
povjesničar i lingvist; rođen 3. III 1520. u
Carpano, Labinu, u
Istri, umro 11. III 1576. u Frankfurtu na Majni. Već kao mladić na školovanju u Veneciji, pod utiecajem fra Balde Lupetine oduševio se za protestantizam. Polazi 1539. na studije u Basel, Tübingen i Wittenberg. |
 |
teolog,
povjesničar rođen u
Labinu |
||||
| Postaje magister 1544,a uskoro i profesor hebrejskog i
grčkog jezika na sveucilištu u Wittenbergu. Tu stupa u
bliži kontakt s prvacima reformacije; Luther ga zove "čovjekom velike vjere i vrlo poznatim
medu našima", a Melanchton piše predgovor za niegov prvi
teološki spis O rijeci vjere (De vocabulo fidei),
štampan 1549. Uskoro Vlačić dolazi u sukob s nekim protestantskim teolozima, koji su nakon Lutherove smrti u tzv.Augsburškom i Leipziškom interimu pristali na kompromis s Rimom, te kreće 1549. u Magdeburg. Stavlja se na čelo idejne borbe protiv pape, cara i pomirljive stranke medu protestantima. U luteranskom pokretu nastale su dviie struje: "filipisti" (pristaše Philippa Melanchtona) pokorili su se državnoj vlasti, a "flacijanisti" (pristaše Vlačićeve) ili "gnoseoluterani" (naziv po Lutherovoj teoriji spoznaie) pružili su joj otpor. Dok carski maršal Mauricije Saksonski opsjeda Magdeburg, Vlačić piše i štampa propagandne spise kojima podržava moral u gradu i koie ubacuje u neprijateljsku vojsku.
God. 1557-61. bio je Vlacic profesor teologije i hebr. jezika na sveučilištu u Jeni i crkveni superintendant Tiringije, ali i tu dolazi u sukob zbog svog determinističkog stava; seli u Regensburg, u kojem živi od 1562. do 1566, zatim živi kao prognanik u Antwerpenu i Strasbourgu (1567). Zbog svoje nepopustljivosti prisiljen je i otamo otići pa se na kraiu seli 1573. u Frankfurt na Majni gdje je u bijedi i umro. "Tudinac i Slaven", koii se čitavog života borio protiv Rima ("Ahil čistog luteranstva"), Vlačić se u okviru njemačke reformacije razvio kao jedna od najznačajnijih ličnosti, zastupajući Lutherov nauk o milosti u gotovo fatalističkoj formulaciji. Uviiek borben, nije nikad odstupio od svoiih načela i usudio se napasti čak i Melanchtona, koji ga je zbog toga nazvao "ilirskom zmijom". Vlačić je napisao oko dvije stotine radova (najvećim dijelom na latinskim jeziku). Djelo Katalog svjedoka istine (Catalogus testium veritatis) pisao je u Magdeburgu (1553--55) a izdao u Baselu 1556. Tu navodi kao preteče reformacije crkvene pisce i druge autoritete, koji su prije XVI st, "dizali svoj glas protiv rimskog pontifeksa i zabluda papizma." U Magdeburgu je zamislio i organizirao suradnički kolegij za monumentalnu crkvenu povijest Magdeburške centurije (Ecclesiastica Historia, Centuriae Magdeburgenses) u trinaest knjiga (objavljene u Baselu 1559--1574). Svaka knjiga obuhvaća jedno stoljeće (lat. centum: sto), odatle naziv djela. Vlačić je jedan od glavnih pisaca ove prve štampane, planski i kritički obrađene povijesti crkve do 1300. U Jeni i Regensburgu napisao je Ključ Svetog pisma (Clavis Scripturae sacrae) izd. 1567, prvi enciklopedijski i hermeneutički rjecnik "Biblije", u kojemu je postavio načelo da je "historiia temeli naučavanja". U Ključu i drugim djelima nalaze se Vlačićeve sistematske lingvističke rasprave. U rukopisu su ostali etimoni za četiri "glavna" jezika: grčki, latinski, njemarki i "ilirski". Svi Vlačićevi spisi prožeti su filozofskim razmatranjima, posebno se pozabavio filozofijom u raspravi O ci]jevima teologije i svjetovnih znanosti. Pripisuje mu se i rasprava iz logike Dijalektička paralipomena u kojoj ukazuje na važnost srednjeg pojma u silogizmu. |
||||||
|
Autobiografski Vlačićevi spisi govore o njegovoj povezanosti s domovinom. Neko vrijeme bio je u vezi sa suradnicima hrv. protestantske tiskare u Urachu. God. 1563. putuje u Štajersku, Kranjsku i Istru. Bavio se mišlju da u Regensburgu ili Celovcu, a možda i u Ljubljani, otvori protestantsku školu, u koioj bi se predavalo "ilirskim" jezikom. U protestantizmu Vlačić vidi ideju koja bi mogla vjerski približiti sve južne Slavene (uključujući tu i muslimane). Njegovu poslanicu P. P. Vergeriju preveo je P. Trubar na slovenski 1550. Postoji mišljenje da je Vlačić autor dvaiu manjih polemičkih spisa na hrvatskom. jeziku (čakavski, ikavski) koji su štampani u višejezičnim djelima i to: Rasgovaranje meju papistu i jednim luteran, Padova 1555. i Katehismus hervatski u Otročjoj bibliji, Regensburg 1566. Published works:
Izvor:
Image source: De Bruy |
||||||
| This page compliments of Marisa Ciceran & Guido Villa
Created: Saturday, May 20,
2000. Updated
Wednesday March 12, 2008 |
||||||
