Glagolitic
Linguistics


Glagoljaške pouke i puruke

Prošle je godine dovršena obnova i dogradnja zgrade Istarskog narodnog kazqlišta u Puli. Nova pozornica je dobila i svečani zastor. Na njemu je utkan tekst pisan starim slavenskim pismom - glagoljicom.

Evo kako glasi taj tekst, napisan latinicom:

"Vaspet je jedna last, jaže zovet se Istrija. I v toj zemlji je jedna gora, jaže zovet se latinski Olinfos, ježe je Učka. I te gori visokost ide daže pod oblaki."

Ovo je ulomak iz srednjovjekovnog spisa zvanog "Lucidar". Pod latinskim imenom Lucidarius (Osvjetljivač) pojavila su se u tadašnjoj Evropi od početka 12. stoljeća na latinskom pa na njemačkom jeziku djela enciklopedijskog karaktera u kojima se u obliku pitanja i odgovora pokušalo dati pregled tadašnjeg znanja iz teologije, alkemije, astronomije, geografije, kozmografije, meteorologije, gospodarstva, medicine... Njemačka verzija prevedena je i na česki, a nepoznati je glagoljaški redovnik iz Istre preveo to djelo s českoga na hrvatski jezik. Sačuvalo se u jednom zborniku iz 1468. godine.

Zapis na svelanom zastoru istarskog narodnog kazališta.

Međutim, zanimljivo je da ovog ulomka nema u originalu. Istarskom prevodiocu nije bilo pravo da se u češkom Lucidaru ne spominje njegova domovina Hrvatska, ni njegov zavičaj Istra, pa ni tako velika gora kao što je Učka. Stoga je u dijelu gdje se govori o Evropi i nabrajaju pojedine evropske zemlje sam dopunio djelo i dodao Hrvatsku i još neke zemlje koje se u izvorniku ne spbminju, a posebno još i podatak O Istri. Ovo nije jedini primjer kako su naši glagoljaški prevodioci svom poslu prrlazili kritički, pa i stvaralački, jer su mnogi kao dobri prosvjetni djelatnici i rodoljubi prerađivali prevođena djela, dopunjavali ih i prilagošavàli domaćim prilikama i potrebama.

Pohvalna je ideja da se taj glagoljski tekst nađe na svečanom kazališnom zastoru, fer njegov sadržaj odiše pjesničkim rodoljubljem, a osim toga glagoljica je kao pismo staroslavenskog jezika bila već u X. stoljeću u crkvenoj upotrebi na području Istre, Primorja i srednje Dalmacije, kasnije je postala i pismo hrvatskog narodnog jezika pa je bila i u opčoj javnoj upotrebi.

I u drugitn glagoljskim djelima iz toga davnoga doba ima zanimljivih zapisa. U spisu "Pitanja i odgovori" također se daju pouke i savjeti većinom o vjerskim stvarima, ali i iz drugiti podrućja, a u duhu srednjovjekovnog shvaćanja života. Navest ćemo iz ovoga spisa ulomak o vinovoj lozi i vinu da današnji čitatelj moze svoje mišljenje o tome usporediti s ondašnjim.

"Cto je cim Adam proti Bogu zgriši? To je grozd. A ča je grozd? To je gorest, jere po njem Adam i Euga sagriši, jere njiju dviju djaval prehini... A druga je opet zloba le od trsa kada človek vina veće pije nere je natura ukazana od mudrih, a tada nikomur potčenja ne odklada. I zato govori blaženi Avgustin da opojstvo otnima um, ponižuje razum, jezik veže, kurbarstvo čini, krv proliva, Boga zabiva, veru pogublja i vse spasenje krati, svoj život preje roka skonča i dobro ime pogublja." 

Kad smo kod pouke, evo još nekoliko mudrih izreka u obliku poslovica koje je naš glagoljaški prevodilac oblikovao prema tekstu djela "Knjiga Kata mudroga". Katon Stariji bio je rimski državnik i filozof prije nove ere kome se pripisivalo autorstvo ovoga djela. Međutim je ustanovljeno da on nije autor, jer je spis nastao mnogo kasnije. Naš je prijevod zapisan u jednom zborniku iz 1468. godine.

 -Vsagda sluge ne grdi, da lipu I dobru volju imej š njim. 

-Hudoba jest ki človek ima nauk tre drugoga ne nauči. 

-Kako je rečeno, tako živi kako da bi hotel jutre umreti. 

-Z dobrotu i sa istinu dobra prija. telja najdeš; ne daj mu lipe riči, a huda pomišljenja.

-Nigdar toga ne srdi koga ti je moliti; srda nenavist čini, Ijubav vkorenju. je dobrotu. 

-Kada imaš ku njevolju v svojem srci, ne srdi se na človeka; ako si srdit, Ijudi ti nisu krivi. 

U staro su se vrijeme knjige umnožavale prepisivanjem. To je bio dug i mukotrpan posao, ali i stvaralački, pa i umjetnički, jer je prepisivač neka početna slova likovno oblikovao, a često i ilustrirao tekst. Tako je i pop Petar Fraščić iz Lindara na kraju jedne knjige koju je prepisao dodao i ovo:

"Let gospodnjih 1463. to pisa pop Petar i grešni pridevkom Fraščić... 1 pisah je v Lindare sedeći. I v to 1eto beše v Istre malo žita i gladno bese i ja dovo. Ije lacan behi. I zato vas prosim bratija draga ki koli bude čtel sije knjigi ako bim se kade premrsil prosim vas ne proklnite me na rcite ako si živ Bog ti otpusti grehe ako si mrtav Bog ti primi dusu v pokoj večni."

A žakan Broz Kolunić 1468. godine podsjeca citatelje:

"I jošće vas molim gospodo redovnici i zakni da se spomenete na pritču ovu da je knjigam teško priti. 1 gdo knjige počtuje da je knjigami počtovan."

Naši su glagoljaši i prepisivači oduševljeno prihvatili Gutenbergov izum umnožavanja knjiga tiskanjem. Taj je izum za napredak kulture, znanosti i umjetnost zaista od presudnog značaja. Samo 28 godina poslije Gutenbergova prvotiska Biblije u Istri je prireden za tisak Misal koji je tiskan glagoljicom 1483. godine, izgleda u Mlecima. To je prva tiskana knjiga na hrvatskom jeziku! O pripremama za tiskanje nešto je znao i žakan Juraj iz Roča pa je, oduševljen tim pothvatom, zapisao 26. lipnja 1428. godine:

"Vita, vita, štampa nasa gori gre, tako ja oću da naša gori gre!"

Tako eto i nakon više od pet stotina godina ovi tekstovi i zapisi naših glagoljaša, puni iskrenosti, životne realnosti i mudrosti, zrače i nama pouka. ma i porukama.

Izvor:

  • Ivan Svetić, "Glagoljaške pouke i poruke", Kalendar 1990 - Franina i Jurina, Edicija Libar od Grozda (Pula), p. 115-7.

Main Menu


This page compliments of Marisa Ciceran

Created: Sunday, September 09, 2001; Last updated: Wednesday, April 30, 2014
Copyright © 1998 IstriaNet.org, USA