 |
|||
|
|
|||
|
IZ POVIJESNE BILJEŽNICE: VAMPIR JURE GRANDO Noćni teror vampira iz Kringe Vrata su se polako otvorila i, držeći u ruci veliki štap, izašao je muškarac. Pogledao je lijevo pa desno, čak i uvis, i ne vidjevši nikoga vratio se u kuću. Međutim, na licu su mu se odražavali strah i nemoć, jer i na njegova je vrata pokucao strašni Jure Grando, vampir iz Kringe, a to je značilo samo jedno – smrt
Duboku tišinu noći odjednom je prekinuo mukli zvuk – udarac po teškim drvenim vratima kuće. I opet. Iz kuće se začulo komešanje, koraci su se užurbali po utabanom podu i za koji časak kroz prozor je zasjalo treperavo svjetlo. Vrata su se polako otvorila i, držeći u ruci veliki štap, izašao je muškarac. Pogledao je lijevo pa desno, čak i uvis, i ne vidjevši nikoga vratio se u kuću. Međutim, na licu su mu se odražavali strah i nemoć, jer i na njegova je vrata pokucao strašni Jure Grando, vampir iz Kringe, a to je značilo samo jedno – smrt. Bila je 1672. godina, a stanovnici Kringe već su dugo živjeli u strahu od vampira Jure. Taj je rođeni Križanac preminuo 16 godina ranije i pokopan je na mjesnom groblju. Međutim, malo nakon pokopa mještani su ga počeli viđati kako luta selom, a na vrata nekih kuća znao je i pokucati. U početku se nije događalo ništa loše, no nakon nekoliko dana u kući na čija bi vrata Grando pokucao netko bi naglo umro. Seoski glavar Kringe u to je vrijeme bio Miho Radetić, a požalila mu se čak i udovica Jure Granda, rekavši da je njegova utvara posjećuje noću. Strah koji je zavladao Kringom doslovno je paralizirao sve mještane. Nitko nije ništa poduzimao i tako je duh neumrlog punih šesnaest godina bio vladarom križanskih noći. S prvim mrakom spuštali su se kračuni na vratima, zatvarale škure, razgovor bi zamro ili postajao šapatom… Nakon više od desetljeća i pol takvog terora poglavaru Radetiću bilo je dosta. Nerazjašnjene smrti, strah koji se uvukao u Križance, tišina koja je vladala čak i danju u tom nekad živome mjestu natjerale su ga da konačno nešto poduzme. Okupio je devetoricu mještana i zajedno s njima krenuo prema groblju, s namjerom da iskopaju tijelo križanskog vampira i probodu ga glogovim kolcem, što bi ga zauvijek smirilo. Noseći baklje i raspelo stigli su na groblje, izvadili Grandov lijes i otvorili ga. Šok koji su doživjeli vidjevši netaknuto tijelo bio je manji samo od onoga kad su shvatili da je njegovo lice rumeno i da izgleda kao da im se smije… Tada su izgubili hrabrost i razbježali se, no poglavar Miho ponovno ih je okupio i doveo natrag. Svećenik koji je bio s njima podigao je raspelo nad grobom i rekao: »Gledaj, štrigone, tu je Isus Krist koji nas je otkupio od pakla i za nas umro. A ti, štrigone, ne možeš imati mira.« Neumrlome su, kažu, tada navrle suze na oči. Križanci su ga zatim pokušali probosti glogovim kolcem, ali im to nikako nije uspijevalo, pa mu je na kraju jedan od njih, Stipan Milašić, sjekirom odrubio glavu. Začuo se grozan krik, koji nije bio s ovoga svijeta, a grob se napunio krvlju. To je bio kraj duge vladavine straha u ovom pitoresknom istarskom mjestu. Jure Grando najstariji je imenom zabilježen europski vampir. Ovu je priču prvi zapisao Slovenac Johan Valvasor u svome djelu »Slava vojvodine Kranjske«, objavljenom 1689. godine. Križanski vampir danas se vratio u svoje rodno mjesto – inspiriran legendom o Grandu, jedan je poduzetnik u Kringi otvorio kafić znakovita imena »Vampire«, u kojem uz slike mladih istarskih umjetnika na tu temu gost može razgledati i arsenal sredstava za obranu od krvopija – glogov kolac, križ, vijenac češnjaka, eterična ulja… Legenda o križanskome vampiru ostaje tako živa i do današnjih dana. Dubravka BLAŠKO |
|||
|
|
|||
