Vrlo zainteresirani 'Albusovci' slušaju Perićevo predavanj

S »VEČERI VAMPIRA« - KAKO OD LEGENDE NAPRAVITI KULTURNI I TURISTIČKI PROIZVOD

Jure Grando, a ne Vlad Tepeš, model je modernog književnog vampira

Kako ispraviti tu povijesnu nepravdu? Dokumentima i faktima gotovo nikako, ali se zato upornim »marketingom«, raznim kulturnim i književnim te drugim programima s vremenom svijetu može skrenuti pažnja da je možda Istra, a ne Transilvanija, kolijevka vampirskog žanra

PAZIN/TINJAN - Most između tradicijskih predaja i moderne znanstvene fantastike, ali i između lokalne samouprave i urbanih kreativnih udruga, s polazištem u drevnoj istarskoj legendi o vampiru Juri Grandu iz 17. stoljeća, uspostavljen je preksinoćnim dvama događajima u Pazinu i Tinjanu, pod zajedničkim naslovom »Večer vampira«. U pazinskoj »SF&F kući«, sjedištu udruga »Albus« i »Jules Verne klub«, otvorena je izložba »Istarski vampir Jure Grando«, kojoj su autori Robert Hrvatin, inače vlasnik kafića »Vampire« u Kringi, i Mladen Rajko, općinski pročelnik Tinjana. Izložba je svoju premijeru imala ljetos u Kringi, a pazinskom je reprizom najavljen niz događaja kojima će se sve do idućeg ljeta legenda o vampiru iz Kringe nastojati izvući iz povijesnog mraka.

Uz otvorenje izložbe, predavanje o vampirima u evropskoj povijesti i književnosti održao je književnik Boris Perić, koji je posljednja dva tjedna u Pazinu i okolici zaokruživao svoja istraživanja o tom istarskom vampirskom slučaju. Od viktorijanskog doba, kada je postao književni stereotip, do današnjice kada je sastavni dio popularne kulture, lik vampira oblikovan je prema svojstvima koja imaju malo ili nimalo veze s drevnim pučkim predajama i praznovjerjem. Zato je gotovo zaprepašćujuće da vampir Jure Grando, kako ga je, navodno prema izjavama očevidaca, opisao putopisac Valvasor, ima vrlo malo osobina takvih stvorova iz pučkih legendi, ali se zato nevjerojatno dobro uklapa u književni lik viktorijanskog vampira, oblikovan dva stoljeća kasnije.

Na okruglom stolu u tinjanskoj općini pao je i prijedlog da se devetorici Križanaca koji su se u 17. stoljeću odlučnom akcijom razračunali s vampirom Jurom Grandom postavi spomen-ploča

Kako ispraviti nepravdu?

Opće mišljenje da je vlaški vojskovođa Vlad Tepeš bio model za Drakulu britanskoga pisca Brama Stokera - pogrešno je. Uz povijesnu ličnost Vlada Tepeša ne vežu se nikakve vampirske legende, a Stoker je uzeo od njega samo obiteljski nadimak Draculea odnosno Drakula, čak je svom književnom vampiru izabrao pogrešnu domovinu - Transilvaniju umjesto Vlaške. Kako su od Valvasora mnogi drugi autori preuzimali legendu o Juri Grandu, ta je priča početkom 19. stoljeća došla i do lorda Byrona i tako ušla u književnost, iako je istarski vampir pritom »izgubio ime«, ustvrdio je Perić u predavanju, koje je kasnije iste večeri ponovio i u Tinjanu.

Kako ispraviti tu povijesnu nepravdu? Dokumentima i faktima gotovo nikako, ali se zato upornim »marketingom«, raznim kulturnim i književnim te drugim programima s vremenom svijetu može skrenuti pažnja da je, možda, Istra a ne Transilvanija, Jure Grando a ne Vlad Tepeš, kolijevka vampirskog žanra.

Na kraju pazinskog dijela »Večeri vampira« prikazani su dokumentarni filmovi o »slučaju« vampira iz Kringe, a potom je u tinjanskoj vijećnici održan okrugli stol koji je, uz načelnika Vladu Ivetića te pročelnika Mladena Rajka, okupio i grupu tinjanskih poduzetnika i članova udruga zainteresiranih da legendu o Juri Grandu, ali i drugu baštinu svoga kraja, počnu pretvarati u isplativ turistički proizvod.

Pješačka staza do Grandove stancije

Iz niza spomenutih vrlo zanimljivih ideja izdvojimo neke: urediti i obilježiti lokalitet Grandova stancija (po predaji zadnje prebivalište prije možda i dva stoljeća izumrle obitelji Grando), a do nje urediti pješačku stazu; to popratiti prodajom majica, suvenira (minijaturnih glogovih kolaca), imitacijom »sredstava za zaštitu od vampira«, te jela i pića kreiranih u »vampirskom štihu«; a tu su i putokazi i prospekti. Vino iz ovogodišnje berbe, najavljeno je, pakirat će se u boce s etiketom »Grando«. U Hrvatinovom kafiću »Vampire«, ali i na drugim mjestima, vizualnim sadržajima treba ilustrirati priču o vampiru, te prikupiti tematske knjige, filmove i druge sadržaje, priređivati tematske književne i slične večeri.

Neki su se sudionici okruglog stola zabrinuli zbog otpora koji dolazi iz crkvenih krugova, međutim u raspravi se izbistrilo da cijela ova priča zapravo uopće nije priča o vampiru, u njoj vampir nije glavni lik. Pravi junaci priče, odnosno legende kako ju je Valvasor zapisao, su devetorica Križanaca koji su se 1672. odlučnom akcijom suprotstavili »vampiru« koji je 16 godina terorizirao njihovo mjesto, i vrlo ga učinkovito eliminirali, jer se nikad kasnije nije pojavila nikakva slična opasnost. Budući da je Valvasor zapisao sva njihova imena i prezimena, pala je čak ideja da se tom »odredu civilne zaštite« iz 17. stoljeća postavi spomen-ploča!

Davor ŠIŠOVIĆ

Main Menu