|

|
Ciklamini
Ciklamini, ciklamini,
krv od Boga na zemlje'.
Krv od križa ka još kapa;
Boh va rožicah na tle'.
Ciklamini, ciklamini,
z manon plakale ste vlih.
Od Isusa mat vas bere;
darovojte mi vaš dih!
Krv od mlodega joncića...
va rubidah ja ležin.
Ti, ka sprat so blato
moreć,
rikamoj i moj kušin!
Ciklamini va leprinah,
već ste mlode va dobe'.
Ca je istina - recite -
da ni tela va grobe'.
|
|
Domoće
besedi
(song)
Domoće besedi! -
vajk ot nas stareje
i vajk ot nas mlaje...
Ot vrota do korta;
ot zikvi do kasi:
na pocetke vele
i miće na kraje.
Besedi domoće,
te teške kadena
dimboko na dne.
Glosi, teple ruki
kako mahovina
na storen coke.
Domoće besedi.
kat leto finjiva:
kako grojze ca se
za prsti takiva...
Kako jena mlados
ka prez nas pasiva.
|
|
Merikonska
letera
Ko ti bude lazno,
moloj ono storo borko va Trgete...
i hoj preko kola!
Će te tuć šajeti,
će te hitat voli...
ma ćeš videt kako je Zemlja tako mola.
Kad prideš va Porat,
Za Bepeta pitaj!
Na 48. pjane - palac desno -
cekaj dok ne priden;
ordinoj po storo
za nas "dvo po dvo"
Ko te kakov crni
pita po domoće...
ki će plotiti turo,
reci:
Joseph, Bepi.
Mustaći i pipa.
Stomanja na rigi
i stori blue jeans.
New York City. USA.
Astoria. Queens.
|
|
|
Moj
otac
Dimboko pot zemljo
otac znat ne more...
Snih je tako padat -
belo, belo, belo!
Ku na doš obrne,
mat ce ga poć: cekat
z starinsko lombrelo.
Va zelene robe,
preko naše Griži,
torniva se kovar;
dimijo kamini.
Muceć snih je stresa.
Škornji još ni zu.
Samo kat je priša!
Samo kat je tu!
|
My father
Deep inside the earth
Father cannot know
That above him is snow,
white, white, white!
If it turns to rain,
Mother will meet him,
With an old umbrella.
Wearing green cloths,
Walking over our knoll,
The miner is returning;
Chimneys are smoking.
Silent, he shakes the snow.
The boots he does not shed.
So long as he returns
So long as he gets here!
|
Translation by Franko Pavicevac
and Pino Golja
|
|
Sipe ot mora
Po široken svite si mene poznojo!
Ja son ti, otrok moj, sa mora obosa...
Će ti reć va Rapce si ki navigojo:
Sipe srećo išće, ma još je ni noša!
Pozdravi son barac, tovara, sosedo;
zi son valiži, kus lauha i horti...
i kus ot Labina, domoćo besedo:
nedelja je bila, čo moj, kat son porti.
So me kompanjali otac i mat stora.
Zadnji put hi gledan... mi se je paralo.
Horti i valiži šIe so preko mora.
Srce ni otelo! Doma je zuslalo.
|
|
Šlovek
Dite va zikve,
otrocić, otrok.
Težok na tovare;
na konje junok.
Šlovek, šlovecina,
poredan i hudi.
Krstjon va mote.
Pet od njih - ljudi.
Šlovek in gamba:
samica, somoc;
po svete hodi...
Kamo i zoc?
I drit i gobas',
lacan kako brek;
ki put na šeste-
vajka šlovek.
Zvona zvonijo.
Storene so horti.
Ma je bi provi!
Sino je porti.
Oblak na nebe.
Kolombor na Raše.
Duša na cimprese,
kosti va kase.
Šlovek je beseda,
delo i doh.
Zloto i proh.
|
|
Smokva na Skitace
Va hlode od crekvi
besedi mucijo.
Od sira i vuni
oblaki letijo.
Visoko je Sunce
dimboko je more...
Ogonj kamik tali
na sure gromace.
Pasivajo brodi.
Sakega pozdrovlja.
Soma, zarošćena:
smokva na Skitace.
|
|
Vinežani
Od Dopolavora zdolon se do
Placi,
na zgubljenen kvodre još ki put pasojo:
i težok i kovar; mlode i mladići,
kokov brek i oblak - nasi paežani.
Barba Sipe z vozon karbon
dopeljiva;
za konjen kantajoć tece mularija.
Poli Mandi vreme muce mesa horti.
Za ken ste šli, kamo ? - stori Vinežani!
Mote, Bepi, Ive...
Ca i on je porti!?
Ćeš hi noć, ko išćeš, anke
va Nevijorke,
besedo domoćo još niso zobili
i kanat starinski kako da jo cujo...
Na nogi, z roplanon, z trenon i va borke
zad svojen detinon muceć so hodili.
Dole poli špini
Sunce je kalalo od zlota rećini.
Na kući va file po je dih od noći.
Va prohe već spijo dve zgubljene boći
Tkov je - kokov je.
Ni selo ni grod.
I suzo kad pusti: bi reć, se smeji.
Vinež, stori kovar... Vinež trudan spi.
Ma lepcega zome na ten svete
ni! |
|
|
Biografija:
Rođen 1952. godine u Labinu.
Diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Puli. Studirao na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu. Pjesnik i pripovjedač, prevoditelj i novinar.
Profesionalni književnik, samostalni umjetnik. Član Društva hrvatskih
književnika, Hrvatskog novinarskog društva i Hrvatske zajednice
samostalnih umjetnika. Predsjednik Istarskog ogranka DHK.
Knjige pjesama:
-
“Tu i tamo nedjelja” (Pula,
1976.) ,
-
“Libar od vrimena”
(Rijeka/Pazin, 1984.),
-
“Jadranske pjesme” (Pula,
1984.),
-
“Čovik na tin svitu” (Pula,
1990.),
-
“Što ima stolar pod
jastukom” (Pazin, 1992.),
-
“Elohim” (Pazin, 1995.),
-
“Rhapsody in CA” (Labin,
2000.),
-
“Ur” (Pula, 2002.),
-
“Jingle Joyce” (Rijeka,
2003.).
Proza:
Knjige za djecu:
-
“Poluotok snova” (Pula,
1983.)
-
“Moj tata brodograditelj”
(Pula, 1986.),
-
“Čarobna harmonika” (Pazin,
1995.),
-
“Jadao se jedan mačak”
(Pazin, 1996.),
-
“Burrra” (Buzet, 1997.),
-
“Una, povedi i mene” (Pula,
1998.)
-
“Belarmin, nebeski jahač”
(Šibenik, 2001.),
-
“Sretan Božić, Sybil”
(Zagreb, 2001.) i dr.
Autor esejâ u
fotomonografijama “Pula sa starih razglednica” (Pula/Zagreb, 1988.),
“Istra, terra magica” (Zagreb, 1993.), “Rovinj” (Rovinj, 1998.) “Pula”
(Pula, 2000.), “Istra, veliko srce Jadrana” (Pula, 2000.). Priređivač
knjige “Priče iz Istre”, izbora iz djela hrvatskih pripovjedača XX.
stoljeća (Pula, 1999.). Pisac mnogih tekstova za zabavnu glazbu.
Zastupljen u nekoliko poetsko-grafičkih mapa.
Prevodio talijanske i
slovenske pjesnike iz Trsta. Na talijanski preveo širi izbor poezije
Antuna Branka Šimića (“Stupore nel mondo”). Zastupljen u više antologija i
književnih pregleda. Dobitnik književnih nagrada, među kojima: “Ivana
Brlić Mažuranić”, Nagrada Grada Pule, Pasionska baština, “Bernardin
Splićanin”, “Histria”, “Drago Gervais”, Nagrada za životno djelo
(afirmacija labinske cakavice) Grada Labina, te Porin 2003.
Živi u Puli.
Bibliography:
-
Labinski versi, Ritam Grada (Labin, 1997)
-
Marijan Milevoj, Gonan Po Nase, Rječnik labinskog
govora, Mattias Flacius Illyricus (Labin, Istria, 1992).
-
Biography -
http://www.gradpula.com/nova_istra/eseji/pul_dan_es-1.htm
|