 |
|
Battana "Sata"
- Giovanni Trani, Rovinj |
Rovinjske batane
Svaki namjernik koji dođe u Rovinj biva
očaran ljepotom i starogradske jezgre i rovinjske luke. Raznovrsne
barke, nove i stare, raznih oblika, od raznog materijala, raznih
veličina, boja i namjena, toj luci daju posebnu ljepotu i ugođaj. Za
znalce, za one čijim žilama uz krv teče i more, posebnu vrijednost i
draž ovoj luci daju rovinjske batane.
 Nekad
su to bila jedina plovila kojima su se služili rovinjski ribari.
Pokretane veslima ili jedrima, batane su omogućavale rovinjskim ribarima
da se otisnu u ribolov i do Kvarnera i do Pirana. Bile su to veće
batane, dugačke i do osam metara. Najčešće su batane dugačke od 4 do 5,5
metara.Njima su ribari mogli ribariti i na plićacima, a imale su vrlo
dobre maritivne sposobnosti što se tiče veslanja i manevriranja.
Ribaskim batanama je osnovna karakteristika mali gaz.
Nažalost, danas rovinjska batana odstupa
pred boljim i suvremenijim plovilima. Današnji ribari u potrazi za ribom
plove dalje od obale, za što su im potrebna bolja plovila. To su
uglavnom pasare raznih oblika i izrade, a u zadnje vrijeme rovinjski
ribari se odlučuju i za manje brodice. U takva plovila oni ugrađuju
sigurne i snažne motore.
Nekad, ne tako davno, rovinjski su ribari na
svoje batane bili ponosni. Neki još uvijek i ne sanjaju da batanu
zamijene za neku drugu barku. Međutim, vrijeme čini svoje. Pravu
rovinjsku batanu danas mogu izraditi možda dva, tri brodograditelja.
Zanat izrade batana i drugih dobrih drvenih čamaca polako iščezava. Nema
više majstora koji su znali izabrati pravu dasku,
pogoditi najbolji omjer, dati batani dušu.
Rovinjska batana ima posebne
karakteristike. To je barka koja ima 12 do 15 ravnih rebara, što ovisi o
njenoj dužini. Dužina batane može biti od 4,6 do 8 metara. Debljina
rebara je 35x45 mm, a razmak između rebara iznosi oko 29 cm. To je
jeftin čamac, ravna dna i koso nagnute oplate. Batana ima ravnu nagnutu
pramčanu statuu i zrcalo na krmi.
Rovinjska batana nema kobilice, već je nekad funkciju kobilice imalo
duboko kormilo. Dno batane je izrađeno od ravnih dasaka, ali je ono
prerma pramcu i krmi uzdignuto, tako da je čitavo dno zaobljeno od
pramca do krme. Pramac batane je najčešće prekriven (opalubljen) za 2/5
dužine plovila. Kod osmog ili devetog rebra je obično postavljena
veslačka klupa, a na krmi se nalazi trokutna klupica. Od pramca do krme
se nalaze površnice u koje su ugrađene dvije punke u kojima mogu biti
palci ili škermi, ali najčešće je u njima usjek kroz koji se polaže
trašt, odnosno poprečni nosač držača vesala. U površnice su usađene
drvene bitve koje služe za privez i to dvije na pramcu, a dvije na krmi.
Batana se gradi uglavnom bez posebnih
nacrta. Brodograditelji zahvaljujući iskustvu znaju osnovne mjere i
omjere, a sve ostalo postaje "ugrađena" karakteristika svakog
graditelja. Za dno, ali i za bokove, nekad su se obavezno koristile
daske od borovine debljine 20 milimetara. Rebra su bila od hrastovine,
nekad i od borovine. Borovina je birana zbog masnoće pa je trajnost bila
duža.
 Nekad
su rovinjske batane obavezno imale trokutasto jedro, a jarbol je
prolazio kroz klupu. Zanimljivost rovinjskih batana bila su pored
ostalog i originalna jedra. Svaka obitelj je imala na vrhu jedra ucrtan
svoj znak, po kojem su supruge, rođaci i prijatelji znali utvrditi već
izdaleka koja se batana vraća iz ribolova.
Danas mnogi rovinjski ribari svojim
suprugama javljaju o dobrom ulovu radio vezom.
Ivo Volčić
|
