IVAN JAKOVČIĆ, PREDSJEDNIK IDS-a I MINISTAR EUROINTEGRACIJA, ZA
FERAL GOVORI O ZAGREBAČKOM SUMMITU I NJEGOVIM OPONENTIMA, KOJI "NE
RAZUMIJU NIŠTA"
DA, VOLIO BIH DA SU ISTRA, RIJEKA I TRST U ISTOJ REGIJI
Tu sam ideju iznio prije nekog vremena upravo u Feralu, no ona je
tada prošla dosta nezapaženo. Sada je pak izazvala dosta bure i savršeno
mi je jasno zašto. U njezinoj suštini su vrlo jednostavne stvari, a to
je kako tko zamišlja Evropu za deset ili dvadeset godina i kako tko zamišlja
ulogu Evropskog parlamenta
Piše: Davor Krile
Što ćete reći visokim
eurogostima kad vas ovih dana budu pitali protiv čega prosvjeduju svi ti
živopisni stožeri, HVIDRA-e i dragovoljačke udruge?
- Reći ću im prije svega da je Hrvatska jedna potpuno normalna
europska zemlja, u kojoj se, kao i svagdje u svijetu, prilikom održavanja
velikih skupova pojavljuju skupine nezadovoljnika. Mislim da je to još
jedan pokazatelj kako nova Hrvatska demokratski uvažava pravo raznih manjina
da se ljute na politiku Vlade. Svakako očekujem i da ti prosvjednici neće
izazvati veliki džumbus, jer bi on bio za sve kontraproduktivan.
Držite ih poprilično
društveno odgovornima...
- Naravno da najavljeni prosvjednici, jednostavno rečeno,
ili ne razumiju ništa ili su u situaciji da štite svoje osobne pozicije
- naročito oni koji su kolovođe čitave te priče. Nedvojbeno je da se radi
o političkom skupu, što implicira i potrebu razrješenja dvojbe kako to
da se ljudi koji su i djelatne vojne osobe uopće bave politikom i pritom
djeluju protiv Vladine politike. No, uza sve to, ne treba im pridavati
značenje koje im objektivno ne pripada, jer se ipak radi o minornoj manjini.
A što će se dogoditi
ako se dijelovi aktualne koalicijske vlasti na bilo koji način solidariziraju
s njihovim zahtjevima? To nipošto ne bi bio presedan. Gradonačelnik Splita
Ivan Škarić javno je podržao zahtjeve tzv. Stožera za obranu digniteta
Domovinskog rata, još prije dva mjeseca.
- U tom bi slučaju, objektivno, došlo do krize vlasti. Jedno
je solidariziranje na nekim političkim pitanjima unutar same zemlje, gdje
možemo imati razlike u nijansama, no drugo je pitanje hrvatske europske
politike. To je prvorazredno političko pitanje - naš prvi vanjskopolitički
cilj - i tko god od stranaka šestorice ili njihovih pojedinih dijelova
to bude smatrao spornim, u biti će dovesti u pitanje politiku čitave Vlade
i isprovocirati njezinu krizu. Ali, osobno ne vjerujem da će se to dogoditi.
NI MEDA, NI MLIJEKA
U kojoj će mjeri predstojeći
Zagrebački summit hrvatskim građanima popraviti opću životnu situaciju?
Sve je zamjetnije kako čitava ta pompa zasad isključivo iritira ljude -
jutros sam u tramvaju čuo ironično tumačenje jedne starice, kivne zbog
preusmjerenja prometa: "Dolaze nam nesvrstani."
- Istina je, građani će imati dijelom i neugodnosti za vrijeme
Summita, jer treba osigurati besprijekorno funkcioniranje čitave logistike
za velik broj delegacija. No, ako se uzme u obzir da je Europska unija
prvi put odlučila svoj sastanak održati izvan svojega područja - i izabrala
Zagreb - onda je to evidentno priznanje jednoj politici koja je dobila
podršku građana. To je i izravno priznanje građanima koji su na prošlim
izborima odabrali pravi europski put, a definitivno i hrvatska šansa da
se nametnemo kao zemlja koja je ključna u regiji, a također i daleko najbliža
Bruxellesu među svima koje nas okružuju. Prema tome, taj summit je prije
svega potvrda europske politike Hrvatske i potvrda namjera EU-a da Zagreb
učini svojim ključnim strateškim partnerom.
Hoćemo li dan poslije Summita živjeti bolje? Naravno da nećemo,
no njime stvaramo pretpostavke da živimo bolje. Ja sam i za vrijeme predizborne
kampanje, kada smo rušili HDZ, uvijek govorio kako će 2000. i 2001. biti
puno lošije godine od 1999. Nisam govorio građanima da će teći med i mlijeko
kada dođemo na vlast i ne ističem tu izjavu da bih se sada pravdao, nego
samo da potvrdim kako smo bili svjesni svega što nas očekuje. Ali ne bih
se bavio ovim poslom kad ne bih bio uvjeren da ćemo već dogodine početi
osjećati oporavak gospodarstva, a time i druge znakove boljega življenja.
Razumljivo je, međutim,
i da ljudi trenutno zbog kruljenja vlastitih crijeva ne čuju priče o dugoročnim
ciljevima europskoga skupa? Predugo ih se na ovim prostorima pokušavalo
hraniti demagogijom.
- To je točno, no ovdje se ne radi ni o kakvoj demagogiji,
nego samo o tome želimo li biti domaćini jednoga vrhunskoga susreta, koji
može afirmirati Hrvatsku kao sigurnu i stabilnu zemlju, ili želimo ostati
vezani uz politički Balkan. Naš izbor je da Hrvatsku čim prije priključimo
svemu onome što predstavlja bogata, sretna i sigurna Europa. Naravno da
nitko to nije uspio učiniti preko noći, pa neće ni ova Vlada.
Bili smo svjedocima "gospodarskih čuda" punih deset godina
i dobro znamo kako su ona završavala. Mi ne govorimo ni o kakvim čudima,
govorimo o postupnom i mukotrpnom putu punom odricanja, da bismo ostvarili
stabilnost i bogatstvo građana. Čuda
je činio samo jedan čovjek, a njega
više nema. Ne mislim, naravno, na Franju Tuđmana, nego na Isusa
Krista.
OSUĐEN NA USPJEH
Smatrate li, u tom biblijskom
kontekstu, dovoljno socijalnom dosadašnju politiku vlastite vlade? Znamo
da ona s dvije ribe ne može nahraniti puk, no može li, uz pomoć Europe,
pokušati uloviti još koju?
- Vlada je u situaciji da teško može odlučiti kako naprijed
i što god da odluči, s pravom može biti kritizirano. Mi imamo zavidno visoka
socijalna davanja u predviđenom proračunu za iduću godinu, visok porast
u odnosu na ovu godinu i veliki trud resornoga ministra da udovolji svim
potrebama, kojima sigurno neće moći udovoljiti. S druge strane, imamo kronični
nedostatak novca za razvoj i u takvoj ambivalentnoj situaciji ovoj vladi
nije nimalo jednostavno. Ja sam, možda, u odnosu na kolege u svojevrsnom
privilegiranom statusu, jer se bavim resorom koji je, ako sve bude kako
treba, naprosto osuđen na uspjeh. Mi, međutim, isključivo ovisimo o uspjehu
drugih resora i životno smo zainteresirani da se taj balans socijale i
razvoja uskladi na način da Hrvatska ima siguran hod prema gospodarskom
rastu. Realno, životna situacija je takva da nemali dio kolača - ili riba
- moramo odvajati za socijalu, što ne jamči gotovo nikakav razvoj.
Očito je da strpljenje
javnosti puca zbog brojnih primjera nepotizma i stranačke podobnosti pri
raspodjeli funkcija, čime šestorica djelomice posthumno rehabilitiraju
HDZ. Jeste li vi član kakvog nadzornog odbora?
- Jesam. Član sam Upravnog vijeća javne ustanove Otočje
Brioni, i to zato što sam to htio biti. Nisam, nažalost, uspio postati
predsjednikom toga tijela, jer su me "skinuli" koalicijski partneri. Želio
bih da Brioni napokon postanu područje koje će poslužiti za maksimalni
razvoj i dobar image Istre, kao i države u cjelini, a ne da bude raj za
bogom odabrane. To mi je jedini cilj i jedina "nadzorna" funkcija.
Inače, slažem se da ima previše strančarenja i inzistiranja
na vlastitim kadrovima unutar šestorice. Smatram da smo nesvjesno upali
u takvu grešku, no nipošto je ne bismo smjeli sad iznova ispravljati revolucionarnim
metodama, jer time ne bismo ništa postigli. Moramo definirati pravila igre
pri smjenjivanju vlasti. Već postoje zakonske inicijative u tom području,
koje itekako mogu biti korisne prilikom ispravljanja mnogih voluntarističkih
odluka.
ČISTAČI RUŠEVINA
Kako ste doživjeli činjenicu
da je premijerova supruga Dijana Pleština za svoju humanitarnu aktivnost
nedavno nagrađena diplomatskim statusom pri Ministarstvu vanjskih poslova?
Asocijacije na Ankicu Tuđman naprosto se ne mogu izbjeći.
- Držim da to nije bio najmudriji potez gospođe Pleštine,
koji je bez sumnje nepotrebno naškodio i samome premijeru Račanu.
Moram reći da je, prema mojim saznanjima, gospođa Pleština jedna
visokoobrazovana osoba, koja bi mogla iznimno pomoći hrvatskoj znanosti.
Na ovaj način sve skupa nije ispalo baš najpopularnije.
Vezuje li Vlada sama
sebi ruke i brojnim međustranačkim ucjenama? Nedavna informacija o navodnom
HSLS-ovom zahtjevu za smjenom Gorana Granića s mjesta potpredsjednika Vlade,
samo je potvrdila prijašnje spoznaje o postojanju dubokog interesnog raskola
među vodećim strankama vladajuće koalicije?
- Ne znam ništa o napadima na potpredsjednika Granića,
no da problema ima, to je nedvojbeno. Ja to ipak ne doživljavam tako tragično
kao što se doživljava, sve dok takve stvari ne idu nauštrb funkcioniranja
sustava i Vladine efikasnosti.
Ali idu, upravo o tome
se i radi. Jasno je da cijenu sukoba na relaciji Slavko Linić-ministar
Fižulić ili Hrvoje Vojković, ne plaćaju oni, nego gospodarstvo i građani.
- Pa, dijelom ste možda u pravu, no promijene li se ti ljudi,
doći će neki novi, koji će iznova imati neke svoje konfliktne situacije,
makar pripadali i istoj stranci. Svjedočili smo tome i u razdoblju HDZ-a.
Prema tome, idealizirati nekakav beskonfliktni sustav je šuplja priča,
on ne postoji. Kad bih bio više upleten u gospodarstvo, možda bih neke
stvari drugačije činio, međutim, odgovornost koja je pred osobama koje
ste spomenuli, je golema, pa se nadam da će uspjeti izaći iz toga začaranoga
kruga i zajednički raščistiti gospodarske ruševine pred kojima se nalazimo.
Dražen Budiša nerijetko
sebe i svoju stranku voli predstavljati kao teškog, ali stabilnog partnera.
Kakav je vaš dojam o Budišinom dosadašnjem doprinosu Vladinoj stabilnosti?
- Da, težak je partner.
IZJAVA ZA BURU
"Politički mi je san
završiti karijeru kao poslanik koji je izabran u Europski parlament u regiji
koja bi obuhvaćala, recimo, Istru, Rijeku i Trst." Je li vam ovaj citat
odnekud poznat?
- To je rekao jedan sjajan čovjek, o kojemu imam iznimno visoko
mišljenje (Ivana Jakovčića, op. D.K.). Naime, tu sam ideju
prije nekoga vremena iznio upravo u Feralu, no ona je tada, nažalost,
prošla dosta nezapaženo. Kad sam je revitalizirao u Playboyu, izazvala
je dosta bure i savršeno mi je jasno zašto.
U njezinoj suštini su vrlo jednostavne stvari, a to je kako
tko zamišlja Europu za deset ili dvadeset godina i kako tko zamišlja ulogu
Europskog parlamenta. Moje je duboko uvjerenje da će Europa imati svoj
ustav i da će imati jasno razdijeljeno funkcioniranje pojedinih razina
odlučivanja; europsku razinu, državnu razinu, regionalnu i lokalnu. Logikom
supsidijarnosti, koja je već umetnuta u nekoliko ključnih dokumenata Europske
unije, ta će se praksa razviti do te mjere da će svaka od te četiri razine
vlasti nositi svoj dio odgovornosti. To onda implicira i odgovornost Europskoga
parlamenta, a direktno s time imaju veze i izbori u taj isti europarlament.
Ako Europski parlament bude odlučivao o europskoj razini, onda je automatski
manje bitno kakve će biti izborne jedinice za to predstavničko tijelo.
Ja mogu zamisliti kako nekoliko područja Europe - naročito ona koja su
blizu granice i koja su imala svoju različitu prošlost - sutra zajednički
izlaze na izbore. To, dakle, ne mora biti striktno u granicama pojedinih
nacionalnih država.
Kako ste doživjeli "domoljubne"
kontrareakcije na tu viziju?
- Očekivao sam da će moja izjava izazvati buru upravo kod
političara koji u glavi imaju isključivo nacionalnu dimenziju. Vjerojatno
je posrijedi njihov strah da bi danas-sutra teško mogli proći na izborima
u takvom multietničkom i multilingvističkom području, no ja sam siguran
da bih osobno odlično prošao u izbornoj jedinici koja bi obuhvaćala Istru,
Trst i Rijeku. Kad sam rekao da je to moj san, htio sam zapravo nametnuti
diskusiju o tome što Europa svima nama znači. Vrijeme je da u Hrvatskoj
konačno otpočnemo dijalog o Europi, pa makar i na ovakav provokativan način. |