Dario Klarić na harmonici i Manuel Petohleb s novoizrađenim bajsom, na kojem je to bila prva javna svirk

ŠESNAESTI SUSRET »BAJSI U DRAGUĆU«

Puna je Istra mladih bajsista

Pet novih svirača na bajsu i nekoliko novoizrađenih, prvi put pokazanih bajseva sasvim opravdava svrhu jedne od najdugovječnijih istarskih smotri tradicijske glazbe

Zapisao i snimio Davor ŠIŠOVIĆ

Po šesnaesti put u Draguću su se minule nedjelje našli svirači bajseva i šarolike lepeze pratećih instrumenata na tradicionalnom međunarodnom susretu »Bajsi u Draguću«. Bivajući jednom od prvih istarskih manifestacija tradicijske glazbe novijeg doba, dragućski susret zaslužan je ne samo za očuvanje tradicijskog načina sviranja središnje i sjeverne Istre, nego i za očuvanje umijeća izrade tog monumentalnog instrumenta.

Obiteljski sastav gunjaca iz Roča – zovu se jednostavno 'Fameja

Ottavio Štokovac Rapatočki i Marko Tončić

Da susret ispunjava svrhu, vidi se po tome što iz godine u godinu ima sve više sudionika, kao i publike (ovogodišnji je susret privukao toliko mnoštvo ljudi u maleni Draguć da se na prilazima mjestu stvorio prometni kolaps, a o parkiranju da ne govorimo). Međutim, iz godine u godinu na susretu se pojavljuju i novoizrađeni bajsevi te novi svirači bajsa, pogotovo mladi (ove je godine bilo čak pet debitanata), a kuriozitet je da ima i sve više sviračica. Čini se da u ovom trenutku u Istri više žena svira bajs nego mih ili sopele.

Miroslav Sinčić predstavlja knjigu 'Istarski gunjci' Vladimira Pernić

S prepunjenim gradskim trgom, malenom pozornicom na kojoj su svirače zaklanjale krošnje stabala te velikim brojem svirača koji su ispunili nekoliko sati programa dragućski susret više je nalikovao na veliku pučku feštu nego na »smotru tradicijske glazbe«. Cijeli je gradski trg ispunio ugodan zvuk bajsa u ritmu polke ili valcera, a pratnja harmonike (obične ili trieštine), trube, klarineta, violine (odnosno, vijulina), usne harmonike pa čak i češlja bila je glazbeni ukras, nadgradnja kojom su svirači dokazivali svoju uigranost i kompatibilnost.

Najviše svirača došlo je u Draguć iz područja između Cerovlja i Roča, no bilo ih je i iz drugih mjesta pretežno sjeverne Istre te iz Pule, Pazina, Trsta i Kopra, čime je ovaj susret opravdao titulu međunarodnog. Posebno je toplo pozdravljen nastup legende među istarskim bajsistima, Ottavija Štokovca Rapatočkog, koji je unatoč poodmakloj dobi nastupio sa svojim učenikom Markom Tončićem. Svaki je nastup bio po nečemu zanimljiv, a voditelj Vlado Pernić u svojim je najavama o svakom otkrivao poneku zanimljivost. Izredalo se nekoliko obiteljskih sastava, pohvaljen je svaki debitant i svaki novi bajs, a između glazbenih sekvenci našlo se mjesta i za predstavljanje jedne knjige. Miroslav Sinčić je predstavio knjigu Vladimira Pernića »Istarski gunjci«, publikaciju u kojoj su slikom, riječju, ali i zvučnim zapisom na priloženom CD-u predstavljeni mnogi nazočni sudionici susreta, kao i oni uz čiju nas svirku vežu uspomene.

Niz od dvadeset i pet glazbenih izvedbi zaključen je već u sumrak zajedničkim nastupom svih sudionika, a neformalna svirka, za dušu i ples, potrajala je do duboko u noć.