Tovarice su prava atrakcija za turist

REPORTAŽA: SVETI JEROLIM, OTOK BRIJUNSKOG ARHIPELAGA, OTVOREN JE ZA SVE POSJETITELJE

Ljetni suživot turista, tovarica, pauna i koza

Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća Sv. Jerolim postaje sastavni dio Nacionalnog parka Brijuni, a od konca Drugog svjetskog rata do 90-ih bio je slovensko odmaralište za invalide i djevojke iz kaznenopopravnih domova • O sigurnosti kupača i čistoći otoka već tri godine brine djelatnik Nacionalnog parka Vlado Beljkaš

Vlado Beljkaš, čuvar koji skrbi o posjetiteljima i otok

Piše Cristian Bruno GALIĆ
Snimio Eduard STRENJA

Sveti Jerolim, pretposljednji otok u sklopu Nacionalnog parka Brijuni, uz Kozadu, otok je otvorenog tipa i za sigurnost turista na njemu brinu djelatnici ove javne ustanove. Na jednodnevni posjet otoku naša je ekipa krenula iz pulske luke ukrcavši se na turistički brod »Mango«. Od pulskog porta do lanterne na lukobranu trebalo nam je svega dvadesetak minuta. Budući da »Mango« nije mogao skrenuti s rute Peneda – Grongera – Kabula – Sv. Jerolim, po nas su kod lukobrana gliserom doplovili djelatnici Nacionalnog parka.

Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća Sveti Jerolim postaje sastavni dio Nacionalnog parka. Od konca Drugog svjetskog rata do 90-ih bio je slovensko odmaralište za invalide, ali i djevojke iz kaznenopopravnih domova. Oni koji se toga sjećaju pričaju da su bile tetovirane, što je tada izazivalo čuđenje. Uz to, domaći ribari znali su ih zateći kako preplivavaju do Fažane ili Puntižele, da bi utekle s otoka. Slovenci su Sv. Jerolim nazivali Stenjak, što je imalo svoju potporu u kamenolomu i velikim stijenama na otoku. Kamenolom su na Sv. Jerolimu počeli eksploatirati još za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Kameni blokovi vozili su se u Veneciju, Pulu i na Veli Brijun. Tim su kamenjem izgrađene sve kuće na otoku koje su služile kao spavaonice. Otok je prije Drugog svjetskog rata bio u vlasništvu obitelji iz Austrije, čija je kći prije desetak godina došla vidjeti rodnu kuću i mjesto na kojem je odrasla. Tadašnjem čuvaru otoka Predragu Biliću rekla je da je bila »odgojena na giricama«. Ta je austrijska obitelj na vrhu otoka izgradila vilu s dvorištem i dva bunara. Na rubu jedne od terasa vile izgrađena je kapelica u čast zaštitnika Svetog Jerolima pa je upravo zbog toga i otok dobio ime. Kapelice više nema, vidljivi su samo temelji. Ispod brdašca je ulaz u špilju, koji je za vrijeme bivše Jugoslavije bio zacementiran. Stariji Štinjanci sjećaju se da je za vrijeme bombardiranja u Drugom svjetskom ratu špilja bila sigurno utočište za mnoge mještane.

Galebovi su na Svetom Jerolimu najbrojnij

Na Sv. Jerolimu o sigurnosti kupača i čistoći otoka već tri godine brine djelatnik Nacionalnog parka Vlado Beljkaš iz Fažane. Ranije je ondje radio Riccardo Benčić, a prije njega Predrag Bilić. Beljkašu na otoku, dok nema turista, društvo prave dvije tovarice, koje nemaju imena jer bi, kako kaže, svako ime moglo nekoga ofenditi. Naš je prijedlog bio da se tovarice nazovu Bura i Tramontana. Ovdje su inače stigle kao donacija farme Vitasović iz Vodnjana.

Za našeg boravka na Svetom Jerolimu Beljkaš nam je ispričao da tijekom turističke sezone otok na dan posjeti od 150 do 200 turista. Dolaze turističkim brodicama iz Pule, Fažane i Puntižele. Ulaznica košta 20 kuna i vrijedi cijeli dan, od 8 do 20 sati. Beljkaš na otok dolazi 1. svibnja i na njemu ostaje do 30 rujna. Inače, na Sv. Jerolimu ima i pet koza, 15-ak pauna i jedna od najvećih kolonija galebova na sjevernom Jadranu. Slična takva kolonija postoji i na otoku Fraškerić kod Banjola. Beljkaš kaže da će uskoro na otok stići i druge životinje. Planira se naime dovesti i nekoliko muflona, koja ovca, a možda i koja kokoš ili puran, nikad se ne zna. Turistima je tijekom ljeta na raspolaganju i kafić te tuševi, roštilj i pitka voda. Brodice koje se usidre u blizini obale isto tako plaćaju po 20 kuna za svakog člana posade. U vodama oko otoka dozvoljeno je kupanje i ronjenje na dah, dok su profesionalni izlov ribe i ronjenje s bocama strogo zabranjeni. U lučicu stane desetak manjih brodica i jedna veća barka. Čelo obale ostaje uvijek prazno jer se na to mjesto vežu turističke brodice.

Ljepotu i mediteransku idilu Sv. Jerolima na žalost nagrđuju brojne ruševine. Vlado Beljkaš kaže da je početkom Domovinskog rata otok bio devastiran. Kamene kuće na obali ostale su čitave dok su drvene barake po brežuljku uništene. U sobama vile na vrhu brijega naša je ekipa pak našla nekoliko mladih galebova. Te bi se ruševine uz malo truda sigurno mogle sanirati i staviti u komercijalnu funkciju. Inače, prije nekoliko godina u Fažani se šuškalo da je za investiciju na Sv. Jerolimu bio zainteresiran hrvatski biznismen Goran Štrok, koji je čak, navodno, zbog toga i posjetio otok. No, kako sada stvari stoje, na otoku se ne planira gradnja ni adaptacija. Ta je ideja zasigurno dobro prihvaćena među domaćim stanovništvom, koji će i dalje kao jednodnevnu ljetnu metu moći izabrati, njima tako sveti, otok Sveti Jerolim.

Main Menu