Na zelenoj tržnici za analizu se uzima premalo uzorak

KOME UOPĆE SLUŽI UZORKOVANJE PROIZVODA NA ISTARSKIM ZELENIM TRŽNICAMA

Zaštićeni prodavači toksične hrane!

Stručni djelatnici Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije uzimaju uzorke voća i povrća na tržnici za analize u laboratoriju, ali nisu nadležni za uzimanje osobnih podataka prodavatelja, primjerice onoga kod kojega je pronađen »olovni« krumpir. Podatke može uzeti samo sanitarna inspekcija, koja pak na teren ne izlazi jer za to - nema novaca!? • Pula želi ukloniti taj paradoks za koji cijenu plaćaju građani i objediniti i pojačati kontrolu kvalitete hrane

Piše Ratko RADOŠEVIĆ

PULA - Nedavno smo objavili da je Zavod za javno zdravstvo Istarske županije ove godine u jednom uzorku krumpira na pulskoj zelenoj tržnici utvrdio koncentraciju olova (toksičan teški metal) veću od granice propisane hrvatskim propisima. Zavod u svom reagiranju tvrdi da krumpir nije »punjen« olovom, već da je prekoračenje minimalno, ali sve takve i slične tvrdnje ne mogu pobiti činjenicu da su zbog nestašice novca (ili nekog drugog razloga) proizvodi na našim zelenim tržnicama (i ne samo na njima) izvan prave, potrebne stručne kontrole. Ove godine do kraja lipnja na zelenim tržnicama Istre sanitarna inspekcija tako nije analizirala nijedan proizvod, opravdavajući to nestašicom novca iz državnog proračuna!

- Zašto je svima ostao nepoznat prodavač krumpira s povećanom koncentracijom olova? Mogu li u postojećoj situaciji, u klimi u kojoj je zarada često ispred brige za zdravi proizvod, građani biti spokojni? Što poduzima Grad Pula?, pitali smo pomoćnika pročelnice Upravnog odjela za predškolski odgoj, naobrazbu, sport, zdravstvo i socijalnu skrb Pule Davora Radolovića, dr. vet. med.

- Stručni djelatnici Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije kada uzimaju uzorke na tržnici ponašaju se kao bilo koji drugi kupac. Proizvodi koje kupe služe im kao uzorci za analize u laboratoriju, ali djelatnici Zavoda ne mogu uzimati osobne podatke prodavatelja. Za to nisu ovlašteni - podatke može uzeti samo sanitarna ili veterinarska inspekcija, rekao je Radolović i dodao: »Ove godine Grad Pula prvi put financira tri programa monitoringa u sklopu Programa zdravstvene zaštite u 2005. godini. Prvi je program praćenja sadržaja teških metala, olova i kadmija u povrću sa zelene tržnice, drugi histamina u plavoj ribi te treći mikrobiološke ispravnosti 'zdrave hrane' (žitarice, sušeno voće, mlinski proizvodi). Dugi niz godina provode se programi praćenja kvalitete prehrane i higijensko-sanitarni nadzor u predškolskim ustanovama i analiza obroka za starije osobe, mjeri se kakvoća zraka i zdravstvena ispravnost vode za piće.«

Davor Radolović i Viviana Lušetić-Buršić: Želimo da se u kontrolu namirnica koju plaća Pula uključi i sanitarna inspekcij

Potreban joj je stalni nadzor - pulska ribarnic

Prema planu dogovorenom sa županijskim Zavodom za javno zdravstvo, ove godine u Puli će se uzeti 132 uzorka hrane, a za obavljanje analiza Grad će Zavodu platiti 28.800 kuna, bez PDV-a. Na zelenoj tržnici uzet će se 36 uzoraka povrća, u ribarnici 36 uzoraka riba te još 60 uzoraka »zdrave hrane«. Jedna analiza povrća na prisustvo olova i kadmija košta 297 kuna, a »zdrave hrane« 150 kuna.

Prema riječima Radolovića i dr. sc. Viviane Lušetić-Buršić, stručne suradnice za zdravstvo u ovom gradskom upravnom odjelu, drugi gradovi u Hrvatskoj još nisu počeli provoditi pojačanu brigu za zaštitu zdravlja svojih stanovnika kao što je učinila Pula ove godine. No, nakon početka ovogodišnje suradnje Pule i županijskog Zavoda u nadzoru hrane, ipak se nameće pitanje: Kakva je korist od prikupljenih saznanja o (ne)prisustvu štetnih tvari u hrani, ako je ostala nepoznata osoba (nije legitimirana) koja je prodavala »otrovni« proizvod. Čemu će poslužiti dobivena slika?

Prodavači (proizvođači?) mogli su na tržnicu donijeti proizvode koji sadrže tvari u zaista opasnim koncentracijama. Budući da su ostali anonimni i za one koji su napravili analizu, na opasni proizvod prodavača (proizvođača) ne može se upozoriti, a to znači ni otkloniti okolnosti u kojima se proizvodi hrana koja ne udovoljava zakonskim propisima.

Radolović na takva pitanja odgovara: »Predložit ćemo sanitarnoj i veterinarskoj inspekciji da surađuju sa Zavodom za javno zdravstvo prilikom uzimanja uzoraka. Želimo da taj postupak bude popraćen zapisnikom.«

No, dosadašnje iskustvo ne ide u prilog pulskoj želji da hrana (čitaj: zdravlje) bude pod većim nadzorom. Naime, nedavno nam je dr. Šani Samardžić, voditelj Odjela sanitarne inspekcije u Istarskoj županiji, rekao da je lani u Istri izvršeno tek desetak analiza namirnica, uglavnom sladoleda, budući da u državnom proračunu za tu namjenu nije osigurano više novca. Za rezultate županijskog Zavoda, u kojima se navodi prisustvo olova u krumpiru iznad propisane granice (to je u dva slučaja utvrđeno i na zelenoj tržnici u Umagu), Samardžić je saznao iz naših novina.

- Na osnovi te analize ne možemo ništa poduzeti jer nismo bili uključeni u taj postupak, nismo bili prisutni kod uzimanja uzoraka, rekao je.

Nadajmo se da će iz Državne uprave, odnosno sanitarne inspekcije, doći pozitivan odgovor ako (kada) Pula zamoli za njihovo uključivanje u nadzor namirnica koji za nju provodi županijski Zavod za javno zdravstvo. U suprotnom, sva proklamirana briga o zdravlju sličila bi lakrdiji, na rogove u vreći koju nose građani, oni koji podmiruju sve novčane troškove, ali zauzvrat ne dobivaju korisne informacije.

Objedinjavanje interesa Grada i djelovanja inspekcija i Zavoda što prije mora postati svakodnevna praksa. Inače će podaci dobiveni analizama ostati u ladicama. No, u Puli žele napraviti još jedan novi iskorak.

- Vjerojatno ćemo predložiti da se iduće godine monitoring Zavoda proširi i na ostale moguće kontaminante u hrani, ističe Lušetić-Buršić.