Ovom objektu uz brzu cestu očito nema spas

CESTOGRADNJA U PODRUČJU IZUZETNE KONCENTRACIJE OBJEKATA TRADICIONALNE ARHITEKTURE

Ipsilon prijeti desecima kažuna Vodnjanštine

Na trošak investitora, koji će za to izdvojiti 400 tisuća kuna, pokrenut će se zaštita tih objekata jedinstvene arhitektonske i etnografske vrijednosti. Moguće je da se izravno ugroženi kažuni demontiraju i sagrade na novoj lokaciji ili da se uz pomoć njihovog materijala obnove ruševni objekti

Kažun nedaleko od Galižane na trasi Ipsilon

Napisao i snimio Zvjezdan STRAHINJA

Gradnjom Ipsilona na dionici do Pule oko Vodnjana će s lica zemlje nestati dvadesetak kažuna, a do početka opsežnijih radova ta bi se brojka mogla i povećati. U trenutku kada je uočen ovaj problem nagađalo se o 15-ak ugroženih kažuna, a jučer je istarski župan Ivan Jakovčić spomenuo 20-ak objekata. Čak 25 ugroženih kažuna u utorak je naveo vodnjanski gradonačelnik Klaudio Vitasović, a tvrdi da ih je većina ruševna. No, prema informacijama koje smo početkom tjedna prikupili na terenu, gdje svakodnevna istraživanja otkrivaju niz objekata skrivenih u raslinju, i nije nužno tako. U svakom slučaju, njihov bi broj za dva do tri tjedna, kada se očekuje završetak istraživanja, mogao biti i dvostruko veći.

Tome treba pridodati i još barem 40-ak kažuna unutar koridora brze ceste koji neće biti direktno uništeni. Ipak, može se pretpostaviti da će biti izloženi mogućim oštećenjima zbog prisustva teške mehanizacije. To upućuje da bi kažuni Vodnjanštine, uz kilometre drevnih suhozida i starih maslinika, mogli postati još jedan primjer narodne baštine koji je pokleknuo pred beskompromisnim »gusjenicama« općeg boljitka i napretka. Međutim, nazire se tračak optimizma.

Naime, slučaj bi u ovom izuzetno osjetljivom području mogao označiti i prekretnicu pri promišljanju gradnje velebnih infrastrukturnih objekata kao što je Ipsilon. Kako saznajemo s više interesnih strana, postoji sporazum prema kojem će se na trošak investitora BINA-Istre pokrenuti zaštita tih objekata jedinstvene arhitektonske i etnografske vrijednosti. Spominje se mogućnost da se izravno ugroženi kažuni demontiraju i izgrade na novoj lokaciji, ili pak da se njihovim materijalom obnove obližnji ruševni objekti. Prema riječima Vitasovića, investitor će za takve zahvate izdvojiti 400 tisuća kuna. Jesu li ta sredstva dovoljna za sanaciju izuzetno osjetljivog područja, teško je reći ako znamo da do sada nije bilo sličnih zahtjeva da se takvi objekti očuvaju. Primjer za to je i dosadašnja gradnja dionica Ipsilona pri čemu se nije obraćala veća pažnja na tradicionalnu i ambijentalnu arhitekturu.

Bager izvođača radova zastao pred kompleksom suhozida koji podsjeća na tumulus

Potvrdu o demontiranju kažuna dobili smo i iz pulskog Konzervatorskog odjela, gdje navode da će materijal biti pohranjen na depo koji odredi Grad Vodnjan. Prethodno će se fotografski i arhitektonski obraditi podaci za sve ugrožene kažune. U planu je da se za svaki uklonjeni popravi jedan stari ili od »posuđenog« materijala sagradi novi u neposrednoj blizini. Oštećeni suhozidi rekonstruirat će se tako da izgledaju kao da imaju logičan završetak. Kameni bi se objekti trebali uklopiti u vizuru ceste, ali što je i najvažnije, taj bi postupak označio postojanje dobre volje da se očuva graditeljska pučka ostavština. S druge strane saznajemo da mogućnost demontiranja kažuna i njihovog ponovnog sastavljanja na drugoj lokaciji ne bi iziskivala znatna materijalna sredstva. Naravno, to bi se moralo raditi pod paskom stručnjaka koji bi uvjetovao poštivanje tipologije i regula gradnje.

Robert Bilić iz Etnografskog muzeja pred prekrasnim primjerom tradicionalnog graditeljstv	Novootkriveni kažun, koji bi mogao preživjeti gradnju Ipsilona, obrastao je gustom vegetacijo

Nedaleko od proširenja za naplatne kućice na Ipsilonu od kuda će krenuti novi krak prema Puli, nailazimo na kažun koji su već dobro nagrdili strojevi, ali i dalje postojano odolijeva mehanizaciji. Koji kilometar dalje po razrovanoj trasi buduće ceste nailazimo na profesora etnologije i filozofije Roberta Bilića iz Pule. Taj djelatnik Etnografskog muzeja iz Pazina izrađuje dokumentaciju postojećeg stanja, što između ostalog podrazumijeva fotografiranje, izradu tehničkih nacrta te klasifikaciju objekata prema više kriterija. Duž trase trinaest kilometara duge dionice teren češljaju i djelatnici Arheološkog muzeja Istre te speleolozi. Međutim, njih nismo zatekli.

- Na cijeloj trasi je 40-ak kažuna, ali stalno nailazimo na nove. Ono što je talijanski autor opisao u knjizi »Istarski kažuni« nije ni dio stvarne situacije na terenu, kaže Bilić, koji nam pokazuje kameno zdanje još uvijek skriveno raslinjem ni deset metara od trase.

Taj prekrasan i gotovo netaknut primjerak neće biti ugrožen gradnjom ceste, smatra Bilić. Međutim, navodi da bi i njega, kao i niz drugih kažuna koji su se ni krivi ni dužni našli u koridoru brze ceste, trebalo očistiti, obnoviti i pošteno obilježiti. Koji kilometar južnije Bilić je naišao na još dva prekrasna objekta - jedan do drugoga. Oni su izuzev oštećenja na krovištu jednog, dobro očuvani te su konačno oslobođeni stoljetnog zagrljaja vegetacije. Njihova unutrašnjost otkriva tehniku gradnje prema kojoj se zakrivljenje stropa proteže od temelja. Hoće li ti školski primjeri kažuna preživjeti Ipsilon, Bilić ne zna sa sigurnošću.

No, nisu samo kažuni ugrožena vrsta. Uz kompleks suhozida Bilić nam pokazuje i velike niše u zidu koje su služile za odlaganje krupnijeg alata. Nedaleko od toga bager izvođača radova zastao je pred gromačom impozantne širine, a nagađa se da se radi o tumulusu. Gradonačelnik Vitasović tvrdi da se sigurno neće izvoditi nikakvi radovi dok god arheolozi ne obave svoj posao. Prema njegovim riječima, Etnografski će muzej svoj elaborat završiti za nekoliko tjedana te će se tada znati više o problematici tog izuzetno osjetljivog područja.

Branko Orbanić

Da do tada neće biti većih zahvata, mogao bi potvrditi i prizor sjeverno od Galižane, gdje su strojevi skidanje gornjeg sloja tla zaustavili pred zidovima kažuna. No, hoće li »šutnja« mehanizacije poštedjeti i druge nepristupačne objekte dok se ne iznađu optimalna rješenja, pitanje je na koje je zasad teško dobiti iskrene odgovore.