U PETAK NAVEČER SVEČANO ZATVOREN SEDMI MOTOVUNSKI FILMSKI FESTIVAL

Baloni, valcer i bijele rukavice

U festivalskoj konkurenciji kratkih filmova, nagradu »Motovun on-line« dobio je film »7,35 ujutro« Španjolca Ignacija Vigolanda, a posebna priznanja dobili su kratki filmovi »Poslije kiše« Rusa Dušana Gligorova, i »Jedan dobar dan« Šveđanina Pera Hanefjorda

Južnoafrički redatelj Mark Domford-May na posljednjoj festivalskoj pressic

MOTOVUN - Južnoafrički redatelj Mark Domford-May najudaljeniji je gost ovogodišnjeg Motovunskog filmskog festivala, a u Motovun je stigao u petak u povodu prikazivanja njegova filma »U-Carmen ekhayelitsha«. To mu je prvi film u životu, a snimio ga je s članovima kazališne družine iz Capetowna s kojima je dotad surađivao. Glazba i radnja iz Bizetove opere Carmen u ovom su filmu osnovna građa, ali je radnja smještena u crnački geto. Taj je film promijenio povijest kinematografije u Južnoafričkoj Republici, kazao je Domford-May, jer crnačko stanovništvo dotad nije skoro uopće odlazilo u kina, ulaznice su im bile preskupe. Za ovaj film cijena je ulaznicama znatno smanjena i - rođena je nova kino-publika, a uspjeh filma na festivalu u Berlinu gdje je dobio Zlatnog medvjeda, iznenadio je i samog autora.

Bijela publika Domfordovog filma

Domford-May inače već priprema drugi film, zvat će se »Jezile«, čija je radnja utemeljena na Novom zavjetu, ali je također smještena u suvremenu Južnu Afriku, ispričao je na posljednjoj festivalskoj pressici u petak popodne, a navečer uoči prikazivanja filma na motovunskom Trgu, Stephen Daldrey je u najavi naglasio kako je ovaj festivalski auditorij »prva potpuno bijela publika koja gleda Domfordov film«.

Župan Ivan Jakovčić zatvorio je festival u bijelim rukavicam

Na završnoj pressici organizatora Festivala, uz obavijest o festivalskim nagradama (kako smo jučer objavili), novinari su obaviješteni da je, ne računajući petak, sve filmove gledalo petnaestak tisuća ljudi i da se za odaziv publike procjenjuje da je na razini lanjskog. Na pitanje jednog novinara »imaju li osjećaj da ovaj festival polako prerasta sebe«, Igor Mirković je u ime organizatora kazao da si to pitanje postavljaju već sedam godina, ali su sigurni da se ovakav festival ne može dogoditi nigdje drugdje nego u Motovunu, a kako ljudi i dalje dolaze, čini se »da stvar još uvijek funkcionira«.

Ceremonija svečanog zatvaranja sedmog Motovunskog filmskog festivala bila je uobičajeno ležerna, ali istovremeno i atraktivna, s veselim detaljima poput puštanja stotina balona sa zvonika na festivalsko gledalište, ili završna zdravica šampanjcem i u bijelim rukavicama koje su podijeljene publici. No, na početku je najprije istarski župan Ivan Jakovčić na bečkom dijalektu pozdravio festivalske goste, a zatim je kazao kako je »presretan ovim gostovanjem Beča u Istri, mjestu gdje se Mediteran uzdiže do Mitteleurope«.

Korijeni bečkog valcera u Motovunu

Peti i posljednji nastavak »Motovunskih filmskih novosti« razotkrio je kako je čak i ritam bečkog valcera ima svoje korijene u Motovunu, jer proizlazi iz matematičkih formula kojima se izražava forma okretanja brodskog propelera, što ga je u Motovunu izumio Joseph Ressel. Nadahnut ritmom Resselovog motovunskog propelera, Johann Strauss skladao je valcer »Na lijepoj plavoj Mirni« ali je iz komercijalnih razloga kasnije Mirnu preimenovao u Dunav, i tako je »Motovun još jednom pridonio sjaju austrijske prijestolnice«. Nakon prikazivanja posljednjeg nastavka ovog festivalskog žurnala, publika je napokon upoznala i autora tog genijalnog i nevjerojatno duhovitog filmskog uratka - Andreja Korovljeva i njegove suradnike.

Naredne minute posljednje festivalske večeri pripale su proglašenju pobjednika festivalske selekcije kratkih filmova »Motovun on-line«. Glavna nagrada dodijeljena je filmu »7.35 ujutro« Španjolca Ignacija Vigolanda (koji nažalost nije bio tu da je primi), a njegov film je zatim, u kojem ludi terorist pjesmom maltretira posjetitelje jednog kafića i na kraju se raznosi bombom, i prikazan na velikom platnu. Posebnim priznanjima žiri je nagradio kratke filmove »Poslije kiše« Rusa Dušana Gligorova i »Jedan dobar dan« Šveđanina Pera Hanefjorda.

Obrazloženje nagrada

U nastavku večeri prikazan je kratki film »Koreografija na moru« Biljane Čakić Veselić o problemima slovenskih ribara nakon uspostave novih granica na moru, a motovunskoj je publici predstavila i svog glavnog protagonista, ribara Silvana Radina.

Tek je tada uslijedilo proglašenje glavnih festivalskih nagrada, no kako rumunjski i danski autor nisu bili u Motovunu, jedino je makedonski redatelj Darko Mitevski mogao primiti nagradu za svoj film »Bal-can-can«. Odluke glavnog žirija pročitala je književnica Rujana Jeger, a odluku žirija nagrade FIPRESCI obrazložio je rumunjski filmski kritičar Dinu Ioan Nicula. U obrazloženjima se ističe kako je film »Smrt gospodina Lazarescua« glavnu nagradu zaslužio zato jer »upečatljivo i precizno opisuje gubitak ljudskoga dostojanstva kroz potresnu priču o dehumanizaciji, depersonalizaciji i pretvaranju ljudskoga bića u komad mesa na nosilima hitne pomoći«; nagradu »Od A do A« je film »Bal-can-can« zaslužio kao »zdrava satira čiji će humor pomoći zacjeljivanju mnogih rana u regiji, a liječenje humorom jedna je od tradicionalnih metoda liječenja na ovim prostorima i vjerujemo da je danas potrebnija nego ikad«; i naposljetku, danski film »Dan i noć« nagrađuje se »za dirljiv doprinos povijesti sjevernoevropske psihoanalitičke kinematografije«.

Andrej Korovljev i autorska ekipa genijalnih 'Motovunskih filmskih novosti

Završna zdravica šampanjcem: Rajko Grlić, Olinka Vištica i Igor Mirković

Stotine balona pušteno je sa zvonika na festivalsko gledališt

Nakon što je ceremonija svečanog zatvaranja Festivala završila uz zvukove valcera, balone i šampanjac, počele su posljednje festivalske projekcije u Kinu Trg i Kinu Barbacan, nakon kojih je Motovun do jutra bio poprište najveće i najmasovnije fešte toga dana barem u Istri, ako ne i šire.

Davor ŠIŠOVIĆ