Graditeljski ponos Parenzane, vijadukt Fresk

REPORTERSKI ZAPIS: TRASOM NEKADAŠNJE USKOTRAČNE PRUGE OD GROŽNJANA DO OPRTLJA

Parenzanu krase automobilske olupine i smeće

Jedan od najatraktivnijih dijelova pruge bio je onaj od Grožnjana do Oprtlja. Na tih 14 kilometara nalazi se pet tunela i nekoliko vijadukata, ponos ondašnjeg graditeljstva. Vlak se kretao prosječnom brzinom od 20-ak kilometara na sat i za tu mu je udaljenost bilo potrebno 40-ak minuta

Tekst i fotografije Zlatan VARELIJA

Posljednjeg dana kolovoza 1935. godine Parenzanom je prošao posljednji vlak. Danas, 70 godina kasnije, od tog je graditeljskog čuda ostalo tako malo. Nekoliko mjeseci poslije prolaska posljednjeg vlaka tračnice su razmontirane i ukrcane na brod za Abesiniju, no obalu te zemlje nikad nisu ugledale, već leže negdje zaboravljene na dnu mora. Tek nekoliko tračnica krasi mostić preko potoka Bazuje, nedaleko od Marušića. Dosta se piše o Parenzani, svako toliko čuju se prijedlozi o obnovi te pruge, no njena se trasa danas jedva nazire, zarasla u šipražje, »graju«. Zubu vremena odoljeli su samo vijadukti i mostovi, a nekadašnje željezničke postaje odavna su dobile neku drugu namjenu.

Jedan od najatraktivnijih dijelova pruge bio je onaj od Grožnjana do Oprtlja. Na tih 14 kilometara nalazi se pet tunela i nekoliko vijadukata, ponos ondašnjeg graditeljstva. Vlak se kretao prosječnom brzinom od 20-ak kilometara na sat i za tu mu je udaljenost bilo potrebno 40-ak minuta.

Evo što piše jedan ondašnji putnik: »Napuštamo Triban i polako se uspinjemo prema Grožnjanu. Prolazeći kroz tunel Sv. Vida ulazimo u Grožnjan. Ali, stanica nije u mjestu, već na malenoj zaravni Vrha Roman. S desne strane, nasuprot stanici, smješten je Grožnjan sa svojim veličanstvenim zvonikom. Vlak napušta stanicu i ulazi u tunel Kalcini, kojim se prolazi pored mjesta. Po izlasku iz tunela otvara se vidik na Mirnu. Vlak zavojito prati visoravan i polako se spušta prema Kostanjici, selu čije obrise dobro raspoznajemo s desne strane. Nižu se naselja Veliki Kalcini, Toskani, Demići, zaobilazimo padine Sv. Jurja i polako se približavamo Kostanjici. Stanica nije u mjestu, već podalje, u selu Biloslavima. Stanična zgrada obična je nadstrešnica, a odatle putnik namjernik mora prijeći šestotinjak metara da bi došao u mjesto. Vlak polako napušta stanicu i ulazi u tunel Kostanjica te nastavlja prema Završju. Vlak polako gmiže pa putnici u oštrim zavojima iskaču iz vagona u vinograde i voćnjake da bi se poslužili voćem, a potom uskaču u stražnji vagon i nesmetano nastavljaju putovanje. Stanica Završje obuhvaća kuću s nadstrešnicom i jednim kratkim zaustavnim kolosijekom, na kojem se vide uskladišteni poljoprivredni proizvodi, kojih ima u okolici u izobilju. Samo mjesto smjestilo se ispod jednog od vrhova i udaljeno je nekih petstotinjak metara od stanice. Napuštamo stanicu Završje i prolazimo gusto naseljenim Pincinima, Vižentinima, Zubinima, Antoncima i Kaligarićima. Nižu se vijadukti, jedan ljepši od drugoga, a nakon tunela ispod mjesta Kaseti stižemo u Grimaldu, stanicu Oprtalj. Uz staničnu zgradu smjestilo se robno skladište, odavde strmom cestom tri kilometra i evo vas u Oprtlju.«

Vijadukt Završje s tri luka, visok 21 metar i dug 62 metr

Ako želite obići trasu ove pruge od Grožnjana do Oprtlja, već na prvoj postaji ostat ćete razočarani. Povrh prvog tunela Sv. Vidal osjeća se zadah smeća i vide olupine automobila koje vas prate do željezničke postaje Grožnjan. Nigdje obilježja da se nalazite na trasi Parenzane. U Grožnjanu je jedina očuvana željeznička postaja na ovoj trasi, u privatnom je vlasništvu. Malo dalje je ulaz u tunel Kalcini, na kojem su vrata. »Ova dva tunela dali smo u koncesiju za uzgoj šampinjona. U nekoliko navrata tražili smo da se okoliš tunela Sv. Vidal uredi i očisti, ali uzalud«, kaže pročelnica Općine Grožnjan Valerija Dešković Mirosav.

Trasu put Kostanjice teško je pratiti, jedva se nazire, a željezničke postaje u Biloslavima već odavna nema. Stoga ako se želite uputiti na trasu pruge ispod Završja, krenite makadamskim putem iz doline Mirne. Tik ispod mjesta, s desne strane, ugledat ćete napuštenu i razrušenu zgradu, ostatak nekadašnje željezničke postaje Završje. Odmah uz postaju, uskim putem kojim je vodila trasa, ulazite u šumu. Pred vama se otvaraju dva tunela, jedan dužine 36 metara, a drugi 28 metara. Nakon izlaska iz drugog tunela pred vama se otvara, između granja, vijadukt Završje s tri luka, visok 21 metar i dug 62 metra. Toliko je uzak da je vlak njime jedva prolazio, neograđen je i opasan. Tijekom zime u dnu provalije teče potok. Ovaj dio trase nedavno je donekle uređen, pokošena je trava, obrezane grane drveća, ali automobilske olupine i smeće i dalje »krase« prugu.

Nakon prelaska valja se vratiti u dolinu Mirne i uputiti u Antonce, i dalje uskim makadamskim putem, do dvije kuće što čine selo Krti. Tik uz ovo selo, uz same kuće, pruža se trasa pruge. Krenite lijevo uz potporni zid i vinograde te se vratite trasom put Završja. Nakon 20-ak minuta hoda kroz šipražje dolazite do vijadukta Antonci, dužine 80 metara i visine 25 metara. Sa zapadne strane nadovezuje se željeznički most. Krenite opet natrag do sela Krti i uputite se put Oprtlja. Pješačite po željezničkom šljunku nekadašnje trase, kroz obraslu travu, probijate se kroz granje, a na zemljanom putu slijedite otiske guma cross motora. Nakon dobrih 45 minuta hoda vidjet ćete najveći ponos graditelja ove pruge - vijadukt Freski. Dugačak je 68,5, a visok 30 metara. Na kraju mosta ulazite u tunel dužine 146, odnosno po nekima 150 metara. Na izlazu iz tunela otvara se oprtaljski kraj i u blizini Grimalde željeznička postaja Oprtalj, koja je već odavna nestala.