KOROV KOJI IZAZIVA ALERGIJSKE TEGOBE SVE PRISUTNIJI U ISTRI

Županija nema razrađen plan za suzbijanje ambrozije

Ambrozija je prije dva dana pronađena kod Rogovića i vrsarskog aerodroma, a nalazi potvrđuju da se korov za sada ne širi dalje od prometnica • Prisutnost ambrozije zabilježena i na području Pule, Labina, Barbana, Marčane, Vodnjana i Žminja

Ambrozija u Istri još nije procvjetal

Ambrozija je sve češće prisutna na istarskom poluotoku, o čemu svjedoče svakodnevni nalazi. Nove lokacije tog opasnog korova čiji pelud izaziva alergijske poteškoće kod osjetljivih osoba otkriva nam mr. Vesna Kovačević, predavačica botanike na porečkom Studiju vinarstva Veleučilišta u Rijeci. Tijekom prekjučerašnjeg obilaska terena ambroziju je zatekla na području od Pazina prema Žminju te oko vrsarskog aerodroma.

Kovačević, koja kartira prisutnost ove biljke, navodi da je učestalost nalaza ambrozije u Istri, u odnosu na 2002. i 2003. kada je gotovo nije ni bilo, itekako zabrinjavajuća. Doduše, još nema službenih potvrda o većim površinama zaraslim u alergeni korov, a nalazi su uglavnom pojedinačni. Biljke koje je Kovačević pronašla prije dva dana još nisu procvjetale pa nije kasno za njihovo uklanjanje. Naime, ambrozija se ne razmnožava vegetativno, već samo preko sjemenja, koje se formira ubrzo nakon cvatnje. Biljku je najučinkovitije doslovno iščupati iz zemlje.

Karakteristično je da se u Istri ambrozija redovno nalazi uz cestu. Jedan od rijetkih slučajeva gdje je korov zahvatio veću površinu zabilježen je prošlih godina u okolici Potpićna, a ambrozija se od prometnice uspjela udaljiti samo pet metara. Korov uz cestu, kakva je situacija kod Rogovića, aerodroma u Vrsaru i u dolini Mirne, upućuje na zaključak da se sjeme ambrozije širi zahvaljujući vozilima i raznim poljoprivrednim strojevima.

Prisutnost ambrozije zabilježena je i na području Pule, Labina, Barbana, Marčane, Vodnjana i Žminja, o čemu je u srpnju javnost izvijestio Zvonimir Ostojić iz Zavoda za herbologiju pri Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Dakle, situacija nije bezazlena. Uostalom, podatak da jedna biljka može proizvesti više od 60 tisuća sjemenki tjera na razmišljanje o nužnim mjerama njenog suzbijanja. No, u Istri još ne postoji razrađeni plan uništavanja.

Mjere suzbijanja korova uključuju samo inspekciju i vlasnike zemljišt	Koza iz Grandići pred grmom pelina koji je zamijenjen za ambrozija

- Na svaki zahtjev jedinica lokalne samouprave za suzbijanje ambrozije Županija će dati potporu i pomoć u bilo kojem obliku, kaže pročelnik županijskog Odjela za poljoprivredu Milan Antolović.

Pelin (na slici) zbog sličnosti ljudi često zamijene za ambrozija

Ponukano širenjem ove biljke do neviđenih razmjera u kontinentalnom dijelu Hrvatske, pogotovo Slavonije, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva prošle je godine izdalo naredbu o njenom obaveznom uklanjanju. Ona se odnosi na sve vlasnike, posjednike i korisnike zemljišta, šuma i lovišta kao i ovlaštene upravitelje raznih površina, koji su dužni ambroziju uništiti agrotehničkim, mehaničkim ili kemijskim putem. Uz to, mnoge su županijske vlasti na tim područjima, kao i jedinice lokalne samouprave, pokrenule pravi rat protiv te pošasti, što i dalje uključuje akcije čišćenja površina i edukaciju stanovništva.

No nalazi na Poluotoku očito još nisu dovoljno alarmantni da bi natjerali regionalne vlasti da razmišljaju o tom problemu. Sve poduzete mjere za uništavanje korova odvijaju se između inspekcije i vlasnika zemljišta te onih na koje se naredba odnosi. Iako se predviđa i novčana kazna za pravne i fizičke osobe koje ne uklone biljku, neslužbeno saznajemo da do sada nitko na području Istre nije sankcioniran. U pravilu inspekcija vlasnicima i korisnicima zemljišta na kojem se ustanovi postojanje ambrozije izriče naredbu obaveznog uklanjanja. Antolović nas upozorava da Županija u skladu s naputkom ne podliježe obaveznom uništavanju jer ona ne može posjedovati zemljište.

- Vlasnik zemljišta može biti država, jedinice lokalne samouprave, dakle općine i gradovi, te privatne osobe, kaže županijski pročelnik.

Na naš upit postoji li služba na regionalnoj razini koja bi mogla promptno poduzeti sve potrebne mjere za iskorjenjivanje opasnih biljaka svake vrste, Antolović nas upućuje na porečki Institut za poljoprivredu i turizam za koji kaže da je nadležan za zaštitu bilja.

Z. STRAHINJA