Reprinted from: http://www.glasistre.hr/?1989b00c143891a2204e9767a6c009c6,TS,790,,4992,,66257,0

Utorak, 6. rujna 2005.

Profesori W. A. Davis i W. L. Stutzman posebno su pomogli Liculu u znanstvenom rad

MLADI BARBANSKI ZNANSTVENIK U LABORATORIJU MOTOROLE U MIAMIJU

Stanislav Licul patentira inovacije u području elektromagnetike

Trenutno prijavljujem svoj drugi patent, antenu za mobilne telefone, koji sam napravio u suradnji s P. Nguyen i L. Panne De Lean. Prvi patent bila je antena za digitalni satelitski radio na kojem sam radio s dr. A. Petrosom za vrijeme studija

GRANDIĆI - Tek desetak dana 28-godišnji barbanski znanstvenik u području elektromagnetike Stanislav Licul boravi ove godine u roditeljskom domu u Grandićima. U zadnjim trenucima odmora prije povratka u SAD, gdje radi na novim istraživanjima u laboratorijima Motorole u Miamiju, našao je vremena za razgovor o svojim dosadašnjim uspjesima i planovima za budućnost.

- Kada ste napustili Hrvatsku i što Vas je na to ponukalo?
- Oduvijek sam želio baviti se znanstvenim radom te vidio priliku za studiranje na sveučilištima koja mi to mogu omogućiti. Nakon tri razreda prirodoslovno-matematičke gimnazije u Labinu razmjenom studenata otišao sam u Ameriku u Damaskus u saveznoj državi Maryland. Nikad neću zaboraviti prvi dan u Americi, bio je to 10. kolovoza 1994. godine.

Mladi znanstvenik Stanislav Licul ispred rodne kuće u Grandićim

- Kako ste se snašli u novoj sredini? Kako je protekla Vaša prva godina boravka u SAD-u?
- Kada sam došao, bio je to kulturni šok. Tek tada počnete shvaćati razliku između Amerike i Hrvatske, odnosno Europe, u filozofiji života i načinu življenja. Imao sam sreću što me je udomila obitelj Hardy koja je imala razumijevanja i pomogla mi da se čim prije prilagodim.

U Istri sam bio dobar nogometaš. Igrao sam za ekipu Rudara koja je ostvarivala dobre rezultate. Po dolasku u Ameriku odmah sam se uključio u nogometni klub škole koju sam pohađao. Kada sam nakon godine dana upisivao fakultet, dobio sam nogometnu stipendiju koja mi je financirala skoro cijeli studij. Ostalo sam riješio akademskim stipendijama. Uvijek sam težio dobrim rezultatima u školi i nogometu.

- Kako su protekle godine studiranja?
- Nakon završene srednje škole polagao sam jedinstveni test za upis na fakultet i završio na Virginia Polytechnic Institute and State University u Blacksburgu. Tamo sam diplomirao na elektrotehničkom fakultetu, a na zadnjoj sam godini kao užu specijalnost izabrao smjer za telekomunikacije, antene i RF dizajn. Na fakultetu sam i dalje igrao nogomet, a na tom sam polju osvojio i veći broj nagrada, čak sam zadnje godine studija bio kapetan ekipe.

- Što se dogodilo po završetku studija?
- Tada se morate posvetiti magisteriju. Pri upisu jako su važne ocjene i rezultati upisnog testa. Budući da sam upisao magisterij na kojem moram polagati ispite i napisati magistarski rad, to mi je omogućilo da kasnije upišem doktorat. U dvije sam godine završio magisterij na temu »O generaciji i aplikacijama lokaliziranih valova« (On the Generation and Application of Localized Waves). Radio sam pod vodstvom profesora I. M. Basierisa, koji je jedan od vodećih stručnjaka u području elektromagnetike, odnosno lokaliziranih valova, a radio je u Bellovom laboratoriju.

Nakon magistarskog dobio sam mjesto asistenta u fakultetskoj grupi Virginia Tech Antenna Group. Tamo sam bio tri godine, a u tom sam se razdoblju bavio znanstvenim radom na temu »Karakterizacija i mjerenje UWB antena« (UWB Antenna Characterization and Measurements). Radio sam s dva vrhunska profesora, W. A. Davisom i W. L. Stutzmanom, koji su mi puno pomogli. Doktorat znači da možete samostalno provoditi istraživanja, a cilj je svega da se ne ponavlja staro znanje, već da se ono pretvori u novu ideju što dovodi do inovacija i kasnije se reflektira na proizvode. Sudjelovao sam i na mnogim svjetskim konferencijama iz tog područja, kamo me slao fakultet.

- Gdje radite danas?
- Od rujna prošle godine radim u laboratoriju Motorole u Miamiju na Floridi. Radim na novim istraživanjima u elektromagnetici. Trenutno prijavljujem svoj drugi patent, antenu za mobilne telefone, koji sam napravio u suradnji s P. Nguyen i L. Panne De Lean. Prvi je patent bio antena za digitalni satelitski radio na kojem sam radio s dr. A. Petrosom za vrijeme studija.

Nedavno mi je objavljena i knjiga pod nazivom »Uvod u ultraširokopojasne komunikacijske sustave« (An Introduction to Ultra Wideband Communication Systems) koja je nastala suradnjom dvadesetak autora. Kolega Davis i ja napisali smo poglavlje »Antene«. Knjiga je dobro polazište za buduće znanstvenike jer se prva bavi tom temom u tom opsegu, a temelji se na teoriji i mjerenjima. Objavio sam i 15-ak znanstvenih radova.

- Koji su Vam planovi za budućnost? Namjeravate li se vratiti u Hrvatsku?
- Uvijek se namjeravam vratiti. Lijepo se vratiti doma roditeljima i prijateljima. No želite li biti u centru događaja u znanosti, to vam pružaju najbolji laboratoriji na svijetu. Da biste ostvarili rezultate, morate biti u okruženju koje vam to omogućuje.

Moram spomenuti da ni jedan čovjek ništa ne ostvari sam, pa se stoga zahvaljujem svojim roditeljima, prijateljima i ljudima koje sam prije spomenuo, a prije svega Renatu Peršiću koji me naučio prve nogometne korake.

Barbara BAN


Main Menu