REPORTAŽNI ZAPIS SA SAVIČENŠTINE

Jedan dan na ognjištima povijesne Radigose

Povijesni je naziv potekao od imena sada presušene lokve kraj Pajkovići, a da su lokve tada život značile svjedoci su, pored Radigose, Locanka, Liverka, Kaljuža i Kalić. Još se u 17. stoljeću spominje da je Radigosa u savičentskoj župi imala svog župana

Ivan Uravić, jedan od najstarijih mještana sela Pusti, ispred nekadašnje talijanske škol

Zapisala i snimila Barbara BAN

U starim katastarskim planovima područje koje danas obuhvaćaju sela Pusti, Peresiji i Pajkovići kraj Svetvinčenta obilježeno je kao Radigosa. Povijesni je naziv potekao od imena sada presušene lokve kraj sela Pajkovići, a da su lokve tada život značile svjedoci su, pored Radigose, lokve Locanka, Liverka, Kaljuža i Kalić. Još se u 17. stoljeću spominje da je Radigosa u savičentskoj župi imala svog župana.

Danas ta tri sela broje oko 130 mještana, a najveći su Pajkovići. Ivan Uravić, jedan od najstarijih mještana Pusti, rekao nam je da je nekada na ovom području bilo pet, šest puta više žitelja. Većina je iselila u obližnje istarske gradove, a danas dolaze tek vikendom u uređene stare kuće. Većinom su to kuće u nizu koje znaju objedinjavati čak i četiri, pet zgrada. Lijep primjer takve arhitekture predstavlja kuća obitelji Macan u Pustima koja čini najstariju jezgru sela.

U staroj jezgri Uravić nam je pokazao i nekadašnju talijansku školu koja je djelovala tridesetih godina 20. stoljeća.

- U prva tri razreda su hodila dica iz Pusti, Peresiji i Pajkovići, u više su dica iz Pajkovići pošla u školu u Bokordiće, a ostali u Savičentu, ispričao nam je Uravić. Mora se spomenuti da su sela Radigose oduvijek bila povezana s obližnjim Bokordićima, a dokaz tomu je i nekadašnji mjesni odbor koji je obuhvaćao sva četiri sela.

Iako Pusti imaju samo tridesetak stanovnika te je velik dio starih kuća napušten, žitelji su veoma vrijedni. Mirko Macan već dvadesetak godina vodi stolarski obrt Modeli Macan, a njegova je obitelj još od starine poznata kao obitelj maranguna.

U zadnjih nekoliko godina i na ovom području zaživio je ruralni turizam. Klara Grahovac je prva koja je još sredinom devedesetih godina u središnjoj Istri registrirala kuću za odmor. Ona je preuzela iznajmljivanje kuće prije dvije godine otkada intenzivno radi na podizanju kvalitete smještaja i marketinškim aktivnostima. Podigla je kategorizaciju na četiri zvjezdice, a posebno je tomu pridonijelo uređenje interijera i okućnice. Uredila je i teren za badminton, a nedavno je ugostila neke od glazbenika i nogometaša na turniru badmintona za koji želi da postane tradicija. Kako kaže, u glavi ima još mnogo ideja. Uložila je, veli, puno truda da bi svoju kuću učinila prepoznatljivom na tržištu kao romantično odredište. Stvorila je i vlastiti logotip te poklon za goste - ljubavnu bisku.

Pustoš u Pustim

- Postoje veliki potencijali, ali na tome treba raditi. Minimum je uređenje info punkta, a turistički bi ured trebao biti otvoren cijele godine. Također bi trebala postojati bolja suradnja među privatnim iznajmljivačima jer samo suradnjom možemo opstati i uspjeti. Za to ne trebaju neka velika sredstva nego malo dobre volje. Turizam je kao moda – ne voli uniformiranost, komentirala je Grahovac rad lokalne Turističke zajednice.

Kućama za odmor mogu se pohvaliti i obitelji Macan u Pajkovićima i Puh u Peresijima.

A u Peresijima kao da nema života tijekom tjedna, dok vikendom dolaze vikendaši. Otkrio nam je to Anđelo Pustijanac, također jedan od onih koji su prije tridesetak godina iselili u Pulu, a vikendom borave u rodnom selu. Zatekli smo ga u pripremi za trgadbu.

- Peresiji su dosta raseljeni po istarskim gradovima. Svi znamo kakovo je to bilo doba. Do šezdesetih ni bilo struje, a do osamdesetih ni vodovoda. Za Pulu na delo se hodilo po bilih čestah, a na makinu valje u Kranjčiće, veli Pustijanac. Zanimljivo je da je, primjerice, u kući obitelji Buršić nekada bilo čak 29 ukućana, a danas kuću i dvorište čuva tek Marijo Buršić. Ipak, situacija se za ovo selo počela poboljšavati prije dvadesetak godina kada su se obnovile već skoro urušene stare kuće. Obnavlja se i tradicija starih igara, posebice za vrijeme poznate fešte sela Pusti i Peresiji u kolovozu. Osim u pljočkanju, mještani i gosti nadmeću se u već zaboravljenim igrama pikapake i prasičkanje.

Pravu zanimljivost i znak tradicije trećeg sela povijesne Radigose čini kovačija Srećka Pajkovića. Sedamdesetogodišnjeg smo kovača našli u poslu. Kosiri, rampini, rankuni, srpići, gancini, matike, puntaroli, badilji, sikirice, noži, macete, mulete, trpije, komoštre, mišnjaki, čeripnje i sav pribor za ognjište izlaze kao krajnji proizvod iz ove radionice. Ovim se poslom, veli Pajković, bavi od mladosti, a zanat je izučio u kovačnici u Svetvinčentu. Otkad je u penziji posve se posvetio ovom zanatu, a redovito izlaže na istarskim samljima.

Mirko Macan, poznati marangun na Savičenštin	Klara Grahovac, iznajmljivačica privatnog smještaja u Pustima gostima daruje ljubavne bisk