IZ TISKA IZAŠLA ZBIRKA »ISTARSKE NARODNE POSLOVICE« DRAGA ORLIĆA

Roman mudrosti i smisla za ironiju, pučkog Očenaša i mjere krijancije

Na 323 stranice nanizano je više od četiri i pol tisuće poslovica, a posebna poglavlja dobili su i Bog i vrag, i sveci i Pust, i žena i dica, i crikva i popi, i preteli i pijanci, i pastiri i – tovari. Daž, Zima, Hiža, Bolest, Glad, Pamet, Delo, Krijanca, Grih, Strah, Dobro i Zlo, Malo i Čuda… još su neki od pojmova koji su zavrijedili posebna poglavlja. Svoje je dobila, da prostite, i Guzica - »Guzica vajka prva side«, »Sitoj guzici niš ni dobro«, »Ne moreš stisnuti i prdnuti«… tek su neke od 40-ak poslovica na tu »temu«

»Fascinantna je poslovica. Možemo je uvrstiti u najkraću i najmudriju književnu formu. Samo jednom frazom, samo jednom rečenicom, često i dvjema riječima, izrečena je mudrost, odmah shvatljiva i jasna, ona je odvajka i zavajka, opće znana i univerzalna, kratka i jezgrovita, probrana od ljudi i vremena – govor pokoljenja.«… »Poslovica je pučki 'Oče naš' s minijaturnom molitvom za svaku prigodu, melem na ranu, ali i grebanje po rani, najintelektualnije u čovjeku – smisao za ironiju, mudra je izreka generacijska poruka, alka u lancu slijeda tradicije, škrinja moralnosti, neiscrpna etnološka građa, daleko stihoklepstvo, korisni savjetnik za svaku priliku, mjerilo dobra i zla, nepogrešiva meteorološka prognoza vremena, više oporuka predaka nego naša nadgradnja, poslovica je umijeće govorenja, jezični kaleidoskop i sveto hranište besidarenja, a povrh svega mjera, uljuđenosti, uljudbe-krijancije… Genom pučke genijalnosti«, napisao je na početku i kraju opsežnog uvodnog »Teštamenta pensiri« Drago Orlić. Između ovih »definicija« dao je povijesni pregled poslovica u Hrvatskoj i Istri, razložio njihove oblike, dao korisne napomene za njihovo razumijevanje te naposljetku, grupirajući ih po poglavljima i poredavši »u spiralu življenja«, konstatirao da smo dobili buran, živopisan i dramatičan roman 19. stoljeća (ako ne i ranijih).

Poseban dio uvoda Orlić je posvetio izvorima »građe« za ovu vrlo zanimljivu i vrijednu knjigu. Naravno, ovo nije prva niti jedina zbirka istarskih poslovica. U obrazloženoj bibliografiji Orlić na prvo mjesto stavlja istarskog svećenika Jakova Volčića, rodom Slovenca, koji je više od 1.200 istarskih poslovica prikupio i objavljivao još polovicom 19. stoljeća. Tu su i one koje prikupio Stjepan Žiža, objavljene 1949. u Zborniku za narodni život i običaje ondašnjega JAZU-a, pa one koje u djelu »Žene u narodnim poslovicama Roverije« objavio Ive Rudan. Slijede brojni kalendari, zbornici, časopisi i godišnjaci – od »Jurine i Franine«, preko »Istarske Danice«, »Hrvatske škole« do »Nove Istre« (članak Milivoja Sironića) i knjiga novinara Marijana Milevoja i Marka Bijažića ili pak agronoma Josipa Pipa Škifića iz Ližnjana, meteorologa Milana Sijerkovića i drugih ranijih sakupljača ovog narodnog blaga, poput Josipa Kraljića, Liberata Slokovića, Alojza Čargonje… Bogate izvore Orlić je imao i u svojoj najbližoj okolini pa se posebno zahvaljuje majci Fumi Orlić, rođenoj Vrtačić, gimnazijskoj kolegici i veteranki Sveučilišne biblioteke Slavici Kapuralin te Sonji Vojinović, stalnoj suradnici na povremenim sistematiziranjima poslovica, uzrečica i poštapalica koje Orlić kao Zvane Lakodelac već 27 godina rabi u svojim humoristično-satiričkim kolumnama »Lipi moji«.

Potom slijedi ono najzanimljivije: 323 stranice na kojima je u 55 poglavlja nanizano više od četiri i pol tisuće poslovica. Naravno, nekih vrlo sličnih, odnosno varijacija na istu temu ili istih na različitim narječjima. Niz otvara vrijeme – »Vrime je brime«, a zaključuje smrt – »Svega će biti, a nas neće biti«. Između je, dakako, puno toga, a posebna poglavlja dobili su i Bog i vrag, i sveci i Pust, i žena i dica, i crikva i popi, i preteli i pijanci, i pastiri i – tovari. Daž, Zima, Hiža, Bolest, Glad, Pamet, Delo, Krijanca, Grih, Strah, Dobro i Zlo, Malo i Čuda… još su neki od pojmova koji su zavrijedili posebna poglavlja. Svoje je dobila, da prostite, i Guzica. »Guzica vajka prva side«, »Sitoj guzici niš ni dobro«, »Ne moreš stisnuti i prdnuti«… tek su neke od 40-ak poslovica na tu »temu«.

Pisac slobodnoga uma za moto ove svoje knjige izabrao je tri narodne poslovice: »Čovik zustane, pensir gre naprid«, »Čovika čeka zemlja, pensir čeka vitar« i »Ni pržuna za pensir«. Reklo bi se - pametnome dosta.

Goran PRODAN

Main Menu