Prvi broj Liburnijskog Novog lista su čitatelji mogli kupiti uz svoju omiljenu dnevnu novinu, uoči Božića 1996. godine. Bila je srijeda, 11. prosinca, a prilog je izašao na 12 stranica u crno-bijeloj tehnici, uz prepoznatljivu, plavu, novolistovsku notu. Više od osam godina je prošlo od prvog susreta s ovim, vjerujemo rado čitanim mjesečnim prilogom, a u prvom broju su se predstavile značajne rubrike od kojih će neke u kontinuitetu opstati sve do danas.

– Bez pretenzija da budu »velike novine«, ovaj mjesečnik bi vam trebao pružiti štivo uz kojega ćete se razonoditi, opustiti, saznati nešto novo iz susjedstva, naići na priču o poznaniku ili prijatelju. Znatiželja i zanimljivost – dva su pola između kojih namjeravamo ploviti Liburnijom i zaleđem i pričajući vam priče, ponekad tako obične ili trivijalne, otkrivati vam i približavati ono što možda niste znali ali ste naslućivali – napisala je u uvodniku prvog broja Liburnijskog izvršna urednica Mirjana Rončević koja je uredila, uključivši i ovaj slavljenički, svih stotinu brojeva. Pored uredničke uloge, od samog početka je vodila i zapažene razgovore sa zanimljivim ljudima »iz susjedstva«, te je u rubrici »Tko ste vi« predstavila njih ukupno pedeset – 29 muškaraca i 21 ženu. Glavni urednik Liburnijskog Ivo Kirigin je u isto vrijeme pokrenuo rubriku »U posjeti kod...« i do danas u originalnim pričama od zaborava spasio čak stotinu neobičnih ljudskih sudbina. Pardon, analizirajući detaljnije Kiriginove sugovornike, zapažamo da ih nije bilo stotinu, već devedeset i devet – osamdeset muškaraca i devetnaest žena, jer je, slučajno, jednu od malobrojnih ženskih sugovornica, Karin Mimica – Ignatoski, autoricu i voditeljicu projekta »100 vodećih hrvatskih restorana«, posjetio dva puta, u 42. i u 72. broju... Još su dvije rubrike bez prekida opstale sve do danas i to sportski »kantunić« na kojemu su predstavljeni gotovo svi najuspješniji liburnijskih sportaši, te čakavska rubrika »Beseda – dve po domaći« iz nadahnutog i prepoznatljivog pera Cvjetane Miletić.

U prvom broju koji je imao četrnaest autorskih tekstova, dvije plaćene stranice ekonomske propagande i podosta oglasa, surađivali su još i Andrea Bralić, Kristijan Lanča, Sara Maršić i Amir Muzur, grafički urednik je bio Davor Katunar, rukovoditeljica ekonomske propagande Tatjana Ban, a voditeljica marketinga Maja Ćurčić. Na sportskoj stranici je predstavljen Karate klub Opatija, te opatijski ŠRK Jadran, predstavljena je rubrika »Oni su došli i ostali ovdje«, koja je kasnije prerasla u rubriku »Naši domaći stranci« u kojoj je poseban stil pisanja njegovao Kristijan Lanča, te rubrika »Tražili ste – čitajte«, u kojoj su sami čitatelji predlagali teme iz života. Da će Liburnijski uistinu biti mjesečni prilog u kojemu će se pisati i o nepoznatim, ali zanimljivim ljudima, najavila je Andrea Bralić, napisavši priču o Jadranku Pelozi, 18-godišnjem dječaku iz Muna koji voli loviti zmije, pod naslovom »Moj ljubimac poskok»... Priča za sebe je zadnja stranica u listu, a u prvom broju je Marin Aničić, autor najvećeg broja fotografija u prvih stotinu brojeva, napravio vrlo zapaženi foto strip(tiz) i kamerom uhvatio tadašnjeg gradonačelnika Opatije Axela Luttenbergera u vrućem plesu s brazilskim plesačicama na opatijskoj Ljetnoj pozornici. Od drugog broja, utemeljena je rubrika Foto zapisi koju je pretežno vodio Marin Aničić, uz pomoć Marine Kirigin i Željka Šopa. Na toj, zadnjoj stranici u Liburnijskom, zaustavljeni su događaji i zanimljivosti – od prvog Bala vrtićara iz 1997. godine ili 30. obljetnice Lumber kluba, hokeja na rolama u Opatiji, deva u Matuljima ili tikve od 70 kilograma u Frlaniji, do 75. obljetnice Pusnog društva Toronjera u Lovranu. Kamere liburnijskih fotoreportera su se zaustavile i na poznatim licima pod kristalnim lusterima hotela Kvarner gdje se održavala Dora i birale su se misice, na šumskim požarima na Učki ili rušenju opatijskog hotela Jadran (današnji Milenij), zabilježene su sve najznačajnije fešte na Liburniji, od maškara, do zvončarskih pohoda...

Nakon prve godine izlaženja, u 13. broju Liburnijskog, uoči Božića 1997. godine, tiskana je prva naslovnica u boji, a na stranici foto-zapisa, također u boji zabilježena je restauracija 180 godina starih orgulja u Crkvi sv. Andije u Mošćenicama, dok je »kod Barića« proslavljen Sveti Nikola za odrasle. Od 17. broja Liburnijskog počinju izlaziti duplerice u boji, a među najzapaženijim su bile duplerice o vilama tajkuna na liburnijskoj rivijeri, o liburnijskim plažama, šetnji opatijskim noćnim životom, ludim frizura

Zbog sve većeg broja reklama i oglašivača spremnih zakupiti uočljiva mjesta na zadnjoj stranici lista, Foto – zapisi se od 48. broja sele na predzadnju stranicu, Zelena nit unutar Kulture življenja zauzima sve veći prostor, a budući da se broj stranica smanjuje na 12, manje mjesta ostaje za same liburnijske priče. Od 51. broja, u Liburnijskom se pojavljuje i križaljka, te internet – cafe, dok je od 56. broja tiskanog 15. srpnja 2001. godine, pred čitatelje izašao cijeli Liburnijski list u boji. Zanimljive teme se i dalje nižu, od spora LRH – Grad Opatija, Ičića u očekivanju crkve Mister Morgena i Isadore Duncan koja se opet pojavila među opatijskim palmama, do teme o drogi koja je sve jeftinija, dostupnija i opasnija, te plesačica koje u noćnim barovima golicaju maštu gostiju. Liburnijski u ovom razdoblju povremeno izlazi na 12, a povremeno na 16 stranica, dok u nekim specijalnim izdanjima dostiže i do 24 strane, no veći je broj strana teško postići, budući da Liburnijski nije sufinanciran od strane općina i Grada Opatije. Zapažene su tri opatijske postolarske priče Dolores Juretić Biondić, crtice o lovranskoj marunadi, reportaže iz Muna i Žejana i tema o nasilju među mladima, vjenčanjima u Opatiji, automobilima koji se »lijepe« za Matuljce što otkriva Alenka Juričić, odnosno djeci koja do škole putuju – taxijem.

Na stranicama Liburnijskog se izmjenjuju pisci, fotoreporteri i grafički urednici, dok kroz uredničke ruke Mirjane Rončević prolazi gotovo 1.500 različitih autorskih priloga. U marketinškoj ekipi se također događaju promjene i u nju kao direktor marketinga ulazi Henrik Grubiša, dok voditelji marketinga postaju Saša Brusić i Marika Poščić. Mijenja se i dizajn lista, pa tako liburnijska barčica koja je plovila na naslovnicama u prvih pedesetak brojeva, od 52. broja nestaje i zamjenjuje se stiliziranim slovom »L«.

© Copyright 2002 NOVI LIST d.d. Sva prava pridržana.

Main Menu