English |
Hrvatski |
Istroveneto
Lako
čitljivo i tečno štivo o ruralnome životu južne Istre
Vladimiro Gagliardi: »Mog kruha isti neš!« Literarni klub
»Uljanik«, Pula, 2004.
Vladimiro Gagliardi nije nepoznato ime na istarskoj književnoj sceni. Već
godinama piše poeziju i prozu na čakavskom i istrovenetskom dijalektu, kao
i na književnom hrvatskom jeziku. Prve je radove objavljivao u »Glasu
Istre«, »La Voce del Popolo«, reviji »La Battana«, zbirci »Verši na
šterni«, antologiji »Per molti versi«, a dobio je mnoge nagrade i
priznanja, od onih na natječaju za kulturu i umjetnosti »Istria
Nobilissima« pa do međunarodnog natječaja u Trst »Etniepoesie« te
natječaja »Drago Gervais«. Dosad je objavio šest knjiga, počevši s
poetskom zbirkom »Vitri gromač naših«.
U najnoviji knjizi »Mog kruha isti neš!«,
ponovno donosi crtice iz ruralnoga života južne Istre, s opisima bukoličkih
pejsaža, donoseći dogodovštine vezane za ovaj ambijent.
Knjiga je tiskana u dva izdanja, na čakavici i
u talijanskom prijevodu. Autor pronalazi jezik koji najviše odgovara mjestu
dešavanja radnje i samome ambijentu, a u svemu tome posebno dolazi do izražaja
njegovo vrlo dobro poznavanje sela i gradova te bliže i daljnje prošlosti.
Pula, Mutvoran, Kavran, Vareški i Pavićini samo
neka su od mjesta u kojima se odvija radnja ovoga romana, koji se dade
iščitati u jednome dahu. Pisan izvrsnom čakavicom, tečno i vrlo slikovito,
roman donosi priču jedne jake žene sa sela, čiji životni put pratimo kroz
njezina sjećanja, kao i putem sjećanja njezine kćerke.
Jezgroviti dijalozi, kratke, ali sugestivne
deskripcije te slikovit način pripovijedanja, bez ponavljanja ili zapadanja u
monotoniju, čine ovaj roman vrlo lako i brzo čitljivim, ali ne i plitkim
štivom.
I u čakavskoj verziji romana nalazimo književne
talijanske rečenice, kao i poslovice, uzrečice, čime autor evidentira
višejezičnost i višekulturalnost ovih krajeva, koja je vidljiva i u ruralnim
aspektima življenja.
Cijela bi se fabula dala sintetizirati u
desetak rečenica, ali ne i psihološki profil likova, koji čitatelju postaje
zorniji iz stranice u stranicu. Upravo na taj način autor naglašava da knjiga
koja je smještena u ruralni ambijent ne mora zbog toga automatski biti manje
vrijedna. I dijalektalnim se izražajnim sredstvom uspijevaju postići vrijedne
nijanse, kako psihološkog određivanja likova tako i određivanja određenih
eksterijera i interijera te suodnosa među likovima u raznim epizodama.
Obitelj koju Gagliardi opisuje ima svoje uspone
i padove, a središte joj je samohrana majka koja uz muke i odricanja uspijeva
odgojiti svoju djecu. Tu su prikazani i seoski tračevi i zli jezici, u
potpunosti oprečni s razmišljanjima glavne junakinje, koju život nije nikada
mazio.
Čitajući ovu knjigu upoznaju se i sela te
običaji južne Istre, a sve postaje puno zornije zahvaljujući crno-bijelim
fotografijama iz autorovog albuma, koje prate fabulu.
Na kraju knjige nalazi se besidarnik manje
znanih besid, odnosno rječnik manje poznatih riječi, gdje autor na 13 stranica
donosi književni prijevod dijalektalnih izraza.
Urednik je Denis Kontošić, recenzent dr. Ante
Dabo, a sam se autor pobrinuo za dizajn naslovnice i grafičku pripremu.
Vanesa Begić
Tratto da:
-
http://www.glasistre.hr/?b95e1c5441a03d0c7a92fd25eeb3e0ce,TS,190,181,1047,779,14174
|