|
|
||||||||||
Josip Antun Crnobori passes away On 12 August Josip Antun Crnobori, a Croatian artist, passed away aged 98. He was born in Banjolama near Pula on 22 October 1907. His first independent exhibition was in 1937 after he had graduated from the Royal Academy of Fine Arts in Zagreb. The following year already, his paintings were presented at an exhibition entitled, «Pola vijeka hrvatske umjetnosti» (Half a century of Croatian Art) that was held in the newly opened Meštrović Round Pavilion and then he was presented at the Vienna Biennale in 1942, in Bellagio in 1946 and the National Argentina Salon in 1947, 1948 & 1956. He created portraits of many reputable Zagreb citizens and his landscapes often portrayed Tuškanac which he could see from his window. In 1946, he left Croatia and went to Italy and then Argentina and later to the USA – first to New York in 1978, where he created his portrait of Croatia's famous opera star, Milka Trnina which was commissioned by the Metropolitan Opera. He then moved to New Jersey. He returned to Croatia in November 1999. Memorial service held in Medulin A memorial service was held for a famous Croatian artist, Josip Crnobori, on Friday in Medulin in the presence of relatives, friends and local residents as well as representatives of Medulin Council and others. - Ivan Crnobori does not deserve sadness, he deserves our dedication not to forget him, art historian, Gorka Ostojić Cvajner said at the memorial service. She expressed her belief that an exhibition would be set up soon by the City of Pula in dedication to this great artist. - We are referring to an exceptional artist of minute details and harmonised paintings whose portraits and stills reflect a silence and contemplation, Ms. Ostojić Cvajner added. |
||||||||||
Ms. Ana Bedrina, the head of the CHF Pula branch paid her respects on behalf of the Croatian Heritage Foundation, to this great artist who spent 53 years of his life in emigration. Art historian Oto Širec showed a slide show of Crnobori's paintings commenting on the size of the artist's wealthy heritage. Croatian Heritage Foundation, 16.08.2005. |
||||||||||
|
Umro najstariji hrvatski i istarski slikar JOSIP ANTON CRNOBORI - ZAUVIJEK U ZAVIČAJU
Pula, 12. kolovoza (AMPress) - U 98-moj godini života, u petak, 12. kolovoza u 15 sati prestalo je kucati veliko istarsko srce nepopravljivog romantika, dobroćudnog slikara, koji nas je proslavio na bijenalu u Veneciji 1942. godine, prosvijetlio u Trstu 1946., pronio glas Istre i rodnih mu Banjola od Venecije, Beča, Berlina, Züricha i Praga do južne Amerike (Buenos Eires, 1947-1977.) i SASD-a (NewYork-New Jersay, 1978.-1998.). Umro je Josip Anton Crnobori, samozatajni stvaralac koji je 2002. proglašen počasnim građaninom Grada Pule. Slikarski pohod započeo je na Likovnoj akademiji u Zagrebu i prvim mu izložbama u Galeriji Ulrich, a Zagreb ga i sudbinski udomljuje sve do kraja životnog puta. Družio se s bojom i platnom do posljednjeg izdisaja, čemu svjedoče svježe kapi uljanih boja na njegovim profinjenim prstima. Više puta bi znao reći da slika kako bi u mislima, barem na kratko, potisnuo sjećanje na Banjole, gdje je još kao desetogodišnji dječak naslikao golubicu, simbol Duha Svetoga, na križištu svoda apsid tamošnje crkve.
I do tog posljednjeg dana, vjera u povratak u Istru, u blizinu Dračica (Banjole), nije ga napuštala. Želja je bila mala, ali nažalost neostvarena. A barba Osip, gdje god bio, svojim je slikama, motivima i bojama, tješio naše iseljenike i pomogao im da svoje iseljeničke dane lakše podnesu, pretvarajući nostalgiju u čvrstu vjeru da im: «to njihovo» i odakle su, nitko uzeti neće. Mnogi su se uspjeli vratiti, nekima povratak slijedi. I Josip Crnobori se vratio, ali u Zagreb. Imena antologijske vrijednosti iz likovnih umjetnosti, poput Meštrovića, Becića, Babića, Tartagliae, dr. Antuna Bauera i drugih, rasplakala bi se nad Josipovom sudbinom. Crnobori je oduvijek bio plah i preosjetljivo uviđavan, nenametljiv za jače prisustvo, kako na životnom, tako i na umjetničkom putu. I možda ga je upravo takav odnos do života i stvaralaštva prizemljio uz romantizam, realizam i intimizam Camil Corota, Fracoisa Bouchea, do Francisca Goye.
Barba Osipa više nema. Ostaju njegove slike u privatnim kolekcijama, u muzeju Moderne galerije u Zagrebu, u Hrvatskom saboru, u dalekoj Argentini i SAD-u ponajviše, ali nema ih, ne onih koja su meštra ovjekovječila u stručnim publikacijama i literaturi, nema ih u Banjolama, ni u Puli (zanemarujući broj). Ponovila se sudbina Antuna Motike! U crkvi Majke Božje od mora, u Banjolama, ostat će vječno prisutan već spomenutom Golubicom i Legendom o spašavanju Banjola, od olujnog nevremena s mora, koju je obećao sumještanima za svog prvog i jedinog dolaska u rodni kraj, nakon 53 godine iseljeništva. Prvu je naslikao kao nezreli dječak, dok je druga djelo 98- godišnjeg, pomalo umornog starca. Slika je nedovršena i to mu je pred kraj života stvaralo dodatno opterećenje. Zavjetovao se da će je napraviti i dovršiti, dogovarao se i svečani čin inauguracije, za rođendan 22. listopada. Nekoliko je puta pokušao posegnuti za kistom i bojom, ali osim umrljanih prstiju dalje nije mogao. No i takva, slika će svjedočiti o povijesti jedne legende i jednog umjetnika, čiji je životni put bio dugovječan i bogat duhom. Ali zato će portreti: operne dive Milke Trnine koji krasi prostore Metropolitan opere u New Yorku, pa portret predsjednika SAD-a Ronalda Regana u privatnoj rezidenciji portretiranog, te naše olimpijke Zulejke Tučan-Stefanini, portret mecene kazališne i likovne umjetnosti Late plemenitog Mihalovića, operne pjevačice Karle Schlechan i još mnogo drugih, da o autoportretima i ne govorimo, svjedočiti širom svijeta o jednom slikarskom talentu, rođenom u Banjolama. S istim je osjećajem slikao i mrtve prirode i pejsaže.
Još nedavno barba Osip je poželio doći u blizinu Banjola, želio je baciti panoramski pogled na rodni kraj, ali mu to fizičke mogućnosti nisu više dozvoljavale. Jedina želja, koja će mu ipak biti ispunjena je mjesto zadnjeg počinka. Općina Medulin lani mu je dodijlila grobno mjesto u Premanturi. Mjesto je to, na koje je kao diplomirani slikar često dolazio bičikletom da slika, njemu, najimpresivniji zalazak sunca, mjesto s kojeg puca pogled na pučinu najzlatnijeg plavetnila mora, pogled prema magličastom horizontu koji najavljuje počinak. Njemu posljednji.I neka počiva u miru, uz «glazbu» večernjeg povjetarca s mora i kliktaj galebova. Biografija: Josip Ivana Crnobori rođen je rođen je 22. listopada 1907. godine u Banjolama, Općina Medulin. Osnovno obrazovanje započinje na njemačkom jeziku u Austriji (kraj Beča), gdje s evakuiranim roditeljima živi od 1915., a nastavlja na talijanskom u rodnom kraju (1918.). Gimnaziju upisuje u Karlovcu 1919., gdje biva primljen u Istarski internat, nakon preseljenja obitelji u Zagreb (1925.) maturira na I. klasičnoj gimnaziji školske godine 1928/1929. Po završetku gimnazije upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu i studira u klasi prof. Tomislava Krizmana i prof. Maksimilijana Vanke, da bi dolaskom prof. Marina Tataglie prešao u njegovu klasu i diplomirao 1936. godine. Prvu samostalnu izložbu priredio je 1937. u Salonu Ulrich u Zagrebu, 1938. izlaže na izložbi «Pola vijeka hrvatske umjetnosti", 1940, 1942. i 1943. izlaže na godišnjim izložbama hrvatskih umjetnika u Zagrebu, Berlinu, Beču i Bratislavi , 1942. predstavlja Hrvatsku na XXIII venecijanskom bienallu ( uz Meštrovića, Kraljevića, Račića, Plančića, Kljakovića, Režeka, Kopača, Motike, Mezdjića, Šohaja i Bulića), u siječnju 1946. izlaže u Trstu u Galeria del Arte al Corso, zatim u Bellagiu i Lago di Como. Godinu dana putuje Italijom i druži se sa slikarima Z. Mušićem i Filipom de Pisisem. Studijski putuje u Francusku, Belgiju i Nizozemsku, da bi 1947. otišao u Argentinu k roditeljima koji u Buenos Eiresu žive od 1935. godine. U Argentini i drugim zemljama južne Amerike izlaže samostalno i skupno sve do 1977. godine kada upoznaje Marijanu s kojom sklapa brak a već 1978. preseljuju, najprije u New York, a ubrzo zatim u New Jersey. U domovinu, u Zagreb, vraća se 1998. godine, gdje mu se u Klovićevim dvorima priređuje izložba pod naslovom «Josip Crnobori-Povratak slikara». Prijatelji iz Pule i Pomera dovode ga u posjet zavičaju 14.lipnja 2000. godine (nakon 53 godine iseljeništva).Počasnim građanom Pule proglašen je 2002. godine, a počasnim građanom Općine Medulin 2004. |
||||||||||
|
From Studia Croatica, vol. 003-004, año 1961:
Jose Crnobori, escapado de la dictadura comunista de Tito, se radicó en 1947 en Buenos Aires y desde entonces expuso sus pinturas en varias ciudades argentinas. Con motivo de sus primeras exposiciones en Buenos Aires, la crítica fue unánime en destacar sus valores pictóricos: un suave cromatismo, las tonalidades reposadas en los retratos y desnudos, la armonía de los tonos verdes y la distinta policromía de los temas florales. El crítico de "La Prensa" constató "que sus paisajes de tonos suaves nos recuerdan a Corot". Sin embargo, Crnobori, tanto por sus concepciones artísticas como por sus afanes y el estilo personal, refleja más bien el influjo de la escuela de Zagreb y de su maestro Marin Tartaglia, destacada figura en la pintura croata, que el de los paisajistas franceses Corot y Ghardin. Nato a Bagnole nel 1907, si è laureato in pittura a Zagabria nel 1936. Ha vissuto ed operato in Argentina e negli Stati Uniti. Ha esposto le sue opere in mostre personali e collettive, tra le quali la XXIII Biennale di Venezia. La sua prima personale risale al 1946, alla Galleria d'Arte del Craso a Trieste. Nel 1998 è rientrato in Croazia. Draskoviceva, 13 Sources:
|
||||||||||
|
This page compliments of Marisa Ciceran Created:
Thursday, August 31, 2006;
Last Updated:
Wednesday, November 07, 2007
|
