From
©
Nacional, January 16, 2002 - http://www.nacional.hr/htm/322014.hr.htm
(Hrvatski):
O egzodusu Talijana iz Hrvatske u
Italiji se 50 godina šutjelo, to se nije spominjalo ni u povijesnim udžbenicima:
moj 'Egzodus' je zapravo pokušaj ispravljanja te velike nepravde
Autor bestselera o
protjerivanu esula: Istra je stvar prošlosti i to je talijanskoj vladi jasno
Talijanima
treba omogućiti da ponovno kupe kuće koje su im u Hrvatskoj oduzete
Robert Bajruši i Tonko Vulić
Arrigo Petacco jedan je od najpoznatijih talijanskih
novinara i publicista. U novinarstvu je već pola stoljeća, radio je u vodećim
talijanskim listovima, a ujedno je autor nekoliko zapaženih dokumentarnih
filmova na RAI-ju. Međutim najveću slavu Petacco je stekao svojim knjigama,
posebno onima koje se bave Drugim svjetskim ratom i tadašnjom ulogom Italije,
"Mussolinijevi tajni arhivi", "Naš rat 1940-45" i "Talijanska vojna avantura u
Rusiji".
Zagrebačka izdavačka kuća "Durieux" uskoro će
objaviti hrvatski prijevod knjige "Egzodus (Tragedija Talijana Istre, Dalmacije
i Julijske krajine) ". Riječ je o kontroverznoj Petaccovoj knjizi u kojoj
opisuje sudbinu približno 350.000 esula koji su nakon dolaska komunista
protjerani u Italiju. Iako su većina bili starosjedioci koji nisu podržavali
Mussolinija, Titov režim im je u kratkom roku oduzeo cjelokupnu imovinu i
natjerao ih na odlazak. "Egzodus" je napisan gotovo dokumentaristički, uz
faktografske podatke o broju protjeranih. Petacco je prenio i reportaže koje su
o tragediji svojih zemljaka objavljivali talijanski listovi. Jedna od
najdojmljivijih je iz Pule koja je 1945. imala 34.000 stanovnika. Kad ju je
napustila talijanska zajednica, grad je sasvim opustio jer je u njemu preostalo
samo nekoliko tisuća žitelja. Arrigo Petacco u razgovoru za Nacional govori o
"Egzodusu" čije je prvo izdanje objavljeno prije dvije godine u 80.000
primjeraka i potpuno rasprodano.
NACIONAL: Zbog čega ste se baš sada odlučili
napisati knjigu "Egzodus", nakon što je prošlo više od 50 godina od progona
Talijana iz Istre i Dalmacije?
Zbog toga što se u Italiji u posljednjih 50
godina, zbog utjecaja talijanske komunističke partije na vlast, o tim događajima
nije govorilo. Egzodus se nije spominjao čak ni u školskim udžbenicima iz
povijesti, tako da je ta, za talijanski narod važna epizoda gotovo izbrisana.
"Egzodus" je zapravo pokušaj ispravljanja velike nepravde.
NACIONAL: Kako to da nitko prije vas nije
objavio knjigu sa sličnom tematikom?
Povremeno su objavljivana neka mjesna izdanja,
ali knjiga "Egzodus", koju je izdala izdavačka kuća "Mondadori", prva je knjiga
s temom egzodusa Talijana iz bivše Jugoslavije što se distribuira na teritoriju
cijele Italije. Prvo izdanje, koje se u knjižarama pojavilo prije dvije godine,
tjednima je bilo na vrhovima lista najčitanijih knjiga. Prodano je oko 80.000
primjeraka u tvrdom uvezu, koji su stajali 30.000 lira, a nedavno je izdano i
ekonomičnije džepno izdanje.
NACIONAL: Vaša knjiga nalikuje dokumentarnom
filmu. Kako ste dolazili do podataka?
Među ostalim, ja sam autor nekoliko dokumentarnih
filmova, tako da imam dosta iskustva u toj vrsti novinarstva. Podatke sam
skupljao po arhivima u kojima su pohranjene novine iz tog razdoblja, te
razgovarao s ljudima koji su sudjelovali u egzodusu, neki od njih čak su
napisali i svoje ispovijesti. Godinu dana trebalo mi je da skupim i pročitam sve
tekstove, tek sam tada pristupio pisanju knjige. Želio sam saznati istinu o
događajima na teritoriju koji je do 1945. pripadao Italiji i na kojemu je
živjelo 350.000 Talijana. Znao sam da ne pišem knjigu koju nitko neće čitati,
jer većinu esula, kojih zajedno s njihovim potomcima u Italiji danas ima oko
700.000, još zanima ta tematika.
NACIONAL: Na koje su sve načine Talijani bili
prisiljavani da napuste svoje domove?
Izbora nisu imali. Oni koji su se opirali
napuštanju završili su u fojbama. Egzodus je osmislila i izvela Titova
komunistička partija, a u tome su joj poslu, nažalost, pomagali talijanski
komunisti. Talijane iz Istre i Dalmacije proglasili su fašistima koji su bježali
iz Jugoslavije u strahu od komunizma, što je bila notorna laž s obzirom na to da
su većina izbjeglica bili obični radnici i seljaci.
NACIONAL: Tvrdite da je njihova jedina krivnja
bila to što su bili Talijani?
Naravno, bilo je to najobičnije etničko čišćenje.
U knjizi donosim i tekst Milovana Đilasa, člana radikalnog krila Titove partije,
koji je zapisao: "Tito je poslao Kardelja i mene u Istru. Naredba je glasila:
Osloboditi se Talijana! Naređeno, izvršeno!" Tito je želio i Trst, ali ga na
kraju ipak nije uspio dobiti.
NACIONAL: Jesu li prognani baš svi Talijani
ili samo oni koji su se naselili tijekom Mussolinijeva režima?
Točno je da je mnogo Talijana naseljeno tijekom
Mussolinijeve vladavine, ali puno je Talijana ondje živjelo i prije fašističke
epohe. Od 35 tisuća stanovnika, koliko ih je 1945. imala Pula, 30 tisuća je
pobjeglo. Svi oni sigurno nisu bili fašisti.
NACIONAL: No za vrijeme Jugoslavije, većina je
političara tvrdila da su prognani Talijani bili fašisti.
To nije točno. Mnogi su se Talijani, čiji su
ostaci pronađeni u fojbama, tijekom rata borili u partizanskim postrojbama.
Naravno da je među Talijanima bilo i fašista, osobito 1940., kada je taj režim
bio u punoj snazi. U to su se vrijeme Talijani odnosili jako loše prema
Slavenima. Zatvarali su škole na hrvatskom i slovenskom jeziku, prisiljavali su
Slavene da talijaniziraju prezimena i vršili druge oblike represije. No to ne
smatram razlogom i opravdanjem za ubijanje 15 tisuća ljudi, među kojima mnogo
žena i djece. Ipak je to pretjerana osveta.
NACIONAL: Otkud vam podaci o broju Talijana
koji su bačeni u fojbe?
Ulaze u većinu fojbi, koje su ostale na
teritoriju bivše Jugoslavije, Titovi su vojnici dinamitom "zatvorili", ali samo
u Basovizzi, jednoj od dviju fojbi koje su otkrivene u okolici Trsta, pronađeno
je 500 prostornih metara kostiju. Budući da u jedan prostorni metar stanu kosti
četiriju osoba, znači da je samo u toj fojbi smrt zatekla 2000 Talijana. Etničko
se čišćenje, nažalost, na prostorima bivše Jugoslavije ponovilo početkom 90-ih.
NACIONAL: Iz kojeg se je grada iselilo najviše
Talijana?
Iz Pule, naravno. Oni su čak namjeravali osnovati
grad Pulu u pokrajini Puglia, ali su odustali. Sve do 1945. istarske su gradove
uglavnom nastanjivali Talijani, dok su u selima živjeli Slaveni. Kako su
Talijani počeli napuštati stanove u središtu Pule, Slaveni koji su nastanjivali
predgrađa krenuli su da zauzmu bolje stanove u središtu grada i okolici luke.
NACIONAL: Što su Talijani mogli ponijeti sa
sobom?
Malo, gotovo ništa. Nova je vlast sastavila "crnu
listu" predmeta i potrepština za kućanstvo čiji je transport u Italiju bio
najstrože zabranjen. Na toj su listi bili šivaći strojevi, bicikli, motorna
vozila, radioaparati i sve električne kućanske naprave. Sa sobom su mogli
ponijeti najviše deset tisuća lira, koje su im na granici bile zamijenjene u tri
tisuće dinara. Sve ostalo bilo je konfiscirano.
NACIONAL: Kako su esuli bili dočekani u
Italiji?
Jako loše. Talijanska je komunistička partija u
to vrijeme bila vrlo utjecajna u Italiji, a istodobno je bila jako naklonjena
Titu. Esule je posvuda pratio glas da je riječ o fašistima, a oni krajem rata
nisu bili omiljeni u Italiji. Događale su se zaista nevjerojatne situacije. Tito
je, na primjer, potjerao sve Talijane koji su radili u brodogradilištima u Puli
i Rijeci, a zatim je od Italije zatražio radnike potrebne za socijalističku
izgradnju. Dvije tisuće radnika je, na inicijativu talijanske komunističke
partije, iz brodogradilišta u Monfalconeu 1946. poslano u pomoć izgradnji
Jugoslavije. No kada je 1948. došlo do rezolucije Informbiroa, svi su oni
završili u koncentracijskim logorima, zbog toga što je talijanska komunistička
partija stala na Staljinovu stranu. U tim su logorima ostali sve do Staljinove
smrti 1953.
NACIONAL: Kako to da ste se vi, a ne netko od
Talijana izbjeglih iz Istre i Dalmacije, odlučili napisati knjigu o egzodusu?
Rođen sam u Liguriji, pa sam problemu pristupio
profesionalno, bez pretjerivanja. Sve priče esula koje sam pročitao bile su
izrazito osvetoljubive i sagledavale su problem samo s jedne strane. Po njima su
svi Talijani bili sveci, a Slaveni vragovi. Trudio sam se da iznesem povijesne
događaje što objektivnije.
NACIONAL: U hrvatskoj javnosti vlada mišljenje
da Italija svraća pozornost na esule, kako bi poništila fašističke zločine. Što
vi mislite?
Neosporno je da su Talijani tijekom fašizma
počinili mnoge zločine. U nekim je gradovima talijanska fašistička vlast bila
okrutnija čak i od njemačke. Nijemci su na primjer ubijali 10 Slavena za svakog
ubijenog Nijemca, a Talijani su ubijali deset Slavena za svaki porušeni
telegrafski stup. No sve se to događalo tijekom rata. Osveta se ipak dogodila u
miru, bila je pretjerana, i organizirana gotovo na industrijski način. Nakon što
su ljudi bili protjerani ili poubijani, bili su spaljeni čak i svi crkveni i
općinski arhivi kako bi se izbrisao svaki trag prisutnosti Talijana u tim
krajevima. To nije napravilo mjesno hrvatsko stanovništvo iz osvete, nego je
bila riječ o organiziranom političkom planu.
NACIONAL: Nije li revizionizam negirati kako
su Talijani podržavali fašistički režim?
Prije početka Drugog svjetskog rata Talijani su
podržavali Mussolinija i fašistički režim, ali kad je Italija ušla u rat i kad
su kola krenula nizbrdo, okrenuli su mu leđa. Uostalom, i Tita su svojedobno
obožavali svi jugoslavenski narodi, a zatim se odnos prema tom karizmatičnom
vođi promijenio.
NACIONAL: Kako bi se, po vama, moglo riješiti
pitanje povijesnih hipoteka u odnosima Hrvata i Talijana?
U Italiji je taj problem zapravo riješen. Na
predstavljanje moje knjige u Trstu, na primjer, došli su uglavnom stariji ljudi
ogorčeni strahotama koje su davno proživjeli. Mladih nije bilo jer se mladi u
Italiji ne bave tim stvarima, a i Talijani koji danas žive u Istri sasvim su
zaboravili gorku povijest i prihvatili sadašnjost.
NACIONAL: Mislite li da aktualni talijanski
političari nastoje osnažiti utjecaj Italije u Istri i Dalmaciji?
Mislim da Talijani samo žele da im se da pravo da
ponovno kupe kuće koje su im jugoslavenske vlasti bile oduzele. Koliko čujem,
Nijemci i Austrijanci već sada mogu kupovati kuće u Hrvatskoj, a Talijani ne
mogu. Ako je to zaista točno, to nije u redu.
NACIONAL: Jednom ste se susreli čak i s
Albertom Speerom, Hitlerovim ministrom industrije i najpoznatijim arhitektom
Trećeg Reicha.
Susreli smo se dok sam radio dokumentarac o
Drugom svjetskom ratu. Ispričao mi je kako ga je u nacističku politiku uvukao
njegov posao arhitekta. Albert Speer je, naime, bio projektirao Goebbelsovu
kuću, koja se toliko svidjela Hitleru, da ga je poželio upoznati. Zahvaljujući
Speerovoj ideji da njemačke radnike iz tvornica šalje na front, a u tvornicama
zaposli zatvorenike, Drugi svjetski rat produljio se za godinu dana. Jednom sam
u Berlinu susreo i jednog od poslijeratnih ustaških vođa, Branka Jelića. Pričao
mi je da su ustaše bili prognani iz Jugoslavije u sve dijelove svijeta i mislim
da je dobro što im se to dogodilo. Njihove mi ideje nisu bile nimalo simpatične
ni dobronamjerne. Neprekidno su govorili o osveti i bili su jako nasilni.
NACIONAL: Što mislite o ostavci talijanskog
ministra vanjskih poslova Antonia Ruggiera?
Ruggiero je dao ostavku jer je vlada zauzela
stavove koji ne odgovaraju poslovnoj politici "Fiata", koncerna čija je
stajališta on zastupao i o kojem je ovisio. No smjena ministra vanjskih poslova
odraz je događaja u talijanskoj unutrašnjoj politici. Bivši su komunisti u
posljednje vrijeme postali veliki pobornici ideje ujedinjene Europe, o kojoj
donedavno nisu ništa znali. U javnosti čak prevladava stav da su oni jedini
Europejci, što je sasvim netočno. Digla se velika buka oko tog slučaja, a u
stvarnosti se neće ništa promijeniti.
NACIONAL: Hoće li doći do velikog zaokreta u
talijanskoj vanjskoj politici ako Silvio Berlusconi imenuje Gianfranca Finija za
ministra vanjskih poslova?
Gianfranco Fini sigurno neće postati ministar
vanjskih poslova. U više je intervjua izjavio da neće prihvatiti tu poziciju jer
ne može napustiti mjesto predsjednika svoje stranke. No po mojem bi mišljenju on
mogao biti ministar jer ako je tu funkciju mogao obavljati bivši komunist, ne
znam zašto na isto mjesto ne bi mogao biti imenovan netko tko nije čak ni pravi
bivši fašist.
NACIONAL: Mislite li da će novi ministar
vanjskih poslova Italije, ma tko on bio, promijeniti odnos Italije prema
Hrvatskoj, osobito glede pitanja vlasništva talijanskih izbjeglica iz Istre i
Dalmacije?
Mislim da Italija ne može zaustaviti
približavanje Hrvatske Europi jer nemili događaji, koji su se odvijali u Istri
prije 50 godina, danas pripadaju povijesti. Nisam primijetio nikakav animozitet
sadašnje vlasti prema Hrvatskoj i ne vjerujem da bi se moglo nešto promijeniti.
NACIONAL: Dolazite li u Hrvatsku?
Često odlazim u Istru na ljetovanje, a nekoliko
sam puta bio i u Zagrebu.
Pettaco: Bilo je to etničko čišćenje
NACIONAL: Tvrdite da je njihova jedina krivnja
bila to što su bili Talijani?
Naravno, bilo je to najobičnije etničko čišćenje.
U knjizi donosim i tekst Milovana Đilasa, člana radikalnog krila Titove partije,
koji je zapisao: "Tito je poslao Kardelja i mene u Istru. Naredba je glasila:
Osloboditi se Talijana! Naređeno, izvršeno!" Tito je želio i Trst, ali ga na
kraju ipak nije uspio dobiti.
NACIONAL: Jesu li prognani baš svi Talijani
ili samo oni koji su se naselili tijekom Mussolinijeva režima?
Točno je da je mnogo Talijana naseljeno tijekom
Mussolinijeve vladavine, ali puno je Talijana tamo živjelo i prije fašističke
epohe. Od 35 tisuća stanovnika, koliko ih je 1945. imala Pula, 30 tisuća je
pobjeglo. Svi oni sigurno nisu bili fašisti.
NACIONAL: No za vrijeme Jugoslavije, većina je
političara tvrdila da su prognani Talijani bili fašisti.
To nije točno. Mnogi su se Talijani, čiji su
ostaci pronađeni u fojbama, tijekom rata borili u partizanskim postrojbama.
Naravno da je među Talijanima bilo i fašista, osobito 1940., kada je taj režim
bio u punoj snazi. U to su se vrijeme Talijani odnosili jako loše prema
Slavenima. Zatvarali su škole na hrvatskom i slovenskom, prisiljavali su ih da
talijaniziraju prezimena i vršili druge oblike represije. No to ne smatram
razlogom i opravdanjem za ubijanje 15 tisuća ljudi, među kojima mnogo žena i
djece. Ipak je to pretjerana osveta.
|